Pa sam švrljala guglom po temama kao knit ili crochet i na nekoliko mjesta naletjela na dilemu kao naslov...

Kako nisam bila na Forumu u zadnje vrijeme, a nisam baš švrljala po starim postovima, upozoriše me Forumaši vjerni da se zidanjem nešto ne štima, i da to ' ' ovđe ' ' ne spominjem?: confused:: ne zna:

Eto što zaći biti žensko. baš sam se lijepo ugnijezdila pred mojim kompičem i malo švrljala po blogovima a onda sam se sjetila da moram staviti prljavi veš u mašinu i naravno da gasim sve i odlazim u podrum (jer tamo se nalazi mašina) i nosim sve na pranje usput osjetim neki miris i vidim da je vrijeme da operem kiseli kupus jer se uhvatilo ono nešto gore na njemu pa nazad u kuću po toplu vodu da i to napravim u 22 h sad još da smislim što sutra za ručak jer sutra me nema cijeli dan kod kuće idem u nabavku za trgovinu a nije me bilo ni danas radila sam do 12 h a onda otišla sa sinom kod liječnika tamo čekala do 14,30 da dođemo na red jer zamislite čika doktor dobio računalo pa sa dva prsta tipka po njemu i traži gdje se što nalazi i naravno da svatko tko uđe unutra ostane po pola sata.. katastrofa pa što ne dođe dva sata ranije pa ne uči... moš mislit što bi to napravio.. kao da je važno dali netko vani ima obaveza. samo što sam došla kući ručala oprala suđe i popila kavicu išla sam nazad na posao.

Malo sam švrljala po blogovima i ođe i na blog.hr-u i nešto mi ide na živce, što tjera ljude da podmeću jedni drugima, pa ovo bi nam tebao bit neki ispušni ventil, što tjera svu onu djecu da otvaraju blogove kako bi sijali neku čudnu zloću, kako bi pljuvali po potpuno nepoznatim ljudima, pa zar nije bolje napisat nešto iz srca, pročitat neki dobar post, nasmijat se i u krajnjem slučaju provest sat-dva lijepo opušteno i napunit baterije.

danas sam zaključila koliko je meni ustvari bez obzira na sve masu dobro.pod utjecajem filma " hair " (koji smo danas gledali u pavle) shvatila sam kako je hipijima bilo drama.. njih je doslovno bolio k za sve, nisu bili opterećeni nikakvim glupostima.i onda pogledam oko sebe i svi su iskompleksirani.ljudi kojima je uglavnom glavna preokupacija obuć što kraću minicu, napizdit se na motor i poć u xlnta-đe će se kurčiti ko ima više para i odmjeravat ko se kako obuko i ko je s kim bio... sve mi se to tako gadi, a najviše me nervira što stanovite osobe seru po onima koji idu na jedino od rijetkih mjesta u gradu gdje se možeš dobro zabavit-klub... to su tek pravi kompleksaši.i tako sam malo švrljala po blogovima i naišla na blog upravo tako neke ženske koja sebe naziva " plastična ". ovo što sljedi je bilo copy-paste direktno s njenog bloga tako da ljudi koji se ne mogu načuditi ne misle da ja možda izmišljam (toliko je nerealno), pa dame i gospodo pogledajte... kako je biti plastična cura? prvo da vam se zahvalim na komentarima a sad malo o mom životu.vjerovatno ste se pitali kako je piti plastična.nije lako.istina je da imamo super i zanimljiv život al ljudi nas često neshvaćaju.to se često događa meni i mojim prijateljicama (plastičnim). ljud misle da smo mi 3 glupače kojima je glavni cilj u životu postati model ili manekenka i biti popularan.meni nebi palo napamet da budem profesionalna manekenka.istina, bavim se tim u slobodno vrijeme al želim postat frizerka.cool zanimanje zar ne? htjela bi biti i stilistica jer se stvarno razumijem u modu i imam stila.al da se vratimo na temu... biti plastičan znači biti jaaaaaaaako popularan.uvjek ste pozvani na sve zabave i tulume.imate najzgodnije dečke, i svi vas vole.zapravo svi vas mrze al žele se družit s vama i biti u vašem društvu.ali mi plastične ne primamo u naše društvo bilo koga.samo lijepe cure koje se znaju super oblačit i imaju posebnu osobnost.a takvih je malo.zato nas je u mom društvu samo 3. ali i to je dobro.mi smo kraljice škole, zapravo ja sam kraljica jer sam glavna.u svakom društvu ima netko glavni i tako treba biti.nije dobro da društvo nema vođu.ja u mom društvu uvijek donosim važne odluke kao npr: na koju zabavu treba otići a na koju ne, treba li neka od nas kupiti neku odjeću ili ne, ili s kim se smije hodat a skim ne (isto vrijedi i za brijanje). dakle sve u svemu, zaključak je da je dobro biti plastična cura.i predobro đizs krajst za nepovjerovat kakvih ljudi ima to bi ona trebala napravit poz svima e da ovo je taj link iako ona čini se nepiše odavno ali ima švašta nešto... http://plasticgirl.blog.hr

