I kada se činilo da će poluvrijeme završiti bez pogodaka, uzdigao se " egipatski Lionel Messi " Mohamed Salah, Stocker je bio asistent a Salah je majstorski plasirao u Čehovu mrežu.

On zaista mnogo duguje i Čehovu i Singeru kao i Kišu i Borgesu i Burroughsu.

Poseban razlog što ga ovdje ističemo njegova je opera Tri sestre (prema Čehovu), koja se daje 29. travnja u sklopu Muzičkog biennala u Zagrebu u izvedbi ansambla Budimpeštanske opere, pod dirigentskom palicom mladoga Gergelya Vajde i u režiji slavnoga Istvána Szabóa.

U svojoj biografiji o Antonu Pavloviču Čehovu (Donald Rayfield, Anton Chekhov: A Life), koju na svom blogu u Guardianu spominje William Boyd, Rayfield se ekstenzivno bavi upravo tim dijelom života velikog novelista i dramatičara (prema Rayfieldu, Čehov, koji je od 1878. pa sve do 1900. bio redoviti gost bordela, imao je više od trideset znanih ljubavnica).

Milano Na talijansku turneju uputio se poznati sanktpeterburški Maly Teatr s predstavom Ujak Vanja po Čehovu, a u režiji Leva Dodina, jednog od najvećih živih ruskih redatelja.

I to ne zato što bi se tragedija i komedija trebale razlikovati po dubini ili intelektualnim dosezima, nego zato što Marčić u Čehovu istražuje kontradikcije i ambivalencije svog lika, dok u EXIT-ovoj predstavi u prvom redu nastoji zabaviti publiku: imitirati i dodatno učvrstiti socijalne stereotipe.

Pomak prema grotesknom omogućio je ansamblu da u Čehovu otkriju elemente humora primjerice dok hrane jedni druge rođendanskom tortom, Anfisa srkne čaj da ga ne razlije; pokušaj Maše i Veršinjina da se poljube dok Čebutikin glasno hrče; Natalija nepovratno ovladava kućom zabijajući red crvenih ruža o pod...

Naravno, riječ je o Puškinu, Čehovu, Čajkovskome, kao što je Zhukovski u stvarnosti Žukovski, ruski maršal i ratni heroj.

Premda Mukhina nije spisateljica s mnogo napisanih drama, ruska je javnost drži jednom od najboljih suvremenih dramatičarki, koja nalazi nadahnuće u Čehovu, ali ima moderan kontekst i iznimnu poetsku snagu, a ovaj komad smatraju pravim dramskim biserom.

Tako je redatelj Čehovu ponekad jako vjeran, nekad ga iznevjeruje, nekad Čehova uopće nema, no iako uglavnom korespondira s njim, lomi njegovu ideološku komponentu, konzervativnost te neupitnost hijerarhijskog sustava.

Priča je loš hommmage ruskom velikanu Čehovu.

Mrvica i Jurinović sude u Čehovu

Poništavao se svaki naputak iz dramskog teksta (osjećaj, atmosfera ili željena reakcija) na primjer Arkadina je u Čehovu sjedila na sceni kao stara bakica, čime se poništila osnovna motivacija zapleta komada, a Rezina komedija igrana je kao drama.

Čula sam ljude koji su unatoč svemu bili zatravljeni mukom mlade glumice u Čehovu, a netko bi se nasmijao na Rezi, zbog čega je poslije navodno Lupa bio nezadovoljan glumcima.

I Olivera Baljak uspjela je zabljesnuti u maloj, ali efektnoj ulozi Poline Andrejevne, u koju unosi Čehovu primjerenu dozu blage karikaturalnosti.

- Na drugom televizijskom programu humoristična serija prijenos priredbe posvećen danu Hrvatskog olimpijskog odbora počinje u 20.05 (vjerojatno niste nikad čuli za tu humorističnu seriju) - U emisiji SOLO TUTTI od 13 sati slušat ćete solo i tutti uz Kraljevski orkestar Concertgebouwa. (Što je trebalo biti na mjestu solo i tutti vjerojatno ne zna ni onaj tko je sastavljao ovu najavu, no događa se.) - U ANTOLOGIJI PRIPOVIJETKE od 19 sati pročitat ćemo Čehovu (Čehovljevu) novelu Čovjek u futroli.

