Zajedno su odlazili na ručkove, družili se, dok je potpredsjednik Đinđićeve demokratske stranke Čedomir Jovanović s Legijom odlazio u lov.

Srbija još nije raščistila s Miloševićevim naslijeđem: njegovi suradnici danas su tajkuni, Đinđićeve su reforme usporene, a većina ljudi jedva spaja kraj s krajem

Nakon Đinđićeve smrti i izbora u studenome 2003. Srbija je pokazala svoje pravo lice.

Osim što je zbog Đinđićeve likvidacije osuđen na 30 godina zatvora, ovaj pripadnik Zemunskog klana dobio je i 40 godina kazne zbog drugih ubojstava, otmica i ostalih teških kaznenih djela

Zanimljivo je da danas svi obilježavaju godišnjicu Đinđićeve smrti i pokušavaju ga ukrasti kao simbol neke vlastite politike.

Ispostavilo se da su to pripadnici žandarmerije, u čije je redove stupio velik broj crvenih beretki, nakon što je JSO rasformiran neposredno nakon Đinđićeve likvidacije.

Žao mi je što je umro dan pred godišnjicu Đinđićeve smrti.

Malo je zapravo reći kako su Đinđićeve riječi izazvale žestoko ogorčenje u dubrovačkom kraju.

Kao odgovor na Đinđićeve pozive da obuzda jugoslavenske obavještajne službe, Koštunica je ustvrdio da neće otpustiti šefa vojne tajne službe generala Acu Tomića.

Jedan ovdašnji balkanski ekspert nazvao je njegovu politiku " terapijom demokratskog šoka - samo Đinđić, sam, svojom energijom i odlučnošću, zaradio je Srbiji dobrih deset godina u tranziciji prema Europi. " Prva briga EU-a, naravno, jest kako zaštititi svoje interese na Balkanu nakon Đinđićeve smrti.

Vrlo utjecajni član Đinđićeve Demokratske stranke Čedomir Jovanović, u povodu optužbi da Buhina firma uživa monopolski položaj, izjavio je da je Defense nudio 30 posto jeftiniju uslugu od konkurencije uz neusporedivo bolju kakvoću.

Kvalitetniji su putovi zaista jedan od najočitijih rezultata dvogodišnje Đinđićeve vlasti.

Nakon svrgavanja Miloševića, Pink ne samo da je opstao, nego je, praktično, kao glasilo Đinđićeve Demokratske stranke, krenuo u ekspanziju.

Ne radi se samo o jednoj političkoj egzekuciji, niti o neupitnosti Đinđićeve političke biografije i demokratskog svjetonazora, jer on jest bio nacionalist koji je zagovarao priključenje Republike Srpske " matici " i koji je zdušno branio tezu o pravu svih Srba da žive u jednoj državi.

Jer, " ni on, niti jedan pripadnik JSO, nisu ni na koji način sudjelovali u atentatu na premijera ", ali su zato razni iz bivše vlasti, one Đinđićeve s njima finim momcima i patriotima, dilali heroin (660 kilograma) koji je Služba državne sigurnosti MUP-a Srbije još za Miloševićeva vremena spremila u sef Komercijalne banke u Beogradu, i to onima na " omrznutom Zapadu, koji je Srbiji dilao bombe s osiromašenim uranom ".

Novi predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović predložio je sastav Savjeta ministara (buduće vlade državne zajednice), ali - kako je izjavio predsjednik Skupštine SCG Dragoljub Mićunović - čini se da će njegov prijedlog pretrpjeti izmjene, jer je predloženi ministar obrane u državnoj zajednici, potpredsjednik Đinđićeve Demokratske stranke i dosadašnji savezni ministar policije Zoran Živković, kako zasad stoje stvari, viđen za novog premijera Srbije.

On se tu slučajno zatekao, iz patriotskih razloga, da pomogne Srbiji Postao sam član demokratske stranke kada sam nakon Đinđićeve smrti otkrio da su neki mediji u vlasništvu i pod utjecajem zemunskog klana Kad sam postao ministar, živjeli smo u izolaciji, kao u rezervatu, vladali su klaustrofobija, kič, šund, bahatost, primitivizam i inaćenje Kao ministar dao sam šansu alternativnoj umjetnosti i onim umjetnicima koji nisu bili u forsiranom nacionalnom ključu S Branislavom Lečićem (49) razgovarali smo u Zvezdara teatru u Beogradu, neposredno nakon što se vratio sa suda gdje je pratio prvo svjedočenje Milorada Lukovića Legije, optuženog za ubojstvo Zorana Đinđića.

