Sjedila sam na ovom istom mjestu, kao da se sve ponavlja, tako jasno vidim, mislim da je televizor bio upaljen (ustaje i pali televizor, zatim se vraća) tako je, ne znam jedino što sam gledala, a ti si došao kući, vratio se iz puba, odbacio kutiju s alatom, Bože, kad je to bilo, prije godinu ili dvije, kao da sam sanjala, odbacio si svoju kutiju s alatom, promrmljao ono svoje dobrativečerdraga, skinuo odijelo i kapu bacio na pod, i kao svake večeri, kao svake druge večeri, umio se iznad sudopera u kuhinji, u kojem je još uvijek bilo suđa od ručka, iako sam ti stalno govorila da to ne radiš, jer će vjerojatno jednom to suđe biti i oprano i što onda, ali ti me ionako nikad nisi slušao, iako sam ti i te večeri rekla: molila sam te da to ne činiš iznad sudopera, jer će jednom suđe sigurno biti oprano, ali ti si to bez riječi učinio, (okreće se prema njemu) ma znaš da nisam ni mislila da nećeš, stvarno nisam, a zatim si otišao u kupaonicu, ponovno bez riječi, bez ijedne jedine riječi, a kamoli da pitaš: kako si jesi li dobro provela dan ima li što novo, i vratio si se nakon pola sata, dvadeset minuta, i (gotovo se nasmije) i ja sam svoju šalicu čaja, ali bez jebenog meda i bez jebenog mlijeka koje mrzim, čuješ li me, mr-zim, ja sam, dakle, tu šalicu ispustila na pod (uzima šalicu čaja i pušta ju na pod) evo, ovako, jer sam te ugledala ispred sebe (monolog koji je započela u bijesu sada izgovara kroz smijeh) u mojoj suknji u kojoj nedjeljom idem u crkvu, i koju si jedva stavio na sebe, i rasparao ju na boku da bi ti to uspjelo, i u mojem kaputu koji ti je bio do laktova i s mojim vjenčanim šeširom s čipkom koji sam tko zna zašto sačuvala, i tada si mi rekao (grca od histeričnog smijeha) sjećaš se, rekao si (afektira): Ja sad idem gledati kako princ Charles igra polo. (Guši se u smijehu, a zatim napokon prestaje i umorno klone.