Našem čitaocu nudimo nekoliko primera, na korist i utehu, preporučujući mu da se moli svecima o kojima je reč, kao i ostalim prijateljima i ugodnicima Hristovim, da bi bili zaštićeni od demonskih zamki i iskušenja.

@ajvar Ne vidim da je članak bitno različit od izvještavanja velikih stranih MSM, drago mi je kao čitaocu da se javi netko sa lica mjesta koji ima svoje stavove u vezi tog pitanja i informacije iz prve ruke. (Usput, rast privrede za 2012 je ipak 0, u okviru greške.) U cjelini, ne bih ulazio u polemiku, jer sam u Makedoniji bio jednom u životu, prije oko 40 godina:).

Njegujući istodobno svoju autonomnu moć i obzir prema čitaocu, njezino je štivo isto ono što i sama kaže za djelo Šime Perića; »konstruktivna funkcionalnost te estetska i poetska istančanost«.

Doista, njezina odgovornost prema djelu i prema čitaocu rijetka je i zadivljujuća među našim kolegama.

Prepušteno je čitaocu, njegovoj moći ili nemoći, da se tom bezuvjetnom imperativu podredi.

Da li je pridodana fotografija na kraju teksta kič i podilaženje čitaocu?

U nekim prilikama, a na radost čitaocu, Muhamed u jednoj rečenici uspijeva da napravi po jednu grešku iz svake od ovih dviju kategorija:... konstantnog zanimanja za procese historijskog razvoja onog što bi (treba: bismo) nazvali duhovnim naslijeđem (treba: nasljeđem)....

Pa ma kako nesavršena bila ovakova rasprava, ipak je bolje nego ništa, te može poslužiti da čitaocu pruž neki slabi pojam o onome što ga čeka onkraj groba; pa iako će, kad dođe do toga svjetlog kraja blaženstva, sigurno naći mnogo više negoli mu je rečeno da očekuje, nadajmo se da ne će morati da odbaci nikoju od obavijesti što je ovdje dobio.

Neki zbog toga ne čitanja Krleže traže krivnju u današnjem čitaocu.

O glazbenoj kritici je riječ, ali i svemu onome oko nje što je formira kao javnu riječ i dakako provokativni tekst zanimljiv u isto vrijeme čitaocu i umjetniku zbog potpisa merituma.

Valjalo je sačuvati neobičnu atmosferu, te budno paziti da ta čudnovatost čitaocu ne ostavlja dojam prijevoda s poljskog.

Pa kad me poznanica iz Sarajeva - a ovaj tekst je upućen njoj kao projektiranom čitaocu - prekorava da sam bio brutalan i krajnje neprijatan u svome tekstu o njenome drugu Nenadu Veličkoviću, onda ja zaista ne znam šta da kažem.

Kako je moguće da Filipović ne primjećuje ono što je bjelodano prosječnom čitaocu, naime da Canetti Kokoschku ismijava (Canetti relates a grotesquely comic vignette in which Kokoschka claims in all seriousness that he was to blame for the war)?

Ukazuju li možda naznake i figure Nebeske vučice da se ispod njih krije neki izvorniji tekst koji izmiče čitaocu pa i pjesniku samu?

Drugu skupinu čine riječi koje ne postoje, u tom smislu da ih rječnici koji su čitaocu dostupni ne uvrštaju u standardni leksički fond, naprimjer kopištiti se (samo je iz konteksta jasno da to za Filipovića znači kidati se od smijeha), ili Geneva (takav grad postoji samo na engleskom: izvorno je to Genčve, ili na našim jezicima Ženeva).

Dakle, nije više potrebno tajiti, riječ je o prijelazu iz pedesetih u šezdesete godine, označenom raznim stupnjevima staljinizacije Poljske koja se zahvaljujući razgranatim emigrantskim vezama s povijesnim odmakom današnjem čitaocu etablirala kao stroj za proizvodnju disidenata.

Bilo bi prirodno da to učini književna kritika, da ovog autora približi čitaocu, ili bar da se oko ovog neobičnog opusa vode polemike.

Ovom knjižicom nastojali smo čitaocu pružiti dragocjeno blago, koje je za mnoge kršćane (možda za većinu) do naših dana ostalo skriveno.

Moja vrsta imaginacije očigledno počiva na sažetosti, na potrebi da kažem nešto prijemčivo, i da pritom čitaocu ne oduzimam previše vremena, a ne na želji da ga zavodim dugom pričom.

Mislim da je vjernom čitaocu sada već jasno da prije penjanja spremamo opremu i sjedamo u auto da dođemo do mjesta odakle ćemo početi hodati do stijene, pa je bespredmetno da i ja opisujem taj dio.

Ali nije - i to u prvom redu zahvaljujući gornjem mixu, koji je njezinu filozofiju obložio kao nekakvim korigensom i koji je tako čitaocu omogućio ne samo lako gutanje, nego i (kakav-takav) estetski ugođaj.

Skrobonja je, također potaknut veličinom Teslinog intelektualnog potencijala i njegovim stvarnim otkrićima, nedvojbeno uspio stvoriti uvjerljiv svijet likova koji prestaju biti ograničeni prostorno-vremenskim koordinatama te na suptilan način čitaocu predočuju Teslin lik pomoću metafore prelaska granica općeprihvaćenih znanstvenih spoznaja ili pak pukih društvenih konvencija.

Zanimljivost fabule i interesantnost zapleta nude se čitaocu kao provokacija i kompenzacija prilikom ulaganja napora u traganju za smislom.

Zadnji prilozi, prosječnom će čitaocu dočarati sliku očajnika (učo), smutljivaca (@ribolina) i površnosti (@fjaki).

Ja znam da će se svakom normalnom čitaocu ovo " svojatanje " grada ogaditi ali, ako mogu da se izvinim i da ispravim sve što sam napisao, samo kažem:

Napose iz rasprave koja se po dnevniku razvila svakom čitaocu ostavlja mogućnost da sami zaključke izvode te da stavove vrednuju.

Budući da raspleta u njegovim djelima nema, a nisu dana ni neka objašnjenja, čitaocu se daje prostora da stvara svoje vizije i objašnjenja, svatko na onom nivou svijesti na kojem jest.

Uvidjela sam da, nakon intrigantne i dobro postavljenje početne teze, autori sve više i više tijekom knjige počinju nabacivati i povezivati dokaze proizvoljno, bez stabilne osnovice, pokušavajući na sve moguće načine potkrijepiti svoju tezu i u biti, kao što je to slučaj i s vjerom, prepuštajući čitaocu na njegovu diskreciju vjerovati ili ne ono što je izneseno.

Nigdje u tom tekstu čitaocu nije dopušteno sumnjati, razmišljati, postaviti pitanje, možda potražiti izvor navoda.

Ponavljam, pišem srcem i pišem onako kako rečenice izviru iz mene, iz onog skrivenog kutka moga nezadovoljstva i ne trudim se ovom prilikom previše opterećivati da li je moj stil pisanja poetski, novinarski, politički, već kako srce govori i kako duša nalaže, a jezikoslovcima ovima, sa dva završena fakulteta preporučujem da se pisati može na milijun načina, da poruka u kolumni ipak nađe svoj put ka čitaocu i da sam siguran da me razumijete, bez neke velike filozofije, bez velikih i stručnih riječi ili da idem po knjigama tražiti citate velikih ljudi ili upotrebljavati izraze da ćete morati koristiti rječnik ili u Google-u tražiti značenje riječi.