Nakon što je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor optužila bivšeg ministra hrvatskih branitelja Ivicu Pančića da je potpisivao sporazume u Ministarstvu branitelja u milijunskim iznosima nakon što mu je prestao mandat, te nakon što je premijer Ivo Sanader kazao, ako je to točno, da se s tim mora pozabaviti Državno odvjetništvo, Ivica Pančić odgovara: Uistinu žalim premijera Sanadera što se okružio takvim ljudima u Vladi.

U mislima duboko žalim za ovim ljudima, a posebice za Petrom jer je nenadoknadiv branitelj Saborskog.

Žalim prije svega zbog navijača koji su došli u Rijeku u velikom broju i bili nam prava podrška.

Žalim ja nas dvije - mi ćemo s njom morati surađivati, a znaš i sama koliko je aljkava u poslu.

Ne, ja dostojanstveno otrpim ovrhu, pokrijem se ušima dok skrušeno ispraćam referenta s kariolom novca, i ne žalim se nikome: nitko mi, najzad, nije ni kriv.

I ne žalim, niti malo jer ga nikad nisam imala uz sebe kad mi je trebao.

Znam da su svi moji prekidi bili javni, no ne žalim zbog toga.

Ne žalim ni minute odvojenog vremena.

Žalim, ali moram ga razočarati, jer država ništa nema i, prema tome, ništa ne može dati a da nije prije utržila od onih koji rade, putem poreza i drugih davanja.

Na vašu žalost Jugoslavija više ne postoji, ali u njoj bi vam sigurno bio argument da je 20 stranih državljana potpisalo peticiju protiv JRT-a i nju još uručilo predsjedniku Predsjedništva SFRJ, da ne spomnjem Tita. iskreno vas žalim što države u koju biste emigrirali više nema, i što u ovoj i ovakvoj demokratskoj, kakve je da jest, Hrvatskoj ne možete imati monopol na mišljenje i istinu.

Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca, što grijesima uvrijedih tvoju neizrecivu dobrotu.

Samo se želim izvaliti na kauč i gledati film sa svojim najboljim prijateljem kao nekad, možda se gađati kokicama ili nešto, ali dobro, konačno sam mu našla curu pa se ne žalim.:) Onda mi preostaje čitanje knjige ili blogova.

Hvala za odgovor, ok, možda i nije najbolje da se kontejneri prebacuju na južnu stranu jer sada gore nema niti jednog kontejnera na glavnoj ulici, ali ne žalim se, bolje i da su dole, pa da ovih slika više ne bude....

i ne, nije ovo križeraj na modove, ne žalim se ja na modove politike, generalno radite odličan posao.

Ne mogu ti ništa drugo reći nego da te žalim, kao i sve oko tebe kojima pružaš tu tvoju " ljubav ".

Ali ne žalim se ja, lako sam se i rado vratila među moje pacijente.

Žalim za onim vremenima kad su V12 trošili po 70 lit/100 km ili kad su turbo mašine (samo za kvalifikacije) imale po 1400 - 1500 KS iz 1500 ccm zapremine.

Ali nisam tu da se žalim.

Jooooooj, baš se žalim, idem mu uputiti jedan brinem-se-za-posao mail, i dalje surfat.

Ima li prilika u mome životu za kojima sada žalim?

No, ne žalim se, svatko može u odlučujućem trenutku svog života izabrati što želi biti.

Ja iskreno žalim zbog mojih grijeha i molim Te, da me u sada primis i pokazes mi svjetlo Tvojega Milosrdja.

Inače ja ne glorificiram Raikkonena, niti smatram da je on bog i batina, niti najbolji vozač (ali spada u krug najboljih) al naravno da žalim što ga je otpustio tim za kojeg navijam.

Da sad vidim da je moja istina okrutna, međutim ja ovde tipkam sa zrelim ljudima, onome kome ove reči ne odgovaraju,,,, pomoći ću mu, ali će isto tako videti u mojim očima i da ga žalim, nalazimo se na vrhu hranidbenog lanca. zar nam to ništa ne govori.

I iskreno nekako ga i žalim.

- Ni za čim ne žalim.

