G. i druga četiri vojnika, koje je on izabrao, i oni su pobjegli preko željezničke pruge i neke livade u šumu prema jugu.

On se samo ušetao u prazan reket iz kojeg su svi pobjegli, uveo svoja pravila i postavio svoje figure na ploču.

Dvojica maskiranih napadača upala su noću u kuću 55 - godišnjaka na Piškorovom bregu u Susedgradu i brutalno ga pretukla tražeći novac, nakon čega su iz kuće uzeli oružje i streljivo te pobjegli, ostavivši iza sebe teško ozlijeđenog muškarca kojemu je život u opasnosti.

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Pljačkaši su pobjegli, a identitet im je zasad još uvijek nepoznat.

Rastrojeni 19 - godišnjak mahao je kuhinjskim nožem prema djelatnicima Hitne pomoći koji nisu uspjeli reanimirati njegovog 53 - godišnjeg oca te su oni pobjegli van iz kuće i zvali policiju.

Film opisuje život oca Sultana i sina Aptija, koji su nakon pogibije Aptijeve majke i uništenja njihove kuće pobjegli iz Čečenije u ruski kolhoz.

U objektu su zatekli dvojicu nepoznatih muškaraca, koji su ih fizički napali i pobjegli s novcem, koji su otuđili iz kase.

Kada je Hellingen pokušao ubiti Zagora, Fishleg ga je pogodio harpunom te su oni pobjegli dok je Hellingenov laboratorij eksplodirao.

Godinu dana kasnije pobjegli su na kamionu za odvoz smeća.

Ima i onih koji su Hrvatsku branili iz Munchena i drugih gradova u inozemstvu kamo su pobjegli od rata i ratnih strahota da bi danas, ti isti, uživali u visokim mirovinama i tako se rugali onima koji su svoj život ponudili za slobodu svog naroda, istakao je don Šutalo koji se osvrnuo i na aktualni gospodarsko-socijalni trenutak župe Studenci i cijele BiH koji je više nego težak i nezavidan.

I kada su u istom ritmu otvorili i drugo poluvrijeme, te vrlo brzo pobjegli na 8, činilo se da će prelomiti utakmicu i mirno je privesti kraju.

Mi smo se svi usrali ko zadnje pizde i pobjegli.

Poslije ubistva stariji osoba, jesuli djeca ostala tu ili su pobjegla, kud su pobjegli, ako nisu kako ih nije bilo strah da se toji ne vrate i ne poubijaju njih.

Opisao je kaotičnu scenu u kojoj su neki vojnici i časnici pobjegli od kiše metaka, iskakali sa prozora drugog i trećeg kata.

Diskreditirane su i druge teorije o tajanstvenim skrbnicima i krivotvorenim ugovorima za stanove iz kojih su za vrijeme rata pobjegli srpski državljani.

tupane tupi neodgojeni ako ćemo mak na konac, oni su namaknuli lovu i pobjegli, glavom bez obzira. a vidi sebe, ostao si sam sa svojim suicidnim mislima.. uzeli ti metalci i lovu i dušu i razum, a srca vidim, nisi ni imao. dobar je bog kaj te još drži tu na zemlji i daje ti priliku za - ispočetka. (oke oke, svima nama) btb p. s. ajde tak nekaj sad predloži/reci/natipkaj/napiši u sabor. imenom i prezimenom se potpiši. brijem da bi dobio izgon iz države, a mati i ćaća bi te se mam odekli.. lako je tu biti gazda, inkognito. besramni stvore

' U prvenstvu smo pobjegli na pet bodova od petog mjesta i riješili se pritiska.

Svi mladi su im pobjegli, a i zene su masovno napustile partiju.

" Kandidatkinja i još jedan muškarac su također pobjegli u automobilu, ali policajci su ih uhvatili ", kazao je Ottoni.

Kako se nisu mogli obraniti, zajedno su pobjegli iz stana i pozvali policiju.

Njegov otac bio je bivši član slovenskog domobranstva iz mjesta Gornja Gorenjska, a koji su pobjegli nakon komunističke odmazde.

Svakako je to moralo biti za provincijala Radnica, kad su Turci prvi put pobjegli iz Slavonije.

Pobjegli ste u Berlin svojedobno zbog ljubavi?

Nakon što je policija razbila glavna vrata, prosvjednici su pobjegli dublje u zgradu i zabarikadirali vrata i stubišta.

Posebice kapetan, dodaju, i viši časnici koji su prvi pobjegli, ostavljajući putnike na cjedilu.

Kad su poslije 1945. vidjeli da su prevareni i da je posljedica njihove borbe velikosrpska komunistička jugoslavenska diktatura, izlazili su iz partije, mnogi su ubijeni (Hebrang, neki još za vrijeme rata I L Ribar, I G Kovačić), ili su robijali, ili su pobjegli u inozemstvo

Koliko mi je poznato Tudjman i HDZ-e ai ostala desnica zeljela je da se Hrbati iz Bosne dosele u mjesta iz kojih su Srbi pobjegli, to se nazalost i dogodilo, radi toga Bosna je ostala bez 6 % Hrvata.

Arheolozi Pilav i Čobanova su bukvalno pobjegli iz projekta što nam je potvrdila i Nadjija Nukić.

Pljuvači po Tuđmanu su: polutanska govna, srpčad poput joksim te Jugoslaveni koji još nisu preboljeli gubitak Juge, te Bosanski Hrvati koji su hrabro pobjegli umjesto da su branili Bos.Posavinu te ostale beskorisne manjine.Isprika ako sam nekog zaboravio, nije bilo namjerno....