Jakov se nagnuo nad kartu crtajući prstom po njoj, u tom trenutku kroz strop kuće procurile kapi kiše Službujući viknuo je, vrata se otvoriše i golobradi mladić od kojih 18 - 19 godina u crnoj odori, čizama visokih sara i preozbiljnog držanja za svoje godine, ali i sa kalašnjikovim u ruci gromko uzvrati Na zapovijed, zapovjedniče, Jakov se na trenutak zamisli i sjeti svojih prijatelja iz vremena hrvatskoga proljeća koji danas nisu tu sa njim da obrane i proslave stvaranje toliko željene samostalne Hrvatske države, sjeti se riječiju svoje majke Vile i njenoga opisa oca dok je isto tako mlad i gotovo golobrad sa istom takvom šahovnicom u crnoj odori prije odlaska na bojišnicu govorio pokojnoj materi Vili: Bez zemlje, bez naše ` Rvacke nema ni mene ni tebe moja Vilo, nit će biti onog kog budemo zajedno stvorili.