O akciji se još uvijek priča po ljubuškim ulicama i kafićima, a Ljubušaci se opravdano pitaju jesu li Đinđićeve ubojice doista bile u Ljubuškom i kriju li se tu još uvijek ili možda u nekom drugom hercegovačkom mjestu.

ALEKSANDAR TIJANIĆ zatražio je istragu protiv onih koji nisu spriječili Đinđićevo ubojstvo Nedugo nakon što je na Radio Televiziji Srbije emitiran dokumentarni film Atentat: medijska pozadina posvećen ubojstvu srpskog premijera Zorana Đinđića, direktor te medijske kuće Aleksandar Tijanić Tužilaštvu za organizirani kriminal podnio je kaznenu prijavu protiv dužnosnika Đinđićeve vlade, na čelu s Vladimirom Bebom Popovićem, te tadašnjih dužnosnika MUP-a i Državne bezbednosti Srbije.

Tim svojim istupom Jovašević je zapravo sugerirao kako Koštuničin DSS smatra da su Đinđićeve veze s mafijašem Subotićem velika prepreka funkcioniranju vlasti u Jugoslaviji.

U Biro za komunikacije počelo se čak sumnjati da je postao neformalnom vladinom obavještajnom službom koja prisluškuje Đinđićeve političke suparnike.

Članovi Đinđićeve vlade ocijenili su da je riječ o prljavoj igri, iza koje stoje načelnik KOS-a general Tomić i Koštuničin savjetnik za nacionalnu sigurnost Rade Bulatović, a da je Pavković bio apsolutno neobaviješten.

Na primjer, predsjednik SANU-a Nikola Hajdin kaže kako se ne će miješati u politiku, a odlazi na dodjelu Đinđićeve nagrade, što je nagrada jedne stranke.

Nemam ja ništa protiv Đinđićeve nagrade, ali bi predsjednik SANU-a trebao sutra ići i na dodjelu nagrade Radikalne stranke ili Napredne stranke.

Što je najgore, to se ubojstvo dogodilo u za Europu najosjetljivijem vremenu, kada je koncentracija njemačke diplomacije (koja se najvećma angažirala na snaženju Đinđićeve pozicije) usmjerena na transatlantske odnose, nadmetanje s SAD-om u Vijeću sigurnosti i suočavanje s konzekvencijama moguće Bushove odluke o napadu na Irak.

U tim godinama nakon pada Miloševića, kada su se sukobili predsjednik Vojislav Koštunica i premijer Zoran Đinđić, KOS je diskretno stao na stranu Koštunice te mu je u nekim spornim situacijama pomagao, na primjer, kada je Koštunica optužio Đinđića da ga prisluškuje te u špijunskoj aferi kojom je diskreditiran važan član Đinđićeve koalicije bivši general Momčilo Perišić.

Utoliko je govor mitropolita Amfilohija koji je bez ičijeg odobrenja govorio bio iznenađenje, kako za predstavnike vlade Srbije, tako i za članove Đinđićeve porodice.

Članovi Đinđićeve vlade sada iz opozicije tvrde da su znali da je Mladić bio u Srbiji, no da policija nikada nije dobila nalog za uhićenje jer on nije bio u njihovoj nadležnosti budući da se krio u vojnim objektima.

Drugim riječima, riječ je o predstavi nerazrađene koncepcije, repetitivnih mjesta, nejasne ideje i potenciranja prilično istrošene prakse nekritičkog pozivanja na Đinđićeve pametne citate i društvene opomene.

Nasuprot tome, Đinđićeve ideje predstavljene su u lokalnom nivou djelovanja za opću, kolektivističku stvar, bez one individualističke crte kakva je bila prisutna u njegovim nastupima i zahtjevima da svako od nas prvo radi na promjeni sebe, pa tek onda i na svom okruženju.