Priznajem jedna sam od onih koji to sve gledaju, ali mislim da bi nam bilo bolje pogledati neku kvalitetniju emisiju nego nešto poput BB-a, farme i slično... Ipak show je show i svima je to zanimljivo i nitko ne može odoljeti pogledat što rade poznati i slavni što se dešava u njihovu životu i slično... Oni to smao rade, radi love promoviranja i za to zarađuju dobar dio love.. Kad malo bolje promislim pa svatko od nas bi to mogao, smao trebaš napravit neki skandal i evo te u središtu zbivanja.. Nekima je to fora, no iskreno možda bi i meni bilo fora ko zna nikad nisam probala.. Ali zar nebi bilo jadno, glupo da vas po cijele dane prate mediji tj paparzzi koji vam nedaju mira i prostora da izađete van ko čovjek.. Pa svima bi to dojadilo... Žalim onu Briteny Spears jadna žena nemože ni iz auta izać a da joj pred kućom ne stoji brdo novinara... Isto tako ko zna ono što pročitamo u novinama ili vidimo na tv-u nemora značiti da je istina... Ne možemo znati kakav je ko zapravo i kakva je njegova osobnost... Možemo za bilo koga reči da je glup ili neznam što ali to nemora biti istina jer neznamo tu osobu iz nutra u pravom svijetu... Poznate osobe za mene su kao normalni ljudi tj kao mi svi, ne vidim razlog zašto trčat za njima ili tolikos e forsat pa glumit njih, hallo ljudi jeste vi normalni... Šta nas briga za njihom život, pitajte se jel njih briga za naš??

nekoliko posljednjih kišnih dana kao da je razgnjecalo moj mozak pretvarajući ga u lončarsku glinu i rastočio moje osjećaje u posude raznih veličina, boja i oblika. kako bi bilo divno okriviti tih nekoliko kapljica čiste vode za sapiranje moje duše kao vodene boje sa slike na staklu. kako bi bilo divno, taj nesretni sivi oblak, dovesti pred sudsku porotu i proglasiti ga krivcem za sve strahove, umore, napetosti, nervozu i grubosti, učinjene i izrečene, u ovoj godini, što kao ravničarska rijeka, mirno otiče iz moga života. ta je dvodnevna kiša samo tužna kulisa u posljednjoj predstavi sezone u kojoj umorni glumci svu svoju energiju, znanje i osjećaje ulažu u posljednji aplauz prije spuštanja zastora. uvijek mi tako, s koncem godine, neka nevidljiva ruka protrese skupljena sjećanja, sa željom da iznova, iz te smučkane mase, razlažem dobro i zlo. ne koristim ove posljednje dane godine na izmaku za svođenje nekih računa. nije moj život seoska krčma u kojoj gazde i lokalni bečari, loše vino i rakiju šljivovicu, piju na veresiju, a onda, krajem godine, dođu s novcem od prodane ljetine ili nekoliko jutara djedovine, da s birtašem izravnaju račun. ne običavam, s kraja godine, otkidati list papira iz bilježnice i svoje postupke slagati lijevo i desno, kao teretne vagone na ranžirnom kolodvoru života, zbrajati i oduzimati dobro i zlo. kako oduzimati od dobroga zlo? koja to vaga može izmjeriti koliko ima čega u onom što je već učinjeno. to bi matematičko oduzimanje i zbrajanje bilo svojevrsno priznavanje sebi i drugima da su dobre želje i htijenja s namjerom pretočeni u zle riječi i djela. a moja su djela kao hologrami u kojima iste slike različito izgledaju, ovisno o kutu gledanja. i tko može reći da tu sliku posmatra iz pravilnog kuta. kakvu to crtu da podvlačim na kraju, jer čega je ovo kraj. godine su kao debela brodska užad i kraj jednog užeta velikim je čvorom svezan za početak drugog. kao slijepci kročimo svijetom i ne ispuštajući to uže iz ruku, da se ne zagubimo u bespućima tame, slijedimo njegov put. i čvorovi na užetu, samo nas za trenutak, zaustave na tom putu dok slijepi prsti iza njega ne pronađu pravo uže. i zar bi činio drugačije da zastanem pred njim i vratim se nazad, zar bih znao, prolazeći ponovo isti put, u toj sljepoći, prepoznavati pejsaže kojima su prošle moje noge i, zar bih znao, koga sam to propustio pozdraviti u toj tami, a kome sam se obratio a da nisam trebao. i neću reči, okupan tugom dvodnevne kiše, " žalim za učinjenim " već samo " žao mi je ako ste krivo shvatili "

ajmo onda ovako. ti mi kažeš kako možeš nešto što rijetko tko može, ako itko tj. ono što ti kažeš je isprazna fraza pa tako i laž. ja ti odgovaram tako da ti možeš, ako hoćeš uvidjeti kako razumijem da lažeš, međutim odgovaram ti na takav način kao da vjerujem u tvoje riječi. a odgovaram ti tako, ne zato jer te želim povrijediti ili ti povlađivati, nego zato jer te žalim. žalim li ja i sebe što ti uopće odgovaram? ili se lažem kako se ne žalim?

Ali pritom i žalim što se u vaš rad, javno, barem kao suradnici savjetnici, nisu uključili svi koji u hrvatskom pravopisanju nešto znače, dakle i znaju.