Dakle, u Hrvatskoj samo 1/3 koristi štokavštinu, dok u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori cijelo stanovništvo.

Približno paralelno s hrvatskim preporoditeljima djeluje i Vuk Stefanović Karadžić, zainteresiran i za dijalektološka pitanja, dok 1857. Ä uro Daničić piše o razlikama između jezika srpskoga i hrvatskoga, pri čemu očito krivo identificira štokavštinu i srpski jezik, čakavštinu i hrvatski jezik, uz također bitne metodološke slabosti, unatoč kojima ipak donosi i znatan broj točnih opažanja.

Vraz je bezrezervno prihvatio štokavštinu Karadžićevih pučkih pjesama i nije ni pomišljao da bi se ona mogla oplemeniti elementima drugih narječja koje je Gajeva reforma, prema riječima Miroslava Krleže, Âťbacila kroz prozorÂŤ.

Umno je uočio da dolina Fojnice ne spada u zapadnu nego u istočnu Bosnu, ali da istočna Bosna spada u zapadnu štokavštinu.

Ništa manje nije zanemariva ni nazočnost dijalekta (u hrvatskom filmu susrećemo više kajkavsko i čakavsko narječje hrvatskog jezika, nego izvornu štokavštinu).

Za Lisca je leksik Jakova Pletikose (1704. - 1769.), franjevca iz šibenskoga zaleđa, razvijen i zahtjevan tako što pučku štokavštinu zapadnoga tipa izrazito nadograđuje, što samostalno, što kao sljedbenik već znatne tradicije.

Godine 1836. prešla je Gajeva Danica s kajkavštine na štokavštinu, što se jezikoslovno može interpretirati kao uklanjanje posljednjega velikog dvojstva na putu prema zajedničkom jezičnom standardu.

Kako se zna, slavistika je u drugoj polovici 19. stoljeća rado identificirala štokavštinu i srpski jezik, čakavštinu i hrvatski jezik, a u Dubrovniku je tada organiziran jaki pokret tzv. Srba katolika; njima je pripadao i Milan Rešetar.

Nisu nam krivi ni ilirci, koji su za hrvatski književni jezik na cijelom hrvatskom prostoru uveli štokavštinu, ni hrvatski vukovci, koji su se opredijelili za novoštokavštinu, ni Maretić, koji je napisao prvu gramatiku tog (novoštokavskog i hrvatskog) jezika.

Za razliku od historiografskoga rada, Vitezovićev leksikografski rad manjim je dijelom sačuvan; najznačajnije mu je leksikografsko djelo rukopisni rječnik Lexicon latino-illyricum (hrvatsko-latinski dio je izgubljen), preslika kojega je objavljena god. 2000. Pisao je latinskim i hrv. jezikom, prvo rodnom čakavštinom, ali prihvaćajući poslije kajkavštinu i štokavštinu.

Želeći sa suvremenoga stajališta reafirmirati kajkavski kontinuitet književnih žanrova, suvremeni kajkavski književni funkcionalni stil, Kaj od 2002. nadalje unutar filološkoga svog programa Jezičnica kajkaviana raspisuje tri književna natječaja: za kratku kajkavsku prozu, za kajkavske književne radove učenika srednjih škola u RH, te natječaj za hrvatski književni putopis (proširujući jezični izbor i na čakavštinu i štokavštinu, a suradnički krug na onaj izvan domovine).

On je također anonimno objavio dobro poznatu političku brošuru pod naslovom: Disertacija iliti Razgovor Darovan Gospodi Poklisarom Zakonskim i budućem Zakonotvorcem Kraljevinah naših Za buduću Dietu Ungarsku odaslanem. (Karlovac, 1832., njemačko izdanje, Leipzig, 1834.). 12 Pored toga što je Drašković svoju Disertaciju objavio hrvatskim štokavskim govorom, i to uoči novog saziva Hrvatskog sabora (1832.) te neposrednih priprema za novi zajednički Sabor u Požunu (1832. ⠀ 1836.), u kojoj za razliku od mladih pisaca ne teoretizira već prakticira hrvatsku štokavštinu onako kako je tada mogao, od bitne je važnosti za daljnji uspon preporoda što su u Disertaciji prvi put iznesene tradicionalne političke ideje na modernoj nacionalnoj osnovi, i stoga su odmah dobile snagu i značenje političkoga programa.

