S jedne strane imamo otprilike oko tisuću članaka posvećenih velikim svjetskim piscima, ali u članku o recimo Shakespeareu u fokusu nije toliko opći prikaz njegova opusa već hrvatska recepcija Shakespearea.

Na današnji dan podsjetit ćemo se onoga tko je savršeno poznavao ljudsko biće i kome možemo zahvaliti na pomicanju ljudske svijesti. Moj Shakespeareu, ustaj

Shakespeareu je i sam Verdi prišao sa strahopoštovanjem, a koliko pri tom poslu nije bio zadovoljan samim sobom pokazuje kasnija skrupulozna preradba te partiture, kao i još dvije činjenice: kao prvo, djelima Engleza vratit će se tek u dvama svojim zadnjim radovima skoro pola vijeka kasnije (Otello i Falstaff), a kao drugo, dugogodišnju želju za skladanjem opere Il Re Lear nikad neće ostvariti

Kada ga je tvrtka Fox angažirala da napravi novu, modernu verziju ROMEA I JULIJE on se, zajedno sa scenaristom Craigeom Pearseom odlučio na kombinaciju dva gore navedena pristupa Shakespeareu.

Najstariji pak sustavan dokumentarni spomen dugujemo ne Shakespeareu, nego, u neku ruku, jednome od najpitoresknijih njegovih likova: debelome i zaljubljivome Falstaffu.

Kad smo zbrojili sve što smo vidjeli i čuli - uključujući i tiražu Playboya i činjenicu da u disko-klubovima koje smo čoporativno posjetili djevojke plešu kao u najopscenijim spotovima s MTV-a (onako kako se, recimo, nikad nije plesalo u splitskom Shakespeareu) - morali smo se složiti s kolegicom Vesnom iz Beograda da je Bugare zakačila seksualna revolucija.

A možda je Voloder samo proraèunati taktièar, možda kopira taktiku onoga Makedonca Zlatka koji je ponosno kenjao o Shakespeareu u njemaèkom Big Brotheru, pa na kraju i pobijedio.

Da se pritom Shakespeareu i njegovu djelu ništa nije dogodilo nije utješno zbog same svete krave svjetske dramaturgije, jer je ikone korisno ponekad skinuti s oltara i dobro protresti ili, drugim riječima, propitivati njihovu suvremenost, nego najprije zbog toga što ga Matt Devere, Mike Kelly i Jon Fenner iz The Madhouse Theatre Company zapravo nisu ni dotaknuli.

Ne samo nekad nezamislivi zatorni ratovi, koncentracijski logori, atomske bombe, nego i zahtjevi smrtonosnoga tehničkog napretka, vezani s neutaživim svjetskim financijama, zajednički razdiru tu krhku tvar od koje smo, po Shakespeareu, satkani.

Radnja je smještena u kasno elizabetinsko vrijeme i prati političke intrige i borbe oko nasljednika kraljice Elizabete I., odnosno pobunu lorda Essexa kroz životnu priču Edwarda de Verea od njegove mladosti u kojoj počinje pisati te stvara i izvodi dramu San ivanjske noći za mladu kraljicu Elizabetu, njihove kratkotrajne ljubavne veze, do zrelog pisca koji stvara u tajnosti, a izvođenje i autorstvo svojih djela povjerava Shakespeareu.

Godine 1928. naziv Avon prvi je put korišten na ambalaži proizvoda u počast McConnellovom najdražem piscu, Williamu Shakespeareu, rođenom u engleskom gradu Stratford-upon-Avon.

Tako sam si još ujutro zacrtala što će biti za ručak i na povrtaku s faksa (s još jednog predavanja o Shakespeareu koje nikako da prođe) sam svratila u mesaru na Knežiji u kojoj sve nevjerojatno miriše po sušenom mesu pa ako i niste gladni, apetit proradi dok stignete reći dobar dan.

Govoreći o njemu kao redatelj, i to kao redatelj koji je bar polovinu svoga dramskog redateljskog rada posvetio Shakespeareu (i to ne samo u redateljskoj aktivnosti, jer je Shakespeare bio za mene i centralna ishodna točka svih mojih teoretskih analiza) - ne znam zapravo za tu veliku redateljsku kreaciju reći ništa adekvatnije no to da je bila realizacija mojih nikada ostvarenih niti postignutih redateljskih sanja, realizacija nečega što je živjelo i kao plod mojih teoretskih uvjerenja i kao nedoživljena imaginarna vizija.

Pretprošle je godine iz tjedna u tjedan za Dane pisao prave male eseje o većini bitnih knjiga, bilo da se radilo o Sofoklu, Shakespeareu ili Gombrowiczu, Selimoviću, Andriću ili Ibrišimoviću.

