Što znači da u biti nisi zadovoljila sebe, potvrdila se sama sebi, pa zato u mašti lutaš po tuđim krevetima.

- Opusti se, pa zamisli: bauljaš, lutaš...

S Njim po? i i nikad se više ne? eš morati bojati, on? e ti pokazati stazu života, da više sam ne lutaš

Je pense à toi divlji Skite koji lutaš stepom s neprijateljskim ušima u torbi, ali ne mogu se da me ubiješ sjetiti gdje te ono točno spominje Herodot reporter, kako je u ono vrijeme znao reći naš stari profesor M.

Vigo je stvarno prekrasan grad, u starom gradu se sve čini kao da lutaš kroz vrijeme, ma fantastično.

Kad je riječ o tome da se što više puta spomene čuveni šansonjer, mecena i turoperator s kraja prošlog stoljeća Dalibor Šimpraga ' Grgeč ', odmah mi pada na pamet da je autor " Kravica ", apostrofirani Dalibor ' Icek ' Šimpraga, na radost Slave uskliknuvši: " Tako me dobro jebeš, dilbere moj ", ujedno protagonist one antologijske rečenice i - budući da je in ultima linea uvijek riječ o ovakvoj ili onakvoj stvarnosnoj prozi - ne manje antologijske situacije u kojoj neki čovjek iz Utrina brahijalno zabije šaku do lakta u njegov razlohani, plauzibilni čmar, u kojem rutinski investigativno ispipa neki predmet, ali, pokušavajući ga izvaditi, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravlja pritom popustiti stisak, što za posljedicu ima sinkopirano Jeliborovo pohotno dahtanje, potom soptanje, možda hroptanje, tko zna, tu, dolje, gdje je poniznost na koljenima očevidno teška, pod banalnim dezinficiranim lavaboom toaleta redakcije ' Globusa ', u kojoj se već treću godine iz blata, infamije, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, do gospodskog života (u jednu riječ: kretanje iz tmine u svjetlost) recimo, ex nihilo probija cijeli ta crnožuta kavalkada profila kakav je i sam Dalibor ' Mrmot ' Šimpraga, gojenac prve konjičke gospićke pukovnije " Konji Nilski ", Dalibor Šimpraga ' Opkop ', flantrop i protege Njegove Prirodne Nepogodnosti, El Ninha Panoniusa Pavlinskog, koji se osobno svojim autoritetom zauzeo oko cijele te stvari Šimpragine, da bi se konačno apsolvirala i razriješila na zadovoljavajuć način a ne ovako sramno i bolno, tu, dolje, na koljenima, u treperavoj agoniji neona, na musavom vlažnom keramičkom podu jednog redakcijskog wc-a suočen s brutalnom istinom netom kolonoskopirane intime, koju je Dalibor Šimpraga, kao pravi drug i komunista, kao Jugoslaven, duboko pohranio u sebi, godinama se ustručavajući izbaciti sve to iz sebe i iznijeti, konačno, na svjetlo dana: sve te kutijice tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis " Nazivi jela u JNA ", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album " Životinjsko carstvo ", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije, Dalibor je Šimpraga Čimpy zatomio u sebi odveć bolno, samozatajno, do sebeponištenja u usrdnoj predanosti pozivu prijegorno, ničim ne odajući dublji značaj tog svog asketizma i trapljenja, da bi sada sve to mutno u nama eksplodiralo iz magme potisnutog kompleksa sve to intenzivnije, da bi se konačno oslobodilo u magnezijskom bljesku nečuvene iskrenosti: " Unsere sonate war wirklich eine Mondscheinsonate quasi una fantasia, oooooo kako me dobro jebeš, dilbere moj ", prosikće Dalibor Šimpraga ' Pajser ', filantrop i pušikurac s kraja onog, a početka ovog stoljeća, pomislivši kako je Nemanja večan, svečan i lep, a kako je on, auktor " Kravica Andrije Žaje Popluna ", tu, dolje, na koljenima na kojima je svaka poniznost teška, u anesteziji amonijaka i danijelijevskih magli uree iz kojih više ne vidi koliko ni mrtav mrav, da citiramo jednog poljskog jebača koji je dobro znao da iz činjenice da su nam zajedničke psovke i ljubavna zaklinjanja ne valja izvlačiti presmione zaključke, moj Dalibor Dalibor Šimpraga, koji kao kakav čimpanzo lutaš svijetom s tim svojim vinkelblatom pod rukama, kao neki, reći će Krleža, ovejani govnožder.

KRABANE, GLOGOVNIČE, itd uzalud lutaš portalima poput onog IZGUBLJENOG biblijskog sina kad i sam dobro znaš da se MORAŠ VRATITI domu oca svoga

I tako lutaš dalje od jednoga do drugoga, uvijek neispunjena i nesretna, jer... stalno nešto fali.

