Benedikt XVI. smatra da je svećenik pozvan živjeti ono što je iskusio osobno i Isus, a to znači posvema se posvetiti propovijedanju i liječenju čovjekove duše i tijela od svih zala i na kraju sažeti sve na najvišu gestu dajući život za ljude.

Jer osim puke priče i karakterizacije likova, Shakespeareovi stihovi najdublja su analiza čovjekove duše i tijela, krvav prikaz svega što se može proživjeti i osjetiti, sve to prožeto tajnovitom svemirskom glazbom koja se daruje svima nama, a opet izrečeno na iznenađujuće jednostavan i razumljiv način.

Prošlo je stoljeće iznjedrilo brojne velike svece, od papa, preko sv. Faustine, sv. Maksimilijana Kolbea, Majke Terezije, sv. Oca Pia i dr. S druge strane, Đavao, neprijatelj Božje ljubavi, Božjeg milosrđa, neprijatelj čovjekove duše, čovjekova spasenja i blaženstva - širi svoje zlo... I upravo odgovor na to zlo, na te grijehe koji su sve mučniji i dublji, na očaj i beznađe je svetkovina Božjeg milosrđa.

Prazninu nastalu tim protivljenjem pokušava se ispuniti različitim božanstvima karijerom, materijalnim i sl., ali onaj unutarnji nemir u jezgri čovjekove duše uvijek ostaje, kao žaruljica koja signalizira da je Onaj koga se niječe ipak tu.

poslanje crkve je da navješta radosnu (a ne žalosnu vijest) cijelome svijetu. ako si ti crkva, a krštena si, što ti priječi da to poslušaš? crkva nikad ni za jednog čovjeka službeno nije rekla da je u paklu. nemoj ni ti. petljati se u tajne čovjekove duše i njegov odnos s Bogom, jako je nezahvalno i drsko. razumjem ova tvoja valtorta tumačenja i njenu teologiju, no bolje se vratiti na Izvor žive, čiste i bistre vode Evanđelje

Živojinovića) nevjerojatna je kulminacija emocija koja dotiče najskriveniji i najdublji dio čovjekove duše (baš kao i ona legendarna zadnja epizoda Gruntovčana kad se Dudek sprema napustiti svoj voljeni kraj - nevjerojatno dirljivo i neodoljivo, uz nezaobilazan obol legendarnih Ladarica).

Potencijali čovjekove duše, njeno sjećanje, sposobnost aktivne mašte koja se izražava u radu za dobro cijele prirode, budili su u Brunu entuzijazam za sudbinu čovjeka kao slobodnog i odgovornog bića u beskonačnom univerzumu.

Danas je za nas još uvijek moderan, jer učenje o beskonačnim naseljenim svjetovima ili neistraženim potencijalima čovjekove duše u nama budi herojski zanos.

Duhovna duša je naziv koji suvremeni filozofi i teolozi daju onom dijelu čovjekove duše po kojoj je on specifično čovjek.

Ti bdiješ nad bezazlenošću čovjekove duše.

Ivanu Leniću prekrasan kalež i patenu koji će biti dugovječni simbol ovog svečanog okupljanja vjernika oko Božjega stola, oko izvora svega blaga čovjekove duše.

Razlikuje se od afekta po tome što ne nastupa kao trenutno stanje, nego predstavlja trajno usmjerenje čitave čovjekove duše.

Neugledne sivkaste poljske ptičice vratile su se, u međuvremenu, ni iz čega, trzajivo i skokovito su letjele između nje i svijeta, pa kad jedna od njih, bezazleno, ushtjedne sletjeti na njeno koljeno koje je, u međuvremenu, bila podigla uvis, ona je blago otjera rukom kako se prostodušni krilati stvor ne bi i sam okužio čovjekom iz svijeta, i zlo prenio dalje u ubavost male božje prirode pa da onda i tamo, jednoga dana, ono proklije i procvjeta crnim cvjetovima pogube čovjekove duše.

Nadalje, Vujeva govori o konverzijama koje su se događale u NDH-u, te ističe kako su konverzije bile goruće pitanje u crkveno-državnim odnosima, a razlog je bio taj što je pravo nad konverzijama htjela zadržati svjetovna vlast, dok je episkopat jasno dao na znanje da se tu radi o pitanjima čovjekove duše i da to spada u kompetenciju Katoličke Crkve, tj. crkvenog vodstva.

To podrazumijeva da urin, kao jedna holografska supstancija, ima sposobnost da utječe na svaki nivo bića od fizičkog, preko elektromagnetnog polja emocija i uma, pa sve do gornjih, suptilnijih vibracija čovjekove duše.

Svaki od ta 3 aspekta ili 3 osobe ili manifestacije Logosa, ima svoju posebnu ulogu u pripremi i razvitku čovjekove duše.

Međutim, još više zabrinjava zadrianje u intimu i ogoljenje čovjekove duše.

Srce je, prema tradicionalnoj kineskoj medicini, tjelesni dom božanskog: izvor Bogočovjeka, odnosno sjedište čovjekove duše i uma.

Mi vidimo samo izvanjsko, dok Bog vidi nutrinu čovjekove duše. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu. (1 Sam 16:7) Svatko za sebe misli da je dovoljno dobar i vjeran.

Služila sam se tekstom Dr. Tomislav - a Ivančić - a " Oaze života " i vjerovanjem u transformaciju čovjekove duše, to novo izrastajuće dvojstvo i moju istinu o životu

Šimić je jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskog ekspresionizma koji se zalagao za istinu u književnosti, te za umjetnost koja je realizacija čovjekove duše, osjećanja života i svijeta.

Dotaknuo se hagioterapije i liječenja bolesne čovjekove duše, navodeći kako zlo i grijeh svijeta pogađaju čovjeka u njegovoj osobi i osobnosti.

Tijelo je ipak fizički izraz čovjekove duše.

Kreativci tako pomažu i sebi i drugima skrovitim, ali predanim djelovanjem što zove se spoznavanje zamršenosti čovjekove duše. - spasonosna kreativnost da bi se odagnalo sivilo svagdašnjosti i tehnicistička tmina suvremenog otuđenja - na misao nasukan - promijenjen položaj gledanja i dinamike slika stvaraju drugačiju ekspresiju - kreativan čin je pokušaj objašnjavanja čovjeka, on je želja da se opet dosegne život u svoj njegovoj punini

Promišljajući temu uglavnom s pozicije platonističke filozofije, dr. Mikecin je, kako je izvijestio portal Glasa Koncila, razlagao pojmove čovjekove duše, tijela, grijeha, (be) smrtnosti i života.

Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga.

Njegovi brojni i dragocjeni naputci pokazuju koliko mu je stalo do cjelovitog odgoja čovjeka, do sklada u njemu i oko njega, do čovjekove duše.

Takav zanos zahvaća u najdublje dubine čovjekove duše i daje nam upravo ono za čim svatko od nas duboko teži.

Kažu da je prostor odraz čovjekove duše, ono što nosimo u sebi, to projiciramo prema van, stoga oba aspekta imaju veliku ulogu u ne -/uspješnosti partnerstva.

Nedvojbeno je da takvo usmjeravanje liturgijske glazbe (pjevanje s razumijevanjem; synetōs, sapienter) stavlja naglasak na riječ i na njezino suzvučje s glazbenim izričajem čovjekove duše.