Pričali su o problemima oko bivšeg imena Manitoba, Eltonu Johnu i Shakespeareu, glazbenim počecima, matematici, filmovima te kako su im koncerti u Zagrebu i Beogradu najbolji u cijeloj godini.

Naime afera s Irakom i kriza kroz koju prolazi Tony Blair i njegova vlada rezultirali su s nekoliko produkcija koje se izravno odnose na sadašnje stanje, uglavnom nastalih po Shakespeareu.

Bio je prvi redatelj ne-glumac, ponovno je uspostavio ranije ukinutu operu, oblikovao prvi baletni ansambl, utemeljio prvo glumačko učilište u nas - Hrvatsku dramatsku školu a repertoar temeljio na starijoj i suvremenoj hrvatskoj i europskoj književnosti te Shakespeareu.

Smiješno je kako kritičari, inače svi zakleti ljubitelji Shakespearea, nikako nisu mogli oprostiti Shakespeareu njegove vještice i prikaze na pozornici.

Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu.

Nakon svega ovoga jasno je zašto Britanci kreću snimati film o Dickensovim ljubavima, koji će za razliku od filma o Shakespeareu snimljenog prije petnaest godina ipak biti utemeljen na stvarnim činjenicama (tad je Shakespearea glumio Joseph Fiennes, dok Dickensa glumi njegov brat Ralph Fiennes).

No, kako je film o Shakespeareu pokazao, činjenice su kad je riječ o ovom narativnom tipu manje bitne - sve se na koncu pretvara u ljubić.

Mogu Vam preporučiti alternativne načine uživanja u Shakespeareu.

Posebno je bila draga Shakespeareu, koji ju je iskoristio u jednoj petini svojih djela.

Kad smo već kod talijanskih i njemačkih prevoditelja, spomenut ću i to da su oni pitanje iskrivljavanja govora riješili najčešće prema Shakespeareu: Evans uglavnom mijenja u izgovoru suglasnike g, b, v - u k, p, f; a doktor Caius, uz poneku francusku rečenicu uglavnom brka padeže. (Oprezno bih napomenuo da je Shakespeare zabilježio samo najbitnije pogreške u govoru, a da su glumci, možda posizali i za jačim, da ne kažem smiješnijim iskrivljavanjima.)

Ipak, razlika u načinu na koji Marčić igra smušenog, stidljivog, srdačnog, sebičnog i životno uništenog Andreja nasuprot čitavom nizu općih mjesta zabavljaštva u Shakespeareu na EXit uistinu je zamašita.

ZANESENI HODOÄ ASNIK i u cijelosti pripisana Shakespeareu, iako se samo za pet pjesama pouzdano zna da ih je on napisao ⠀ dvije su verzije njegovih soneta, a tri su uključene u komediju Izgubljen ljubavni trud.

Nakon Ionesca (s Macbettom) i Brešana (s Predstavom Hamleta) u Teatru TD, Bonda (s Learom) i Paljetka (s Poslije Hamleta) na Lovrjencu, odnosno Dubrovačkim ljetnim igrama, Stopparda (s Bourekovim Hamletom u Teatru TD) evo nam još jedne suvremene drame utemeljene na Shakespeareu, Park (1984) koja se oslanja na San ivanjske noći, a napisao ju je ugledni njemački dramatik i prozni pisac Botho Strauss, te je u prijevodu Nenada Popovića kao hrvatsku praizvedbu toga djela i prvu premijeru nove sezone u HNK u Zagrebu režirao gost iz Mađarske Janos Szikora u scenografiji Balasza Horesnyja.

U Shakespeareu vidimo velikog pjesnika, a ne Engleza, u Michelangelu vidimo velikog slikara i kipara, a ne Talijana, u Mozartu vidimo velikog skladatelja, a nije on samo Austrijanac.

Nemanja odlaže Krone pero, model posvećen Shakespeareu, s retkim komadićem drvenceta posađenog Shakespeareovom rukom osobno (vidi: Krone, Špeksir) i zadovoljno pogleda u ogledalo koje ostaje prazno (jer on je vampir star 5 iljada godina, kako će kasnije da se vaspostavi, čime i on postaje jedno od Bazilidovih božanstava i tek jedan od naratora ovoga dela; Poe, koji piše Filozofiju kompozicije, samo je jedan od tumača Gavrana, ni manje ni više merodavan od Poea pesnika Gavrana).

Razmišljajući o Shakespeareu: ne samo o tome što taj frajer radi s riječima, nego i zbog svega onoga što je kazao: često mi je puta, evo, priznajem to javno, na pamet padalo da nije moguće da sve to zna nekakav kit koji je ganjao kurve po kazalištu