cao simo, pa pogodio si bit. švrljala sa mužjacima, ja naravno pri tome solirala, drago mi je bilo što sam ih zavela, ali mi je uvijek nedostajalo ono volim te. shvatim monogamna sam i nađoh si partnera. jedino, sada ne bih bila ni ona druga ni prva - bila bih jedina. jel ide to u vas mužjaka. fala. p. s. sjećam se jednom kada sam bila još mala posjetio si ured u kojem sam radila i dao mi kroasan bez primisli. bilo je to jako slatko, a takav si sav. papa (svm 03.09.2007., 05:52:09)

Baš sam malo švrljala dućanima ovih dana i ima ih u svim bojama i svih živih oblika dakle, nemojte mi samo reći da nemate glavu za to, jer u dućanima ima šešira za najčunjastije i najveće glave na svijetu.

Opet sam švrljala po forumu tražeći inspiraciju za ovaj tekst.

Jednom joj je rukom nježno otvorila i trljala usne, dok joj je drugom švrljala po sisi i trbuhu, a onda joj je cijelo lice utonulo u Makinu uvalu, nepojmljivo obraslu oštrim, crnim čekinjama.

I dok se većina putnika nalazila pod zemljom ja sam švrljala okolinom nad zemljom.

Bila sam preumorna za dugu šetnju kao jučer pa sam samo malo švrljala naokolo, ali znala sam da bih požalila da nisam.

Još uvijek ne znam da li su moje nevolje posljedica horoskopa, ali sam se sjetila da sam zimus, dok još nisam imala blog, a imala sam puuuuno vremena, švrljala internetom i pronašla ovu zanimljivost u Numerologiji (pa vi sad recite da li vjerujete ili ne):

ej bok, malo sam švrljala po blogovima i sad tu kod nas je blog " Neven Ciganović " večina posjetitelja ga kudi zbog toga što je učinio i kako izgleda, sramoti rođenu majku, nije zadovoljan izgledom, operacija ko u priči, ne zna ni koliko ih je napravio (samo citiram komentare), neki ga hvale ne znaju što bi sve napisali samo da ispadnu cool. po meni pitanje je sad? tko je to uopće, jel stvarno ovaj blog piše on ili je to samo osoba od krvi i mesa kojem je on neki idol i želi ga predstavit u najboljem svijetlu? u svakom slučaju i ja imam neko mišljenje o njemu, ai ne želim ga iznositi jer to stvarno nema smisla. također je bio blog Vedran Ä orluka, isto pisano je svašta a da on o tome nije znao ni a. sad pišem o malo realnijem svijetu, zašto ljudi uživaju u nekim takvim zlobnim stvarima, predstavljaju se pod tuđim imenom, što imaju od toga, koja je svrha toga? a kad se okrenem malo oko sebe zapravo vidim da takvih ima puno koji zarađuju na nečijoj nesreći, ako to mogu tako napisati. kuda ide ovaj svijet, nekad se cijenio način rada, rad u kojeg je uloženo mnogo truda i volje, a danas, danas je toga sve manje, svatko gleda samo na to di će koga podmitit, samo da prođe nekažnjeno. često naletim na to kad kude policiju, oni samo rade svoj posao, to je posao kao i svaki drugi, a po pitanju velikih kazni mi smo si za to sami krivi.malo sam se možda previše upustila u tu raspravu, ali nkako mi je to palo na pamet, pa rekoh da to podijelim s vama, pa da čujem i vaša mišljenja, lijep pozdrav ostavljam, pusa svima, booookić.

