Tvoje se lice po meni šulja Oko srca oko jezika oko očiju I prati me dok sanjam Dok ptice pjevaju proviruješ iza grana Iznenađuješ me između oblaka Po kiši mi šapćeš sa svih strana Iz magle dolazi tvoja jeka Dok sjedam pisati pjesmu Tvoje lice moju ruku čeka

u mirisu jorgovana ljubim svaku misao na tebe čuvam i nosim taj miris blag o ljubavi beskrajna koliko mi je drag zato volim boju miris opojan i jak donosi ga vjetar a s njim i dodir tvoj upliće mi ga u kosu bosim nogama dodirujem tlo a ti mi vjetrom šapćeš volim te moja vilo

" Uvijek kada si uznemirena šapćeš. " rekao je. zašto mi to nikada prije nije rekao?

I onda ti se i grlo, kak da velim, potroši i onda šapćeš i onda moraš ići doktoru da ti napuni grlo.

Ne znam čime sam zaslužila da mi šapćeš, ali ti mogu reći da u posljednje vrijeme nisam nešto divnije i toplije pročitala.

krijesnice male svijetle u noći nježno padaju krila sklapaju zvjezdana je i ova noć ja znam s buketom nježnim ti ćeš mi doć dočekati ću te kao i uvijek željna tebe i tvojih dodira i dok nježno ljubiš mi usne ja se mazno ovijam oko tebe grlim te i ljubim nježno šapćeš koliko me želiš zaboravljaš.. zaboravljam sve u tom trenutku spremni smo kao nikada ne mislimo na ništa samo na nas.. na ljubav na ovaj predivan trenutak tihi smo ne želimo probudit mjesec a onda po tjelima zlatni sjaj vidimo sjaji mjesec jače nego ikada pozdravlja ljubav pozdravlja nas pozdravlja moj plavi san a ja opet i opet priznajem ti si onaj koji se ne zaboravlja

Kao što osobi koju voliš tiho šapćeš nježnosti, tako se i bogu moliš tiho, u sebi.

Bio bih tako rado posve blizu tebe da ti na licu čitam misli i osjećaje, da čujem što šapćeš Isusu svojim svježe posvećenim rukama.

uvijek je tako ostavljaš u meni tragove nove neke nove ljubavne boje šapćeš tiho da ne zatvaram oči želiš gledati sjaj i ove noći nježno prstom po usnama prolaziš ništa novoga ne nalaziš sve već znaš sve već tako dobro poznaš miris kose sjaj u oku drhtaj usana rastačemo jedan po jedan san donosimo ga u dan osmjehuješ se dodiruješ.. maziš uzvraćam nježnošću zaustavljamo vrijeme uranjamo u beskrajan vulkan eruptiramo dok tisuće malih kristala čine javu obasjanu plavim snom

Da li želim i što želim? Znam i ti se to isto pitaš.Želim da mi šapćeš svoje snove, želje, putovanja kroz bajku samo za nas pisanu.Kad zatvorim oči sanjati te, čekati šapat prije spavanja, čitati govor tvoje duše, srca, tijela.Želim da čarolija sna obavije ruke oko mene, odvuče me u svoje odaje i polegne pored tebe na plavu prostirku ljubavi.

Dušu mi bojiš blistavilom duge, pred kojom nestaju sumorne jeseni duge, i tečem kao rijeka kraj tvojih bokova i bujam i žuborim, i rađam se, iznova, jer opet me ljubiš i miluješ nježno i šapćeš mi, ljubavi, muklo i prigušeno...

I milijun mi stvari ide kroz glavu, kako me peru neki strahovi, od budućnosti, od samoće i ostalog, ali eto opet, šapćeš mi: " Nemoj se bojati "... jer Ti se Kriste nisi ničeg bojao...

I dalje ne razumijem zašto šapćeš.

Smirenim glasom šapćeš, niz lice tvoje dok teku suze.

Znala sam da nikada neću vidjeti tvoje lice ni čuti tvoj glas kako mi šapćeš: Volim te. Htjela sam obrisati sve tvoje suze i tako sam čeznula učiniti te sretnom sada to nikad više neću moći.

Dirala si moju kožu, ja sam te gledao kako s ekrana života šapćeš proste riječi..

Šapćeš na glas molitve u tom času?

Ma di ćeš boljeg nego kad grliš, diraš, ljubiš, maziš, šapćeš i šta sve ne radimo onom kojeg volimo, a on nam vraća istom mjerom?

A zašto sad šapćeš na engleskom?

Još te jače grlim i čujem kako mi u polusnu šapćeš kako me voliš.

Sve što šapćeš ženo to nije samo naše, netko je i prije pio iz iste čaše, mnoge se davne jeke u jednoj pjesmi spletu......

Volim tvoje ludovanje šapćeš mi i vraćaš me u bitak trenutka

Ako te ovako ljubim I ako ti tako šapćeš Davno je izgubljeno Ali sve mi se vraća Ako me ovako želiš I ako me tako trebaš Davno je umrlo Ali sve mi se vraća Tako je teško odoljeti I sve mi se vraća Jedva se mogu sjetiti Ali sve mi se sada vraća Ali sve se vraća...

O ti, koji, dokle kasno sv ` jeća gori Na tvom stolu, čitaš sve pjesme moje, Ne šapćeš li glasom, koji drhti:« To je Ono, što i mene muči, što me mori... »

Ljubljeni Isuse, pokaži mi put da ne skitam.Voljeni, daj da govorim što mi šapćeš da ne pitam, daj da ne tugujem uzaludno jer nije

Dosada i predvidljivost mučnih saborskih utakmica u kojima ti od sažaljenja dođe da navijaš za jadnog zastupnika i da mu šapćeš bolji odgovor za prolaznu ocjenu podsjeća na gledanje utakmica u nogometu jer i tamo vam se čini da biste s tribina dodali bolje od njega dolje u terenu.

Prilaziš mi, prislanjaš obraz uz moj i šapćeš: " Oduvijek znaš da vrijedi čekati

Npr. da kada si stavrno, stavrno ljut ne vičeš, nego šapćeš - klinci se smrznu od toga.

- " Šta ti šapćeš kad i ti ne znaš.

Šapćeš mi: " Ne puštam te