Naime, dvije trećine kapaciteta naših pluća zahtijevaju abdominalno disanje da bi se aktivirala.Obzirom da u svakodnevnom životu dišemo plitko dvije trećine pluća su ispunjene ustajalim zrakom i to nas čini neotpornim na razne bolesti.

Jedan je da žensko abdominalno salo kod samih žena smanjuje seksualnu želju na hormonalnoj razini možda ometajući libido.

Obično se dijeli na duboko ili abdominalno te plitko, to jest prsno disanje.

Abdominalno prirodno dišu mala djeca, a kasnije ljudi razviju način disanja koji im omogućuje samo preživljavanje, a ne i okrjepu.

Ireverzibilne su promjene maternice u mladih djevojaka kod kojih je primjenjeno abdominalno zračenje.

Disanje za vrijeme izvođenja forme mora biti duboko (abdominalno), pri čemu su i udah i izdah dugi kako bi došlo do izbacivanja što više ugljičnog dioksida iz tijela.

Abdominalno napuhavanje znatno se smanjilo u liječenoj grupi, za razliku od placebo grupe.

Istina je da istraživači nisu uzeli u obzir prehranu, ali ukoliko je prejedanje dovelo do abdominalne pretilosti, trebalo je, prema njihovom mišljenju, isto tako dovesti i do općenite pretilosti. Postoje mnoge presječne studije koje pokazuju vezu između depresije i pretilosti, što znači da ljudi sa simptomima depresije ili depresivnim poremećajima imaju povećanu tjelesnu težinu ili su pretili, kao i manji broj studija koje pokazuju longitudinalnu povezanost; u prijevodu, osobe sa simptomima depresije ili depresivnim poremećajima imaju veću vjerojatnost da će razviti prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost, smatra dr. Gregory Simon. Ono što je novina u ovom slučaju je to da se depresiju povezuje s povećanjem u količini abdominalnog masnog tkiva. Dr. Simon, psihijatar i istraživač u Centru za zdravstvena istraživanja u Seattlu, istraživao je povezanost između depresije i pretilosti (Psychiatric News, 16. rujna 2005.) Ovo novo otkriće je važno iz dva razloga objašnjava Simon. Kao prvo, abdominalno masno tkivo je snažnije povezano s razvojem ozbiljnih zdravstvenih problema poput dijabetesa i srčanih oboljenja nego što je to sama općenita pretilost.

Dišemo abdominalno, ostanemo tako najmanje deset udaha.

Osim što je česti predmet estetskih kritika, abdominalno salo predstavlja ozbiljan zdravstveni problem.

To abdominalno disanje javlja se kao posljedica smanjenja mobilnosti toraksa.

Abdominalno salo puno je više od estetskog problema ono predstavlja gorući zdravstveni problem jer može dovesti do bolesti srca, dijabetesa, arterijske hipertenzije, gastrointestinalnih bolesti, degenerativnih bolesti zglobova, ginekoloških problema, endokrinoloških poremećaja, malignih tumora, poremećaja disanja u snu i psiholoških problema.

Preporuka svima je što češće u danu osvijestiti abdominalno disanje, ali pri tome ne imati imperativ da se stalno diše trbuhom, jer bi to kao mentalna prisila moglo prouzročiti stres.

Duboko abdominalno disanje donosi puno više kisika u pluća nego površno disanje.

Kontrolirano abdominalno disanje i ispravno poravnanje kralježnice mogu proizvesti fiziološko stanje koje podržava protok energije i relaksira um.

Vježba 1: Abdominalno disanje najbolji je način kontroliranog disanja.

Uska i neudobna odjeća prisiljava nas da se držimo kruto što može uzrokovati bolove u leđima, te također tjera tijelo da diše prsno umjesto abdominalno, a to kreira napetost u ramenima i vratu.

Vježbam i, po već stečenoj navici, hodam i dišem abdominalno, punim plućima i već četiri godine ne osjećam tegobe, niti konzumiram tablete lontermin.

Tako da u to vrijeme može biti mokraćnim mjehurom pomaknuta kranijalno i palpirana abdominalno (Evans i Christensen, 1990., Dorfman i Barsanti, 1995).

Udahnite polako kroz nos (abdominalno - tako da vam se trbuh izdigne).

Godine 2001. u prestižnom časopisu British Journal of Nutrition profesor Jean Dumesnil sa svojim je suradnicima objavio znanstveni članak pod naslovom The effect of low-glycemic index-low fat-high protein diet on the atherogenic metabolic risk profile of abdominally obese men (Učinkovitost prehrane s niskim glikemičnim indeksom, niskim udjelom masnoća i visokim udjelom bjelančevina na profil metaboličkog rizika kod abdominalno pretilih muškaraca).

Osnovno disanje u okviru Qi gonga je abdominalno ili trbušno disanje.

Abdominalno masno tkivo izvor je TNF-alfa koji stimulira IL-6, glavni regulator u stvaranju reaktanata akutne faze (CRP-a, fibinogena I PAI-1 (inhibitora aktivatora plazminogena), to je protrombotsko stanje.

Tako je prekomjerne težine ili pretilo 84 posto osoba starijih od 50, dok je 82 posto abdominalno pretilo, u usporedbi sa 61 posto i 56 posto izražavano u odnosu na ispitanike svih dobi.

Dok je točan patofiziološki uzrok visokog krvnog tlaka unutar metaboličkog sindroma nejasan, istraživanje ukazuje na mogućnost da abdominalno adipozno tkivo stimulira reninsko-angiotenzični sustav.

Statistički značajne razlike su nađene kod pušača, pretilih osoba, abdominalno pretilih, te onih s visokim razinama masnoća u krvi.

Abdominalno adipozno tkivo pokazuje veću rezistenciju na djelovanje inzulina u usporedbi s periferalnim adipoznim tkivom (Nash, 2004).

Osim toga abdominalno adipozno tkivo je osjetljivije na hormone koji rastvaraju masnoće, što vodi povećanom oslobađanju slobodnih masnih kiselina.

Među ženama viši je udio onih tjelesno neaktivnih i abdominalno pretilih.

U akutnim stanjima vlasnici primjete otežano (abdominalno), plitko i ubrzano disanje, letargiju, ponekad i plavičaste sluznice.