Švrljala sam netom, i evo što sam pronašla:

Danas sam nešto švrljala po stranicama Air France i vidjela ovu opciju - koja označava da možeš za 5 EUR zakupiti neko vrijeme za razmišljanje.

Dok je baka bila s malcem na interkinderu, ja sam švrljala po štandovima i uživala u knjigama-barem gledajući, i naletila na štand sa figuricama štrumfova.

Malo sam švrljala po internetu pa sam našla neke stranice poznatih.

Recimo, da sam prije 15 ili više godina htjela nešto ' baciti na papir ' (u značenju zapisati), doslovno bih to učinila: uzela bih papir (najprije je to bio fini cvjetni spomenar, potom ' odrasli ' rokovnik), uzela kemijsku, i švrljala ili krasopisala, ovisno o raspoloženju.

Prvo nisam znala o čemu se radi jer sam prvi put za to čula, a onda sam švrljala po internetu i pronašla dosta toga te prepoznala da imam većinu simptoma: bolovi i nadutost trbuha, razdražljivost, povišena temperatura i to stalno.

... malo švrljala prstićima po ekranu (na dodir je)...

hm, danas nešto švrljala po ovom dizajnu i tak izbrisala pozadinu. no nema veze ja ću posli prominit (nadam se) no svejedno nadam se da vam se sviđa moj blog.i da će te bit vjjerni i ostavljat komentare; -). nego jedna moja prijateljica voli nogomet i 2 nogometaša (C. ronaldo i ronaldo) i napravila je o njima blog, pa me je zamolila da joj ga reklamiram.. doduše ona ne voli Tokiće, al će mi također reklamirat blog, a da, ovo je adresa bloga: Pa eto posjetite njezin blogić... Tek ga je napravila ali će bit dobar Valjda...

Etooo... tolko od mene... budem sigurno i sutra neš švrljala tek tolko za moju dušu... volim tipkat po tastaturi al samo neam šta tak da se iživljavam na ovim besmislenim postovima...

Da život dok si na dijeti ne mora biti baš (pre) katastrofalan, uvjerila sam se neki dan dok sam švrljala po centru grada.

Iako je u početku izgledalo da je Zoran Mamić ' učio ' od najboljih, odnosno od Tigera Woodsa, te su mu preljubničkom statusu dodali razne ljubavnice poput Mile Horvat i jedne nepoznate Ane Šikić, na kraju se ispostavilo da ni gospođa Mamić nije čekala prekriženih (u ovom slučaju) nogu, već je i ona lagano švrljala sa svojim instruktorom jahanja.

