Polaganjem ruku, sveti su red đakonata primili Slobodan Bunoza, Mario Tomljanović, Ivan Šarić i Tadija Tomkić.

Postavljeno pitanje zato otvara nova pitanja i zadaće liturgijskom pastoralu: senzibilizirati prikladne vjernike laike za prihvaćanje trajnoga đakonata, kao i one koji će biti nositelji liturgijske službe čitača.

Gospić, 19. studenoga 2007. - Pet đakona Splitske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja boravi u franjevačkom samostanu u Gračacu na višednevnim duhovnim pripremama za primanje reda đakonata.

Drugi vatikanski sabor daje biskupima mogućnost da obnove instituciju TRAJNOG ĐAKONATA.

Đakonsko ređenje Subotu, 15. listopada župa Jelenje zapisat će kao velik dan u svoju povijest jer je poslijepodne u 18 sati tijekom svečanog misnog slavlja riječki nadbiskup Ivan Devčić podijelio red đakonata dvojici bogoslova iz riječkog sjemeništa " Ivan Pavao II. ": Lovri Periću i Robertu Riemannu.

Među kandidate đakonata i prezbiterata primljen je 2007. god. u gospićkoj katedrali.

Vrijeme đakonata podijeljeno je na dva dijela: slušanje predavanja i polaganje ispita te vršenje povjerene službe u pastoralu na jednoj od župa.

U župi je prošao praktikum za vrijeme đakonata, a od ove je godine župni vikar.

Druženje je nastavljeno ručkom u Fužinama gdje su se okupili članovi starješinstava, i đakonata kao i ostali zainteresirani i uključeni u službu u objema crkvama.

U Katoličkoj Crkvi gotovo tisuću godina postojala je praznina u pogledu prakse trajnog reda đakonata, a sada je, poslije Drugoga vatikanskog sabora, ostavljeno na raspolaganje i na prosudbu biskupskim konferencijama da se odluče za tu ustanovu.

Takozvani papa reformator, pisao je puno djela među kojima su najpoznatije Svjetlo Crkve i O obnovi đakonata.

Nakon kraćeg razdoblja đakonata na Uskršnjim otocima, primio je svećenički red 29. kolovoza 1970., a zatim je premješten u Washington.

Biskup je progovorio i o mogućnosti uvođenja službe stalnog đakonata u Biskupiju, te naišao na otvorenost i pozitivno mišljenje vijećnika.

Sveti red đakonata primio sam 5. prosinca 2009. godine, u zagrebačkoj prvostolnici po polaganju ruku zagrebačkog nadbiskupa, Josipa kardinala Bozanića.

Podsjećajući na svečano slavlje ređenja održano istoga dana u zagrebačkoj prvostolnici, a na kojem su sveti red đakonata primili i trojica članova Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša koji i vode župu sv. Franje Ksaverskoga, biskup Gorski je naglasio kako su riječi kojima je zareditelj kardinal Josip Bozanić pozvao ređenike upućene ne samo svim svećenicima, nego i svim vjernicima svima nama, cijeloj i živoj Crkvi: ' Vjeruj što čitaš, govori što vjeruješ i živi što govoriš '.

Neka vas ispuni svojim Svetim Duhom, duhom služenja i pomaganja, duhom altruizma i brige za dobro onih koji vas trebaju, koji trpe i osamljeni su, koji su tužni i ne nalaze smisla u svojem životu, oni koji su razočarani i ne vide nade u svom životu, oni koji su branili ovu zemlju svojom krvlju a sada su ostavljeni na milost i nemilost da ih ta ista država ne štiti nego ih doživljava kao teret i predaje ih tuđim sudovima, oni koji se osjećaju progonjeni, koji trpe nepravde, koji su ostali bez posla, koji nemaju čime nahraniti djecu, oni koji se ne znaju veseliti i samo crno gledaju sebe, druge i čitav svijet... i svih onih koji trebaju, koji trebaju vas kao poslužitelje Kristova spasenja« - kazao je mons. Vlado Košić, sisački biskup, u homiliji na misnom slavlju za vrijeme kojega je podijelio red đakonata Damiru Cekoviću i Tomislavu Kolaru u sisačkoj katedrali Uzvišenja Svetoga Križa u subotu 26. studenoga ove godine.

Zaređen sam za prezbitera 14. lipnja 2009. godine u varaždinskoj katedrali iz ruku biskupa Josipa Mrzljaka, točno šest mjeseci nakon što sam primio red đakonata, na radost moju i mojih mještana, u rodnom Trnovcu.

Zaredit ćemo u službu trajnog đakonata Ivana Tutiša, oca obitelji, po zvanju vjeroučitelja.

Priopćenje s 21. plenarnog zasjedanja HBK 22.9.2000. - Zasjedanje je održano u Poreču od 19. do 21. rujna 2000. Biskupi su raspravljali o aktualnom stanju vjeronauka u školi i župnoj katehezi te o uvođenju trajnog đakonata u Crkvi u Hrvatskoj.

Red đakonata primio je 18. prosinca 1937. u Splitu, a za svećenika je zaređen 12. ožujka 1938. u Splitu.

Dakako, i sam put do đakonata iziskivao je podosta napora i odricanja.

Tako je sa službom đakonata od početka bio povezan kršćanski karitas, ali i borba protiv struktura i odnosa koji generiraju nepravde među ljudima.

Tijekom ove akademske godine trebao bi primiti i red đakonata.

Pa laici (muškog roda) imaju pristup Crkvenim službama sve do đakonata.

Osim toga, da bi netko primio sveti red prezbiterata ili đakonata, traži se da kandidat (kad dovrši kušnju prema odredbi prava), po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara ima potrebne osobine, da ga ne priječi nikakva nepravilnost ni ikakva druga smetnja te da ispunja preduvjete prema odredbi kann. 1033 - 1039; da se provjeri ima li isprave o kojima je riječ u kan. 1050, te se mora obaviti provjera o kojoj se govori u kan. 1051. Preporučujemo da sami pročitate te kanone, ali i kanone od 1008. do 1054, kako ih sada ne bismo sve ovdje ponavljali, a govore o sakramentu svetoga reda.

Prigodom susreta ministranata na euharistijskom slavlju u katedrali biskup Škvorčević primio je među kandidate Požeške biskupije za sveti Red đakonata i prezbiterata sedmoricu bogoslova.

Vjerujemo da ga je Gospodin svih ovih godina vodio i doveo do ovog trenutka u kojem primio sveti red đakonata.

Sveti red đakonata Katolička je Crkva veoma častila još u stara apostolska vremena, kao što nam svjedoči sam Učitelj naroda (sv. Pavao), koji zajedno s biskupima poimenično pozdravlja i đakone, te upućuje Timoteja koje vrline i duševne osobine treba od njih tražiti...

Pozdravljajući ministrante u dvorani sv. Terezije Avilske, požeški biskup Antun Škvorćević istaknuo je znakovitost ministrantskog susreta o 15. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije, kada ujedno sedmorica bogoslova koji su ranije bili ministranti bivaju primljena među kandidate za red đakonata i prezbiterata, a dan kasnije održat će se svećeničko ređenje petorice đakona.

Za Hrvatsku provinciju Sv. Jeronima franjevaca konventualaca sveti red đakonata primio je fra Željko Klarić, OFMConv, iz župe Svetog Ivana Krstitelja Podmilačje (BiH).