Kako te čaplje življahu ne odvajajći se jedna od druge, one su ljudima i svim bićima značile ljubav.

Ovo je priča koja seže u davna, pradavna vremena. izvučena iz konteksta, samo dio onoga što ljudska glupost može dočarati a tvrdoglavost podnjeti.... jednom davno, davno, bilo 3 sestre i 4 brata. rođeni od istog oca i majke bijahu to 7 različitih ne naravi, ma ni svjetova, to bijaše 7 različitih kozmosa. evo ukratko njihovih životnih putova: J-boss, vrijedan i komandant od malena. trek što napuni godina da se iz rodne kuće makne, uhvati se čovjek ispod vlaka te i sa nedostatkom novaca za kartu a i dokumenata pređe puno granica, dođe u veliki i dalek grad, i priznati se mora jako dobro se snašao. radio je puni, radio je po cijelom svijetu, al doslovno. na svim kontinentima je bio. gdje je bilo govora o nafti tamo se i njega moglo naći. ženu u toj dalekoj zemlji nađe, dvoje djece rodiše, svi puno novaca imaše i naizgled sretn življahu.

Uz Stradun kakav je nekad bio stoji Stradun kakav je danas, s uvidom u mijene te jedinstvene ulice, žile kucavice života Dubrovnika koji sve više živi životom drugih, a sve manje životom onih koji u njemu još žive i življahu.

Življahu od lova i sakupljanja hrane, te uzgoja slatkog krumpira i banana.

Začinjahu se u strahu, rađahu se u strahu, življahu u strahu a umirahu bez straha, jer smrt često stizaše kao izbavljenje za ovo prvo sjeme ljudsko, koje je u ludosti i priprostosti duše svoje vjerovalo da se može preživjeti od žuljeva ruku.

Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka.

Moja pomoćnica hitro se snađe s djetetom te ga uz veliki moj novac i druge dragocjene darove proda nekakvim gradskim ljudima, koji življahu kukavno i bez djece; no ipak djecu uvijek željahu i uzdisahu za njom, jer da će istom djeca donijeti božji blagoslov i sreću u brak.

Kao sinovi prorokovi i " braća najsvetije Djevice " življahu pustinjaci na brdu Karmel.

Evo još jedan primjer: Jednom, obilazeći sve crkve, Petar dođe i k svetima koji življahu u Lidi.

Tu življahu posve osamljeni, niti oni zalazili komu, niti tko k njima.

I, o cuda, oni koji nekada življahu u obilju, slavi i sjaju svetske moći postadoše prosjaci i ubožjaci Hrista radi, koji u ritama, poput Jova mnogostradalnog, na đubrištu vapiju gospodu za milost.

Življahu svoj život ne znajući za drugačije, ne znajući da postoji Znanje.

Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ničice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. "

Kud se djenuše puste raspjevane uljudbe i kulture, što me iz stotina knjiga zapljuskivahu, i življahu u meni kao dio mene i primahu me kao dio sebe?

Neko vrijeme držaše tomu da su krive tijesne prilike u kojima življahu.

Odakle življahu svi ti mirisni i dražesni stvorovi, što im je šećer napunjao nabrekle usne?

Na dvoru življahu samo jaki i pametni ljudi.

Svjetlosti, koja si moje svojstvo i koja ćeš učiniti sjajnima poput zvijezde one koji spoznaše Mudrost i poučavaše Pravednost i življahu je, kako ćeš se radosna izliti onog dana na moje blažene.

Ali, odviše je ljudi na svijetu, odviše: kako li je negdje bilo lijepo pod tim božjim i toplim suncem kada življahu samo dva čovjeka na zemlji, a još ljepše kada je samo jedan bitisao

Ali sve njih bijaše načinio isti rezbar i svi življahu u tome gradiću...

4 Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji dočuše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, učinio drugim narodima i kako je opljačkao i razorio hramove njihove; (2) obuze ih neiskaziv strah od toga čovjeka i počeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. (3) Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posvećeni poslije obeščašćenja. (4) Odaslaše zbog toga glasnike na područje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. (5) Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za vođenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta. (6) Tada Joakim, veliki svećenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, (7) i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju.

A bilo je lako spriječiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva čovjeka mogla odjednom proći. (8) Sinovi Izraelovi učiniše kako im je naložio Joakim, veliki svećenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu.

Življahu većinom, činilo se, od milosti, jer si ih češće našao, gdje stiliziraju molbe uzajamno, a gazdarica uvijek napastovaše Nikšića, da izmami po koji veliki, cijeli i čisti arak papira.

Koji otprije, bud s koga razloga, življahu među sobom u zavadnji, sada se mire i bratime i jedan uz drugoga polažu ruke na Koran, zaklinjući se čistom vjerom Prorokovom da će se osvetiti đaur-sultanu i njegovim slugama.

Neki življahu kao cenobiti u velikim zajednicama.

Drugi monasi življahu u malim grupama po trojica, četvorica ili pak sasvim sami kao pustinjaci.

Kad čovjek unidje u tu kliet, ne bi na prvi pogled rekao, da je ta sgrada iz dobe, u kojoj življahu još naši pradjedovi, pa kad sam to nakon kratkog boravka u kleti saznao, ja sam se uznesao, pomišljao na prošlost i bio bih onaj čas najsretniji, kad bi mi ta kliet svoju sjegurno liepu i zanimivu prošlost pričati mogla.

I zemlja posta Faraonova. 21 A narod preseli u gradove od jednog kraja Egipta do drugog. 22 Samo ne kupi svećeničke njive; jer Faraon odredi dio svećenicima, i hranjahu se od svog dijela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva. 23 A Josef reče narodu: Evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam sjeme, pa zasijte njive. 24 A što bude roda, dat ćete petinu Faraonu, a četiri dijela neka budu vama za sjeme po njivama i za hranu vama i onima koji su po kućama vašim i za hranu djeci vašoj. 25 A oni rekoše: Ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu. 26 I postavi Josef zakon do današnjeg dana za njive Egipatske da se daje peto Faraonu; samo njive svećeničke ne postaše Faraonove. 27 A djeca Israelova življahu u zemlji Egiptskoj u zemlji Gošen, i stekoše imetak, i biše plodni i namnožiše se vrlo

U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. (2) On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i četverouglasta kamena, široka tri lakta i dugačka šest lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u širinu. (3) Do vrata gradskih podiže kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili šezdeset lakata široki. (4) Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu četrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaći golema vojska s povorkom pješaka. (5) U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevaše s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se proteže na području Ragaua. (6) Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. (7) Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji življahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale, (8) narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, (9) svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadeša, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu području Gešema, (10) sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije. (11) Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugaše se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupiše se oko njega da bi uza nj vojevali.

Otposlaše praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavši im počasti. (12) Tada se Nabukodonozor užasno razbjesni protiv svih tih područja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da će im se osvetiti i mačem opustošiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, uništiti sve stanovnike koji življahu na području Moaba, plemena Amona, čitave Judeje i sve žitelje Egipta sve do obaju mora.