Srbijanski iredentizam i talijanski iredentizam, kao svojevrstni pomoćnici tuzemnoj nenarodnoj nomenklaturi u raztakanju hrvatske demokracije i Jeremić Moćni pokrovitelji i političko-interesni partneri baš takve fašistoidne i ratotvorne Srbije, doveli su Vuka Jeremića na mjesto predsjednika Opće skupštine Ujedinjenih naroda i dopustili mu da, kao predstavnik države odgovorne za genocid i za slanje stotina tisuća plaćenih " momaka iz Srbije " na okupatorske i paravinjske " radove " u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, stavi na dnevni red rasprave u Ujedinjenim narodima Republiku Hrvatsku, i to ništa manje nego na dan 10. travnja. slobode, imaju svoje moćne pobornike izvan Hrvatske, a na ruku im ide čak i europski unionistički koncept regija (o kojemu, u ujednoumljenim hrvatskim medijima, vlada direktivno-partijski muk), i muslimansko-srbska podjela vlasti u BiH, kojom je prešutno stvoren brisani prostor za izkorjenjivanje hrvatstva i uništenje hrvatskoga naroda i u Bosni i u Hercegovini, i progon i zabranu hrvatskoga jezika kao " ustaškoga ustašoidnoga " (prema šovinističkoj presudi bosanskoga akademika Abdulaha Sidrana), podjela načelno dogovorena prema njihovu međusobnomu sporazumu u Sarajevu u ljeto 1991., potvrđenu i od strane Miloševića, između Izetbegovićevih političkih suradnika Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića, na jednoj strani, i Radovana Karadžića sa suradnicima (Koljević, Krajišnik, Biljana Plavšić), na drugoj.