- Nemam (to je pojednostavljena istina)... mir, blaženi mir, složismo se - premda sam ja možda ipak premlada - one oči me plavo fiksiraju prije nego navalimo na kolače, hvaleći kuharicu, punim ustima, prsti umazani čokoladnim preljevom... gledam da uhvatim što ukusnije komade prije nego odletim u smjeru doma kulture u Mrduši, našem selu, gdje moja jedinica ima nastupiti u tri točke, pjesmom, plesom i glumom... među svakom točkom dijeli se tombola... o hesus mater, te pica kod Mare, te šišanje kod Ljilje... pa knjiga, uputstvo za Excel, meki uvez... onda je mamino zlato plesalo, pa opet piće kod Šime, feniranje kod Ljilje, pa knjiga o povijesti franjevačkog samostana u Letaniću, meki uvez... moj broj svejednako nje dobitan, auuu frustracije.... i još kasnim na trening... javljaju mi da je otkazan... zašto?