Pedesetak eseja vrsna engleskoga stilista i estetičara Josepha Addisona o londonskoj kulturi svakodnevice na početku 18. stoljeća objavljeno je izvorno u čuvenu časopisu The Spectator, dalekoj preteči današnjih life-style magazina.

Ona bi skupocjenoj bebi u svojoj utrobi pjevala riječi: Da, Gospodine, Ti nas možeš voditi u životu Bio je to uvijek dirljivi, nježni trenutak za Jan i Addisona: Bog nas može voditi u ovoj trudnoći.

Danas Jan i Greg odgajaju svojeg trogodišnjeg sina Addisona.

Zbog bola u predjelu trbuha koji nije jenjavao i budući da je krvni tlak ostao visok, Jan je zadržana na porodiljskom odjelu, ali su je nakon nekoliko sati prevezli u bolničkom krevetu na ONIS da vidi Addisona.

Nakon što je dijete premješteno na odjel zdrave djece, Greg je tražio da Addisona u 9 sati donesu Jani na dojenje.

Nakon jednog sata Addisona su vratili na odjel.

On je Jan sačuvao od smrti da se može brinuti za svojega sina Addisona.

Kad bi Greg navratio s dječjeg odjela k Jan, ona bi mu diktirala upute za Addisona kao na primjer: Pjevaj i održi bogoslužje s Addisonom. Jill bi odlazila na dječji odjel, nježno uzimala Addisona u naručje blago ga ljuljajući i pjevajući mu.

Istodobno, čim nam je kamera prikazala Addisona De Wit-ta, idući kadrovi (niz subjektivnih kadrova) drugih likova omogućavaju nam da govorimo o unutarnjoj fokalizaciji koja počinje s likom Addisona De Witta.

Pitanje je zbog čega ima Addisona je li destrukcija autoimuna ili infekcijska, ili tumorska, itd.

A liječenje se sastoji u davanju onih hormona koji kod Addisona nedostaju: hidrokortizona i aldosterona, odnosno analoga aldosterona.

Tu onda dolazi solucija Josepha Addisona: " Uvreda se nebi smjela mjeriti mjerilom onoga koji vrijedja, nego mjerilom onoga tko je uvrijedjen

Pa onda bi svi koji su brzo izrasli imali Addisona.