Ne vidi te nitko, (nitko te ne pita), u drugom svijetu lutaš sama (ako ti se skita), čuješ zvuke samo tebi važne, zaboravljaš prijatelje lažne (što nepažnjom okrznuše te lako); preživjet ćeš (uvijek je to tako); al se ipak pitaš: zašto, kako, u čemu je greška, jesi li ti stvarno osoba teška?

Ali toliko da ne lutaš, knjiga se može otisnuti i po 10 kn komada u većim količinama.

Tu si, tako mu blizu, a ipak lutaš i daleko si svjetlosnim godinama od Njega.

Najmanje je to što me boli što lutaš, što propadaš.

No da ne lutaš previše i ne obilaziš doktore u potrazi za odgovorom, evo ja ću ti odmah postaviti dijagnozu, a ona se zove: " SGKM (Sindrom GusaKa u Magli) ili u norodu poznatije pod pojmom kokošje sljepilo:))).

Ima nešto u tome kada sve zazeleni, a ti lutaš po šumi, i pazite pomalo mazohistički ulaziš u svakakve šikare da bi ubrao svoj budući obrok.

Da bi vidio dio svega i bar donekle znao kuda lutaš.

Lutaš pogledom ogrljena samoćom, usamljenost osjećaš u gomili...

Isus te promatra od samog tvog početka i puštao te cijelo ovo vrijeme da lutaš, da se boriš sa svojim mislima i da nosiš svoje križeve kao što ih je on nosio.

Tvoj novi Roland te je odveo u područje u kojem se ne snalaziš sama, bez njegovih tumačenja ti ponovo lutaš bezdanom tvojih prijašnjih strahova. " Pogledala me je tužno.

Čitajući te Pavlove riječi, sjetila sam se pjesme legendarnog svećenika Alfreda Fluryja, kompozitora i izvođača mnogih duhovnih " hitova ": Ja znam za jedan dalek put, Kud lutaš ti, Pusti sitne brige i Tmina... u kojoj kapelan Flury pjeva i vapi:.. ja želim iz tmnine do svjetlosti doć (Inače, te duhovne šansone uvrštene su u prvu pjesmaricu duhovnih šansona na ovom prostoru pod imenom " Jutro života ", koju je 1971. godine izdao Josip Pustički).

02.02.2013. u 14:11 h Yuga je napisao/la: svi vi koji ste... izubili.. noge.. ruke... zdravlje... očeve... sinove.... braću.... imovinu... kuće.... stanove..... sjednite..... smirite se.... i razmilsite.................. ŠTO vam je to trebalo - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Vjeruj mi oni odgovor zasigurno znaju a da li ti znaš odgovore ti koji si izgubio pa sada besciljno lutaš virtualnim svijetom tražeči odgovore, izbjegavao si kukavički borbu na vrijeme pa tražiš utjehu, opravdanje za kukavičluk na forumima.

Dobiti ćeš veliki broj rezultata pa da ne lutaš previše otvori prvu knjigu Encyclopaedia Americana: a popular dictionary iz 1836 i tamo možeš pročitati kad se prepričava smrt Murata i ovo:

Dođi, ti koji još uvijek bez cilja lutaš tom divljinom

Vrijeme je neshvatljivo, čudno, kao što je netko odavno primijetio: dok ne razmišljaš o njemu vrlo dobro znaš što je vrijeme, ali čim te netko pita, više ne znaš, izgubiš se, lutaš u traganjima.

Vidim ja da ti lutaš bespućima.

Postala si konzument tuđih ideja pa lutaš životom tražeći istinu izvan sebe, ti pasivno promatraš život ne sudjelujući u njemu.

Nemoj se ljutiti, ali onaj link govori koliko lutaš bez potrebe.

I umjesto, da navratiš do mene, lutaš danima i opijaš se.

Lutaš li stazama sjećanja kao i ja.Dotakne li te misao daljine u blizinu pretočena.Odzvanjaju li glasovi užurbanosti i seljačke radišnosti.Sjećanja su ispunila kutove u starim oštećenim kantunalima.Miriše bjelina na lavandu.Sumprešana, čipkom ukrašena posteljina ubode igle ne broji.Daleko su zore buđenja, toliko drugačije od današnjih.U današnje vrijeme zime traju duže, proljeće prođe samo tako, ljetu već jesen Sunce sjetnim čini.

KOŽULJ: Vjera je stup temeljac da ne budeš poljuljan u onim teškim trenucima, da ne sumnjaš i ne lutaš previše i da te taj vjetar očekivanja ne sruši.

Jedno pogrebno poduzeće ima zanimljiv slogan: " Zašto okolo lutaš polumrtav kad te mi možemo sahraniti za osam dolara? " Ako si u sličnoj situaciji, kreni Isusovim putem - jer ako s njime umremo, s njime ćemo i živjeti.