Evo napokon sam se i ja modernizirala i napravila blog.Jupi Bilo je jednostavno koliko može biti za jednu poluplavušu.E, da prije nego što krenem da vam pojasnim ime bloga.Dakle, danas nam je na hrvatskom profa spomenula Krležinu izjavu da je čovjek postao umjetnik kad je shvatio da je smrtan i da želi ostaviti svoj (u ovom slučaju moj) trag.I sad vi mislite da sam ja odmah dojurila na blog da napišem par riječi, dok ne umrem, tak da nekaj ostane iza mene.A jesam i ja naivna ko da će sad hrpa ljudi odmah navalit na moj blog i iščitavat ga do besvjesti.Možeš mislit.Jedine osobe za koje znam da će ga pročitat su moji frendovi i to zato kaj ću ih ja natjerat, a možda se nađe neki tupac (ili tupica) koje će stvarno zanimat pa će ga pročitat bez moje intervencije.Ma šalim se.Čudna je ta smrt.Ne znaš kaj te čeka.Zapravo najčudnije u tom svemu mi je ta vječnost.Dajte si zamisliti da ste u nekom duševnom stanju milijarde godina.Hoće li nam ponekad biti dosta? Hoćemo li biti potpuno sami? A opet tko bi imao dovoljno hrabrosti da prestane postojati? Ja sigurno ne bi.Nema šansice.A dobro to nam samo pokazuje koliko smo ograničeni vremenom, ne možemo razmišljati o prostoru bez vremena a i to mora postojat barem u nekakvoj ludoj teriji oko kojih se fizičari nonstop prepucavaju umjesto da istražuju nešto kaj bi nam bilo korisnije od tih njihovih znanstvenih zavrzlama.Nije čudo kaj se pol njih ne oženi ili ne uda.Ma kaj mene ubiti briga za njih kao da ću ja bit neki znanstvenik.Aha.Možeš mislit.Kak je ovo super pišeš sve kaj ti padne na pamet.Ko one mentalne mape koje su nam forsirali u osnovnoj.Kad smo kod škole tolko strepim do trenutka kad dobivamo test iz kemije bit ću presretna ak mi je jedan zadatak točan s obzirom na to da sam test rješavala na sistemu slučajnog odabira brojki (čitaj: bezveze sam švrljala sve brojeve kaj su mi pali napamet). Grozno, jelda? Ali dobro imam već peticu iz engleskog imatematike.Moćno jelda? Ali kad pita latinski, ajoj.Fakat bi trebala sad ić da bar nekaj naučim.Ma tješim se da ću sigurno proć s 4. I hoću eto, to mi je uranjena novogodišnja odluka.Moram sad fakat ić.Ovo je službeno kraj mog prvog posta.

Bacila sam se malo na čitanje članka i švrljala po internetu i našla zanimljive stvari i odlučila ih podijelit sa vama... nadam se da se nečete naljtiti ili nedaj bože uvrijediti...

kako da poćnem..? evo kao što vam sam nasliv govori kod mene je odluka pala... malo sam švrljala internaetom i došla do jednog bloga koji meni puno znaći...... www.best_damn_thing.bloger.hr steta sto se taj blog vise nepise... stvarno mi je zao i ako netko s tog bloga (ne zelim nikoga imenovati) vidi ovaj post, nadam se da ce nastaviti pisati blog... bar zbog mene... dobro a sad da vam rećem koja je to odluka... odlućila sam se vratiti na ovaj blog... i pisati ga... pisat cu ga kad budem imala vremena... sad ga moram srediti... neznam sto jos reci pa odoh sređivati blog pozzz

Malo sam švrljala po temi, ali nisam uspjela nać odgovore na pitanja koja me zanimaju.. nova sam ovdje, pa se ispricavam ako su vec bila: mig:

svi mi imamo neke probleme ali u usporedbi s ovim... nedavno sam švrljala po netu i našla blogove nekih cura koje fakat imaju probleme.svi mi ponekad poželimo izgledat ljepše, mršavije, ali njihovi ideali su stvarno bolesni.gledala sam te slike i fakat mi se smučilo, nisam mogla vjerovati da to stvarno postoji i još gore da su to naše vršnjakinje.za anoreksiju i bolumiju imaju nadimke Ana i Mia i nazivaju ih svojim prijateljicama.u Hrvatskoj je djelovalo i tajno sestrinstvo anoreksičarki i bolumičarki, gdje su djevojke toliko tjerale jenu curu na izgladnjivanje da je naposlijetku umrla.pojedine djevojke napominju kako su malo u anoreksičnoj, malo u bolumičnoj fazi, pa su se redovito prežderavale, ali su im potom od silnog povraćanja i guranja prstiju u ždrijelo nastle krvave razderotine po rukama i grlu.preko e-mailova razmjenjuju slike svojih bolesno mršavih tijela na kojima se jasno ocrtavaju kosti.ovo je adresa jedne takve: http://myhiddenworld.blog.hr nitko od nas nije savršen ali bolesna težnja za boljim.ljepšim i mršavijim ponekad može odvest u smrt

kad sam negdje načula da će alicia keys doći u zagreb, mahnito sam upalila kompjuter i švrljala po internetima sve dok nisam došla do članka na t-portalu koji to potvrđuje ^ ^ i tako tjednima kasnije thora kreće, put pod noge do vlaka za zagreb s kartom u torbi, fotićem ispod majice i velikom količinom entuzijazma dok joj u slušalicama trešti ' if i ain ' t got you '.