Unazad gledajući, suvremeni se trenutak domaće etnologije i kulturne antropologije počeo oblikovati okvirno od sedamdesetih godina 20. stoljeća, mahom posrednim utjecajem koncepata i pristupa iz srednjoeuropskih etnologija (prisjetimo se samo, na primjer, inauguriranja francuske strukturalističke misli u hrvatsku etnologiju, što je donijela Dunja Rihtman-Auguštin), a koji su do danas posredno i dugoročno iznjedrili važne impulse, među mnogim drugima, za inventivne i relevantne daljnje razvoje domaće etnologije, sve do utjecajnih nov (ji) ih domaćih koncepata poput etnologije naše svakodnevice (Dunja Rihtman-Auguštin, 1988.) i etnologije bliskoga (Jasna Čapo Žmegač, Valentina Gulin Zrnić, Goran Pavel Šantek, 2006.).