Mihajlo Pantić ne želi pisati romane. Uvijek su mi bili bliži pisci koji su znali da napišu nešto tako savršeno kratko, neki mali, dragocjeni jezični komad svejedno je govorimo li o Maupassantu, Čehovu, Kafki, Borgesu ili Carveru nego pisci za čije knjige čovjek mora uzeti vanredni godišnji odmor da bi ih pročitao, kaže on.

To ostvarenje gledali su glumci Farcesa s osobitim zanimanjem i zanimljiv im komentarima o dosezima, jer su i sami svoja umijeća provjeravali na Čehovu.

Od realističkih i historicističkih uprizorenja do radikalnih adaptacija, teško je pronaći pristup Čehovu koji se ne bi činio već mnogo puta iskušanim, no ova je produkcija ipak pronašla put koji je Čehovu dovoljno blizu i od njega dovoljno daleko.

Pisao je o Čehovu, Tolstoju, Washingtonu (odnosno njegovim ženama), Freudu, Hitleru (kao Freudovu pacijentu), Shakespeareu, Elizabeti I., Antigoni, stavljajući ih u neočekivane suodnose, ali baveći se i u tom segmentu svoga interesa povijesnim veličinama kao običnim ljudima.

Vlakovi prema gradu Čehovu prometuju redovno od Kurske stanice, a vožnja traje oko sat i pol.

Budući da su glumice, prema Vasiliju Senjinu (ne i Čehovu), mlađe ili starije šarlatanke ovješene o vrat ovog ili onog muškarca, njihova je emocionalnost onoliko plitka koliko je to i njihov tobožnji ekshibicionizam: zadatak im je sjedati partnerima u krilo, čeznutljivo ih promatrati, kimati potvrdno glavom, davati komplimente, zadizati suknjice.

Bilo bi lijepo da su nas ljudi došli vidjeti samo radi prekrasne predstave nastale po Čehovu i zbog fantastičnog Magellija koji je bio u punoj formi.

Ljubav prema Rusima, njihovim nadama i naporima, divljenje Čehovu, nikada, ni u jednom trenutku, nije uzrokovalo nekritički odnos prema sovjetskim vlastima.

Od Carvera Glamuzina preuzimlje koncept narativnosti, stihovane proze, bavljenje naoko banalnim situacijama iz svakodnevice, slijedi njegov smisao za otkrivanje beznačajnih detalja u odnosu dvoje ljubavnika (što postaju indikatori dubljih emotivnih poremećaja); također su i eksplicitni citati i posvete piscima koje voli (osobito Čehovu) dio Carverovskog pjesničkog prosedea.

Kad sam dobre volje, ili sam loše volje, ja se uvijek vraćam tom gospodinu Čehovu, za svoju dušu, za svoje srce.

Čehovu umire otac, a on sam boravi u bolnici zbog prvog akutnog napadaja plućne tuberkuloze.

Williams je napravio rasni realistički komad, kao da je u Čehovu imao velikog uzora.

Ovaj je bio pristojan i čak joj se učinilo da se dugo poznaju, jer ju je pitao zna li da je Marianne Faithfull, britanska pjevačica i zaručnica Micka Jaggera, započela snimanje svog prvog filma, pa što misli o Johnnyju Hallydayju koji je otvorio izložbu svojih modnih kreacija za hipije i o Marini Vlady, francuskoj glumici ruskoga podrijetla, koja je otputovala u Moskvu na snimanje filma o Čehovu.

Možda je to i jedini izrazito literarni potez što ga je Kureishi izveo u svojoj zadnjoj knjizi, divna konstrukcija koja se nikada u životu ne može ostvariti, a sve ostalo izvanredan je tok teksta koji je istodobno i autobiografija i biografija, niz suptilnih opservacija o vremenu i prostoru Velike Britanije i Pakistana iz koje potječu Kureishijevi, a potom o onome što je Kureishiju najvažnije o književnosti s nizom malih eseja o Čehovu (njegovu trajnom uzoru), Kunderi, Philiphu Rothu...