Polipi ili adenomi su tkivne izrasline koje rastu iz sluznice debelog crijeva prema unutrašnjoj strani, odnosno šupljini debelog crijeva.

Primarni uzroci mogu biti adenomi paratiroidnih žlijezda.

Ostali epidemiološki podaci o adenomima hipofize Adenomi hipofize javljaju se dvostruko češće kod američkih crnaca nego kod bijelaca, pripadnika žute rase ili američkih Indijanaca.

Maligni adenomi nemaju posebnu kliničku sliku koja bi ih diferencirala od adenoma.

Tumor ove regije mogu biti dobroćudni (papilomi, adenomi, osteomi, hondromi, hemangiomi, tumori živčanih ovojnica) i zloćudni (karcinom pločastih stanica, adenokarcinom, adenoid cistični karcinom, mukepidermoidni karcinom, sarkomi, teratom, limfomi itd.).

Adenomi i fokalna nodularna hiperplazija su razmjerno rijetki tumori, često povezani s uzimanjem oralnih kontraceptiva (antibebi pilula), najčešće pojedinačni i u pravilu bez simptoma.

Najčešći tumori hipofize su adenomi prednjeg režnja.

Kastraciju svakako treba izvršiti i u cilju preventive oboljenja na čiji razvoj imaju utjecaja muški spolni hormoni (hepatoidni adenomi, perinealna hernija itd.).

Benigni (dobroćudni) solitarni adenomi odstranjuju se u cijelosti, a preostale žlijezde ostavljaju sve dok normalno funkcioniraju.

Maligni adenomi obično likvorski metastaziraju u subarahnoidalni prostor centralnog živčanog sustava, dok su hematogene metastaze izuzetno rijetke.

Unapređenje i sve veća dostupnost neuroradioloških visokorezolutnih slikovnih metoda, pouzdana biokemijska detekcija hormonalnih poremećaja i poboljšanje mikrokirurških minimalno invazivnih tehnika povećali su broj operacijskih zahvata, pa u nekim serijama, ovisno o interesu operatera ili institucije, adenomi hipofize predstavljaju oko 25 % kirurški tretiranih intrakranijskih tumora.

Prolaktinomi su najčešći nasljedni adenomi hipofize i uzrok su 63 % svih slučajeva.

Zaključak Adenomi hipofize redovito su praćeni složenim kliničkim posljedicama, te je njihova dijagnostika, liječenje i dugotrajno praćenje složeno i zahtijeva multidisciplinarni pristup u specijaliziranim tzv. centrima izvrsnosti.

Maligna transformacija Prema kriterijima klasifikacije adenoma hipofize koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacije2004. godine, atipični adenomi hipofize su definirani s proliferacijskim indeksom MIB-1 većim od 3 %, ekscesivnom imunoreaktivnošću p53, i povećanom mitotičkom aktivnošću.

Uvod Adenomi hipofize zbog svojih osebujnih bioloških i kliničkih manifestacija pobuđivali su interes brojnih istraživača i kliničara, no epidemiološke studije njihove učestalosti nisu česte.

Somatotropinomi i adenomi koji stvaraju adenokortikotropni hormon (engl. adenocorticotropic hormone; ACTH) zastupljeni su u 10 i 15 % svih slučajeva adenoma hipofize, dok su adenomi koji stvaraju tireotropin (engl. thyroid stimulating hormone; TSH) znatno rjeđi.

Najčešći su adenomi (polipi) i adenokarcinomi.

Najčešći benigni tumori su fibromi, lipomi, neuromi, adenomi i polipomi.

Adenomi se često zamjenjuju s čvorovima nodozne strume, koji nisu pravi tumori.

Mali adenomi ne prave nikakve smetnje zbog čega su često slučajan nalaz tek na sistematskim pregledima.

Veći adenomi se pipaju kao čvor u prednjoj donjoj trećini vrata i često mogu raditi smetnje kod gutanja.

Adenomi po svojoj građi imaju veliku sličnost tkivom štitnjače i oštro su ograničeni čahurom od okolnog zdravog tkiva.

Adenomi mogu biti funkcionalni (toksični adenom), što znači da nekotrolirano proizvode hormone štitnjače, autonomno bez kontrole hipofize, TSH-a (scintigrafski se prikazuje kao vrući čvor).

Takvi funkcionalni (toksični) adenomi izazivaju hipertireozu zbog čega se moraju liječiti: tireostaticima, operativno ili radioaktivnim jodom.

Nefunkcionalni adenomi ne stvaraju hormone zbog čega se scintigrafski prikazuju kao hladni čvor.

Kao što se očekivalo, većinom su postmortalno nađeni multipli adenomi bili mali i klinički nijemi, tzv. incidentalomi.

U jednom drugom izviješću o više od 3000 pregledanih adenoma hipofize, u 11 slučajeva radilo se o duplom adenomu, a u 2 slučaja bili su adenomi s hormonskom aktivnošću.

Tu spadaju adenomi i karcinomi nadbubrežne žlijezde, tumori jajnika (neki izravno izlučuju androgene).

U 90 posto slučajeva uzrok bolesti je benigni solitarni adenom doštitne žlijezde, dok su rjeđi uzroci hiperplazija doštitnih žlijezda (15 posto), karcinom (1 posto), multipli adenomi (1 - 5 posto) i ciste (1 posto).

Adenomi štitnjače su malene formacije, iznimno veće od 3 do 4 cm u promjeru, a rijetko se istodobno nađu dva ili više adenoma.