Fizičke rane su zaliječene, ali one rane koje su duboko u čovjekovoj duši na ovakvim duhovnim susretima Duh Božji liječi i vraća kvalitetu života ", rekao je vlč.

Ona su skrivena duboko u čovjekovoj duši i žude za odgovorima, što je i čovjekova stvarna životna zadaća.

Time razlikuju u cjelovitoj čovjekovoj duši duhovnu dušu, koju ima samo čovjek, od vegetativnog i psihičkog dijela koji imaju životinje i biljke.

Ali neizmjerni grijeh koji je taj isti čovjek počinio rasprostro je tamu i okaljao i mene, jadno Evino dijete, da mi je toliko pomračio razum te o toj uzvišenosti mogu tek nesavršeno govoriti. 7. Mudrost je načinila, da tako kažemo, kopije i sjajne otiske svoga razuma, svoga uma i svoje volje te ih je dala čovjekovoj duši da on bude živa slika Božanstva.

Oni, naime, u cjelovitoj čovjekovoj duši razlikuju duhovnu dušu (koju ima samo čovjek) od vegetativnoga i psihičkoga dijela koji imaju životinje i biljke.

Onaj čovjek koji za života stvara vrijednosti za opće dobro, koji dobrotu ne shvaća kao zadaću nego kao radost, koji poniznošću jača karakter a ne taštinom, koji ljubav osjeća kao blaženstvo a ne naviku, koji drugom čovjeku želi što i sebi, koji pohlepu smatra bolešću a ne vrlinom, koji ne koristi riječi za vladanje nego širenje tolerancije, ljubavi, dobrote, suosjećajnosti i vjere, koji poezijom oplemenjuje ljudske duše, koji herojskom žrtvom plaća slobodu za drugog, koji dobrim djelima osnažuje vlastiti duh i nade drugih ljudi, koji ne mrzi vjeru drugog, koji u sunce ne gleda kao gospodar već kao njegovo dijete, koji ne želi dokazivati već osjeća da sunce, poput nekog duhovnog kovača, kuje pravi sklad u čovjekovoj duši, koji će voljeti prirodu kao samog sebe, ne će se bojati stati kraj onog nepotkupljivog suca, smrti.

To je jasno svakome tko znade kakvu je pustoš u čovjekovoj duši ostavio istočni grijeh ", upozorio je propovjednik, te zagovoru bl. Alojzija svjedoka čiste savjesti preporučio sve koji su odgovorni djece i mladih, sve nevine optužene i progonjene samo zato što vjerni svojoj savjesti ne mogu ugasiti Božje svjetlo koje je po krštenju zapaljeno u njihovim dušama.

A da se dar ljubavi koji se utjelovljuje u čovjekovoj duši najljepše iskazuje kroz dar umjetnosti, pokazala je Milena na izložbi svojih uradaka pod naslovom« Pepeo i sol«, održanoj u zadarskoj Gradskoj knjižici.

To je Božji zahvat u čovjekovoj duši.

Osim ako je izvanredni zahvat Božji bio u čovjekovoj duši.

Stoga brzo oprosti i mjesto kazne ostavlja za sobom blagoslov i mir u čovjekovoj duši i srcu.

Razum, stvoren od Boga, vezan je na savjest, to će reći na tajnoviti glas Božji u čovjekovoj duši koji brani čovjeku da čini zla djela.

Znano je kako mnoge teške traume u čovjekovoj duši, u ljudima i narodima, u obiteljima, u društvu proizlaze upravo iz ubijenih istina, okrnjenih, izvrnutih, iz prešućenih, potisnutih istina

Izgleda da pobačaj na čovjekovoj duši ostavlja sjenu koja ga nikada ne napušta.

Postojanost Božje ljubavi, trajnija od vječnosti, povjerava se nestalnim čovjekovim rukama, nestalnoj čovjekovoj duši.