Tako 1836. uvodi štokavštinu i novi pravopis spajajući sve južnoslavenske pokrajine pod ilirskim imenom.

Ne bi bilo mudro da su za taj cilj poprimili Ilirci, među kojimi je bilo i štokavacah, namah skrajnju štokavštinu jer bi tim bili morali žrtvovati silu dobrih riječih i frazah.

Za razliku od historiografskoga rada, Vitezovićev leksikografski rad manjim je dijelom sačuvan; najznačajnije mu je leksikografsko djelo rukopisni rječnik Lexicon latino-illyricum (hrvatsko-latinski dio je izgubljen), preslika kojega je objavljena god. 2000. Pisao je latinskim i hrv. jezikom, prvo rodnom čakavštinom, ali prihvaćajući poslije kajkavštinu i štokavštinu.

Glazba Jerryja Grčevića naslanja se na Juliškino porijeklo te prevladavaju pjesme Miroslava Škore koje su, uz junakinjinu čvrstu štokavštinu, unijele duh Slavonije na varaždinsku pozornicu.

To je samo jedan primjer kako jezični standard nije isto što i štokavsko narječje, nego je jezični standard iskonstruiran na temelju svih triju hrvatskih narječja, ali pritom uzimajući štokavštinu samo kao bazu.

Hervatski narod gospodo, i stotine hervatskih pisacah, Kako Dalmacia malo po malo prima štokavštinu, može se videti iz njezinih spisateljah, ali se i svoje čakavštine derži na toliko, da n. p.

Za one koji o tome malo znaju: i onaj famozni hrvatskosrpski jezik stvoren je zapravo u Vatikanu pod čijim je patronatom Bartol Kašić nametnuo Hrvatima štokavštinu (umjesto hrvatske kajkavštine i čakavštine) koja je u osnovi srpska, jer su u Vatikanu smatrali da će tako Srbe (pravoslavce) približiti katoličanstvu.

Pretpostavljam da Tomić nije imao na umu zagrebačku štokavštinu jer knjigu njegova prijevoda još, na žalost, nisam imao u rukama pa to samo znači da praktično istovremeno dobivamo dva prijevoda kajkavskog remek-djela na štokavsko narječje.

Ili, kako bi to kazao Grčić, dva prijevoda iz književnog kajkavskog u književnu štokavštinu.

Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovačku štokavštinu, a 1625. dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju.

Drugim riječima, danas je više nemoguće štokavštinu kao cjelinu dijeliti na zapadne i istočne dijalekte, danas je to jedno narječje, makar bilo dobiveno pretežno neorganskim razvojem.

Dok je Drašković isticao štokavštinu kao osnovu hrvatskoga jezika, Gaj je nastavljao tradiciju starijih hrvatskih jezikoslovaca do Vrhovčeva kruga, koja je težila objedinjavanju elemenata svih hrvatskih narječja u jedan književni jezik.

Po hrvatskomu jezikoslovcu Josipu Liscu, štokavsko je područje bilo podijeljeno na zapadnu i istočnu štokavštinu.

Imaš li kakve podatke o tome što je utjecalo na Ljudevita Gaja da prijeđe na štokavštinu.

Boraveći dulje u Zagorju, među kajkavcima, nehotice oplemenih svoju samouvjerenu štokavštinu.

Nedaće izazvane ratovima između Turaka i Mlečana, te pojava bolesti (malarija, kuga, kolera) uzrok su čestih oscilacija i opadanje ionako povrijeđenog stanovništva Posedarja.Umjesto njih pristizale su pridošlice koje su pomalo postojale većinsko žiteljstvo.Taj se proces najviše odrazio u samom govoru posedarskog puka.Naime pridošlice su sa sobom donijele štokavštinu s kojom se govorilo u Posedarju

A za štokavštinu sâmo istinskí debil i neznalica može tvrditi da je izključivo srbska, bugarska, makedonska, russka ili ina.

No to je podjela ugrubo po općelingvističkim obilježjima; ona koja daje prednost sociolingvistici opet bi združila hrvatsku štokavštinu i kajkavštinu u opreci prema slovenskom i srpskom, itd