... uhhh... a što da vam kažem.. toliko mi je vruće u zadnjih para dana i toliko sam zauzet da se uopće čudim da imam vremena disati... malo simo malo tamo... pa jebate kad će više neki odmor... nirvana, more... jao ja bi na more... JEL MOGU KOD NEKOG NA MORE????... mislim, treba se pitati, možda netko ponudi nešto zanimljivo.. jao pitate me gdje sam... e ljudi moji... radim... da da da... JA RADIM... počeo sam napokon sa onim poslom spasioca.. i sada sam bio u utorak radio pola smjene, popodnevnu na Šalati na bazenu... a sutra i cijeli vikend radim na JArunu na malom jezeru... jao bit će svega a još je i Rokaj fest.. ufff...: P... ajmeeeee... kako sam samo danas pocrvenio... jao si ga meni... umro sam skoro... tj sad kad sam došao doma i vidio to... a trag ono BAUŠTEL ma strašno... morati ću nekaj u vezi toga poduzeti.. ovo sunce je prejako..... e sad na drugu stranu posla... ajme, predobro...:) ok izmoriš se kad se radi cijeli dan, ali da se posao raditi bez problema... malo sa ljudima pričaš, malo šećeš oko bazena, malo zviždaš i kažeš " Alo, momak nema skakanja

Možeš li stanovništvu zagreba, i ostatku Hrvatske, objasniti koliko se dana u godini ti šećeš po toj travnatoj površini?

Posao je super, šećeš okolo, razgledavaš i pišeš kazne.

... lijepo je ovo doba godine... ok, zanemarimo ludnicu shoppinga i gužve u prometu, koje sam, da naglasim, ipak nekako uspješno izbjegao ovih dana... zima je i temperatura ne izlazi iz minusa već danima... osjeća se ona prava hladnoća koja grize obraze dok šećeš ulicom... tmurno je i tako tipično zagrebačko zimsko vrijeme, ali koje ipak ima tu neku svoju čar (znam da je teško razumjeti, ali stvarno ima)... i opet je kraj godine... i kao da sam jučer pisao onaj neki post o prošloj godini i razmišljao o očekivanjima u ovoj... i nekako u ovom trenutku sad, za razliku od prošlog puta, nisam nekako toliko sjetan... nego, baš se osjećam jako... ne znam ni kako zapravo to objasniti... onako, pun snage, energije, sretan...

Pa zatim neopterećeno šećeš s bebom u kolicima, između uskih polica i zagledaš krpice nad kojima uzdiše svako pravo žensko čeljade.

- Zašto si ne rodiš dijete pa ga šećeš, a ne toga psa... - rekao mi je posprdno i potegnuo iz boce gutljaj pive.

... stalno ti remete raznorazne neprilike, bilo subjektivne, poput živčanosti ili glavobolje, bilo objektivne, poput crvenih, tih poznatih promicatelja seksualnih sloboda, ali i perverznih opačina - doista, možda je bolje da ostaneš u sigurnom zagrljaju tolerantno-pluraristiških foruma, gdje se šećeš kao " merlin "...

Kad šećeš s curom i dođeš do nekakvog potoka ili bare, ovako se postaviš da pređe preko tebe, ha ha

E, moj Marino, nije to čudo, nego stara bečka škola.Nego, šećeš po forumu, špijaš ko šta piše, a gdje su ti fotke iz Vrbovskog? Inače, bilo mi je ugodno druženje sa vama Pozdrav " BOLETUSIMA ", a posebno Vesni

A lijepo ti mama govori da ne šećeš bosa.

Ili šećeš s dragim svojih snova u prirodi i u travi naiđeš na čovjekovu glavu.Kaj onda? Glava ko glava Svi mi imamo glavu

Zato kad ulaskom u zlatno srce jeseni šećeš nebom i uroniš u naše poglede, nikamo ne žuriš.

Ti možda šećeš onim selima seljaka-tajkuna koji vurclaju poticaje i kredite.

Stara Lutva je učila da pjeva sevdalinke, između ostalih i onu " Moj dilbere kud se šećeš... " Neda je brzo " uhvatila " pjesmu, okrenula se Lutvi i rekla: " To se ovako pjeva.... " I tako je stara komšinica priznala da je Neda naučila pjevati sevdalinku, a imala je tada samo pet godina..