U zahuktaloj trci za materijalnim dobrima, u sve praznijoj čovjekovoj duši, javlja se sve više zov za vlastitim korijenima, za porijeklom i mjestom porijekla svojih predaka, za svojim rodom, svojim koljenom, svojom lozom, za izgubljenim rodoslovnim stablom.

Iskrena i istinita svetačka sloboda ne može stajati u čovjekovoj duši izdvojena od iskrene ljubavi i čista sebedarja, oslobođena zarobljenosti sa stotinu lanaca egoizma.

Zato su takve riječi čovjekovoj duši blagoslov jer u njima dominira iskra razumijevanja koja će odriješiti unutarnju muku.

U ovom materijalističkom svijetu u kojem je glavno geslo uzmi novac i bježi, ti se mladi ljudi brinu o čovjekovoj duši.

Moguće je dubinu božanske poruke i istine u čovjeku zatrpavati ili krivotvoriti, ali to će uvijek iznova provaliti na površinu i utirati sebi put u čovjekovoj duši.

Da, gotovo svi mi proživljavamo isto kao i vi jer život ne sačinjavaju vanjske okolnosti, nego se ono odlučno odigrava u čovjekovoj duši.

1) Bog je istovremeno i imanentan i transcendentan u svim živim bičima (Bog je u svemu i sve je u Bogu), što je vodilo prema neprihvačanju dogme o pretvorbi (transupstancijaciji) te, u radikalnijim slučajevima, do potpunog negiranja potrebe za euharistijom; 2) milenarizam s podjelom na tri doba, ideje razvijene od Jaochima iz Fiore; 3) mogučnost potpunog sjedinjenja s Bogom još u ovom životu, u kojem se gubi mogučnost počinjenja grijeha, putem direktnog iskustva Boga i Duha Svetoga koji se u čovjekovoj duši razvija što je vodilo ka krajnjem zaključku o nepotrebnosti posrednika spasenja, Crkve.

Priča o egzodusu iz Egipta, četrdeset godina lutanja u pustinji, i ulazak u obećanu zemlju, govorio je Filon, zapravo su alegorija o čovjekovoj duši, njezinu oslobađanju, patnjama i konačnom spasu.

Osim toga, kao profesionalni psiholog i sama je iskušala što se sve događa u čovjekovoj duši, dok zaboravljen od svijeta tumara neomeđenim morskim beskrajem.

U poemi Suze sina razmetnoga, za koju temu uzima iz biblijske parabole o razmetnom sinu, Gundulić poziva ljude da se vrate u okrilje Crkve, dok im u Osmanu kroz tragičan lik mladoga turskog sultana ukazuje na zastrašujuće posljedice koje oholost ostavlja na čovjekovoj duši.

No grijeh ostavlja rane na čovjekovoj duši, na onoj razini i »dijelu« čovjeka koji dolazi izravno od Boga i po kojoj je čovjek jedinstven među svim stvorenjem.

Odgovor se nalazi u činjenici koja govori da je to sljepilo došlo zbog toga što su prolazna zemaljska dobra, mekoputni život te razne ovozemne slasti i uživanja u čovjekovoj duši uništili sveti strah Božji koji je kao takav najjači štit i najmoćnija odbrana protiv svih vrsta grijeha i raskalašenosti, odnosno protiv svih grešnih neurednosti.

I što je vrlo važno, svatko treba biti svjestan da se pravo i potpuno izlječenje ne može dogoditi sve dok u uzrocima bolesti nisu otklonjeni i razlozi koji se nalaze u čovjekovoj duši.

Zato mu Isus reče: »Ustani i hajde, tvoja te vjera spasila« (Lk 17,19) Ono što spašava jest vjera koja se odlučuje i predaje Isusovoj riječi; vjera po kojoj Bog u čovjekovoj duši ostvaruje spasenje.

Mnogi katolici, pogotovo sa ruralnih područja i danas vjeruju kako je Big u mostranci (pokaznici), a Bog je jedino u čovjekovoj duši, u čovjeku dakle.