Ja sam opsjena postojanja, božanstvena ljepote kojom upravlja đavolsko lice.

Vrlo razborito i u duhu razlučivanja autor obrađuje teška pitanja kao što su đavolsko opsjednuće i razni uroci koji otkrivaju nazočnost i djelovanje Zloga.

Ili je to slučaj kada Bog dopusti pravo đavolsko zlostavljanje kako smo rekli o Jobu ili sv. Pavlu.

Ali u slučajevima, koji nisu đavolsko opsjednuće, trebala bi dostajati redovita sredstva milosti: molitva, sakramenti, milostinja, življeni kršćanski život, opraštanje uvreda, trajno utjecanje Gospodinu, Gospi, svecima, anđelima.

Kao što mi je Bog prorekao, 16. o. m. poslao mi je knjižice o raznim teorijama, kako bi mi dokazao da je ovo pisanje đavolsko.

Ponovno pripominjem da se mnogo puta, danas kao i u prošlosti, može đavolsko opsjednuće zamijeniti s psihičkim oboljenjima.

Bog dopušta Zloduhu izvanredno djelovanje na svete ljude kako bi još jače došla do izražaja Božja snaga u njima. 2. đavolsko opsjednuće To je najteži oblik sotonskoga djelovanja na čovjeka.

Ovo uočiti i moći ispravno razlikovati može se samo Božjom milošću s kojom svećenik surańuje u intenzivnoj molitvi i dugotrajnoj praksi. 5. đavolsko uznemirivanje Ovdje se ne misli na sotonsko djelovanje izravno na čovjeka.

U magiji su poznati i magijski napitci, koji izazivaju sugestiju ili đavolsko mučenje u onima koji to progutaju.

Vradžbina prijenosa đavolsko djelovanje uroka ponekad može biti usmjereno na to da se supružnici ili zaručnici ili pak prijatelji jednostavno rastave.

Kako tjeraš od nas Zmaja i Zvijer i lažnog proroka, to đavolsko trojstvo?

5. Postoji napokon đavolsko uznemirivanje (infestatio diabolica) koje se očituje na kućama, predmetima i životinjama.

Što misliš zašto na početku« Sulejmana Veličanstvenog »idu sve one đavolsko opojne violine?

Mt 26,26 - 29; Mk 14,22 - 25; Lk 22, 19 sl. ], a kasnije ponovljene od božanskog Pavla [ 1 Kor 11,24 sl. ], izražavaju ono vlastito i jasno značenje kako su ih razumijevali Oci, zaista je najnedostojnija zloba, kad se to značenje od nekih svadljivih i zlih ljudi (želi svesti) na izmišljene i prazne izraze, kojima se niječe istina tijela i krvi Kristove, koje se okreće protiv općeg shvaćanja Crkve, koja je kao " stup i uporište istine " [ 1 Tim 3,15 ]; takvo tumačenje izmišljeno od bezbožnih ljudi treba odbaciti kao đavolsko, a s uvijek zahvalnom i predanom dušom treba priznavati to najdragocjenije Kristovo dobročinstvo.

Ti svi ljudi imaju dvije duše, dva bića u sebi, u njih je i božansko i đavolsko, majčinska i očinska krv, sposobnost za sreću i sposobnost za patnju isto tako neprijateljski i smušeno pribivaju naporedo jedni s drugima i jedni u drugima, kao što su vuk i čovjek bili u Harryu.

To je potpuno dobrovoljno padanje na treće đavolsko iskušenje iz Jevanđelja.

Potukao je svako đavolsko poglavarstvo, svaku silu, svaku vlast tame, posebno Sotonu samog.

Je li to ljudsko, je li božansko, ili je to đavolsko.

Sigurno je da to nije đavolsko zbog toga što đavao mrzi plodove obraćenja, molitve, mira, pomirenja, ljubavi.

" Prvo je djelovanje spektakularnije, a to je opsjednutost, đavolsko posjedovanje.

Da je đavolsko djelovanje uvijek prisutno nitko ne treba stavljati u sumnju.

Legenda kaže da je tako jednom prilikom imao i đavolsko uznemiravanje: u viđenju je ugledao jednu sakatu ženu iz Asiza, a đavao mu je zaprijetio da će i on tako proći ne odu stane li od svoga nauma.

Kao đavolsko djelo i taština smatraju se grijesi i načela svijeta, koji su suprotni načelima svetog Evanđelja.

Nije bio rijedak slučaj da su ljudi, baš zbog nekih posebnih sposobnosti, pojedince vezali uz đavolsko djelovanje.

Ta orkestracija dijaboličnog, cotastog, razvratnog, brabantskog nečeg našeg u nama i oko nas treba da bude brueghelovski smeđa, ogromna, trogloditska poplava, što teče pod temom kao olujna pratnja ispod svirke glavne teme; sve to đavolsko, nemansko, zmajevsko, prapočetno, diluvijalno od ovog mutnog blata pod našim nogama, to je samo glavna osnova tkivu te slike, što bi je trebalo rastvoriti kao ogromnu, monumentalnu goblensku zavjesu

Recimo, kad nekoga muče prisilne misli, nikako da izađe iz njih, kao i prisilne radnje koje traju neko vrijeme, ne bih rekao da je to kompletno opsjednuće đavolsko.

Ali ima slučajeva koji su posve izvan simptomatologije ovih nauka i koji otkrivaju simptome koji sigurno upućuju na đavolsko djelovanje ili prisutnost.

A ona u konačnici sablažnjava one koji progone Isusa, a baš ona uništava đavolsko djelovanje.

Isto tako Sotona napastuje Krista i potiče ga da prizna njegovo, đavolsko, vrhovništvo mimo Božjega.

Ali iskusan egzorcist je u stanju da to bolje shvati od psihijatra, jer egzorcist ima pred očima razne mogućnosti i zna uočiti elemente razlikovanja, dok psihijatar, u najviše slučajeva, ne vjeruje u đavolsko opsjednuće, te stoga niti ne vodi računa o mogućnosti njegovog uplitanja.