Šećeš po ulicama Zagreba i dobro se moraš zamisliti, jesu li to ispred tebe zagrljeni otac i kći, ili djed i unuka, a kad padne " filmski " poljubac shvatiš da je ljubav u pitanju.

O, vidim te, vidim u duhu, gdje šećeš po obali beskrajnoga mora s veselom svojtom - ruke u rukama...

ja sam ti djelila letke (studentski posao), meni su uvijek plaćali po satu (20 il 25 kuna)... a probaj potražit na netu njihove telefone pa nazvat i pitat... da šećeš do od dućana se ne isplati neg lijepo nazoveš i raspitaš se... za billu nezna al mislim da ti kaufland ima one svoje letke... tak da možda bolje njih...

Dok osmijehom šećeš po meni, trepćem kroz sjećanja.

Da se vratim na ono ja naslonjena na lipu... gotovo sam na nju zaboravila, bila je valjda jedina koju sam zamjetila u naselju koje me odgojilo u onim ljetima kada nisam mogla trčkarati Rastokama... uvijek me mamila, ali kad si teenager nemaš vremena obazirati se na tamo neko drvo... šećeš naseljem sa svojim frendicama kao da ti se nekamo žuri... da nismo tako brzo hodale možda nebi ovako brzo ostarile... kao da smo mislile da ćemo uhvatiti zadnji vlak za život... ko zna kad ću se ja ukrcati...

Donosimo ti jednostavne vježbe koje možeš izvoditi dok sjediš u uredu, kinu, pred televizorom ili dok se šećeš do tržnice

Na taj način poruke su uvijek s tobom i mogu te voditi i nadahnjivati u bilo kojoj prigodi: npr. dok putuješ vlakom ili šećeš prirodom.

U gradovima postoje pješačke zone u kojima na miru šećeš, jedeš sladoled, piješ kavu, obilaziš galerije i muzeje.

Oprosti, provjeravam da li pratiš ili samo šećeš oči.

Druga stvar su katalozi koji se uzimaju " na posudbu " dok šećeš Ikeom i na kojima piše da su za posudbu i da ih treba vratiti; i obično ti katalozi nemaju standardnu naslovnicu, već samo plavu podlogu.

Prolaznici te ljepše gledaju kad šećeš ulicom visoko podignute glave, sa smješkom na licu.

Dedić i dijete doživljava kao sebi ravnopravnu osobu, koja itekako razumije osnovna načela života: u pjesmi Mimikrija ironično sugerira da se prikloni prilagođavanju svojoj okolini (»... Da izvučeš živu glavu/i da šećeš na slobodi/žrtvuj nekad svoje lice/pa se malo prilagodi...«).

Cigi ti si obični pederko, peško pogledaj ti ne usana nego gubica ravne one u plemenite životinje, folklorac jedan, za tebe je Thompson narodni hereoj, di si ti bija kad je on branio zemlju i opjevao ponosnu pjesmu Čavoglave, dok je JNA i Srbski Četnici, koljači razarali našu HR.i sad daješ takav posprdni komentar na Thompsonovu pojavu, na svadbi Mamićevih.Dok ti je taj isti za tebe faca i gospodin Marko Perkovič omogučio da se šećeš po svetoj zemlji hvatskoj i pod šahovnicom živiš.... zbilja si nacionalno neosvješćen i tko zna da li znaš tko si, na kraju krajeva.

I baš bih sa zadovoljstvom bacila pogled na tu " zelenu livadu " sreće i slobode po kojoj se sada šećeš - tako rasterećena " stereotipa roda ":))

Ne moram spominjati da su bili potrebni mjeseci oporavka da sve dođe na svoje, ali pitanje je da li će ikada nestati strah kada sam šećeš po tuđem gradu i samo čekaš da te netko napadne, ni krivog ni dužnog.

Autor ovih redaka pod navečer smatra ono od 11 sati nadalje, pa je genijalno kada šećeš Lungo-mare vidjeti zamagljena stakla automobila u centru Voloskog, čak i poneki glasić dopre do uha, iako ljudi samo 50 m dalje u kafiću još uvijek piju svoju cugu.