Kada je doznao za pobunu i da su pobunjenici zauzeli teško osvojiv dio grada, Agesilaj se poslužio varkom.

Agesilaj ga je potom osigurao odanim dijelom vojske i potom smaknuo petnaestoricu vodećih urotnika.

Općenito je bilo poznato da Agesilaj mrzi Tebu pa iako je u drugim situacijama postupao razložno i nije ga lako bilo razbjesniti, prema Tebancima nije mogao sakriti prijezir.

Tada ga Agesilaj grubo prekine i upita da li će Teba prema pravednosti prepustiti Beotiji neovisnost (pokrajini nad kojom je dominirala Teba).

Ovo je bilo dovoljno da Agesilaj isključi Tebu iz mirovnog ugovora i istovremeno im objavi rat.

Agesilaj ih predvodi sa savezničkim državama; Atenom, Mantinejom i Elidom kako bi se kod Mantineje suprotstavili Epaminondi i Tebancima te njima pridruženim Beoćanima i Arkadskim savezom.

Agesilaj se nadao da će ovim dobiti priliku potući Tebu i podvrgnuti je svojoj upravi - mirovni pregovori zaključeni su između svih osim Tebanaca pa su ovi ostali sami protiv Sparte.

Agesilaj po rođenju nije bio predviđen za kralja, tu dužnost nasljednom linijom dobio je njegov stariji polubrat Agis.

Tako je Agesilaj krenuo uobičajenim putem spartanskog odgoja i pohodio tzv. agogu - rigorozni spartanski odgoj namijenjen stvaranju poslušnih i odanih građana.

No, Agesilaj radosno prihvaća objavu rata i po glasnicima uzvraća da ga veseli što će do sukoba doći.

Naposljetku, kada je došao trenutak pohoda, Agesilaj svoje trupe vodi na suprotnu stranu u bogatu Frigiju i nesmetano je pljačka dok Tisafern čeka utvrđen čeka u Kariji.

No, Agesilaj uz svesrdnu podršku Lisandra, koristi priču o sumnjivom Leotihidinom porijeklu kako bi preuzeo vlast.

Ovaj, inače krajnje nesklon Agesilaju, inzistirao je na miru čak kad je ovaj uvjetovao i prepuštanje svih helenskih gradova u Aziji zbog kojih je Agesilaj ratovao.

Agesilaj se ponovno pokorio zakonu i riječima efora - bez obzira na neprijateljstvo prema Antaklidi poštovao je mir i branio ga pred napadima kritičara.

Lisandar mu se naposljetku požalio porukom: " Kralju, doista znaš uniziti svoje prijatelje ", na što mu je Agesilaj odvratio: " Doista, one koji žele biti moćniji od mene ".

Niti pred kraj života Agesilaj nije mirovao.

Nekoliko mjeseci nakon prvog pohoda, Agesilaj ponovno naviješta prodor.

Na putu Agesilaj umire prirodnom smrću u 84 - toj godini, a njegovo tijelo Spartanci prenose u Spartu kako bi bio pokopan uz sve kraljevske počasti

Agesilaj je jednostavno produžio rekavši; " Neka, dakle, razmišlja, a mi u međuvremenu idemo dalje ".

Negdje po ustoličenju, Agesilaj se suočava s prvim izazovom.

Agesilaj prihvaća Lisandrovu pomoć i s trideset Spartijata (punopravni građani Sparte), dvije tisuće neodamoda (novograđani, oslobođeni državni robovi heloti) i šest tisuća savezničkih vojnika kreće prema Aziji.

Agesilaj II, (grčki: Ἀγησίλαος) spartanski kralj iz loze Euripontida, (444. - 360. pr.

Kako bi donekle vratio moral trupama, Agesilaj vodi vojsku u Arkadiju gdje osvoji neki gradić i opljačka okolinu.

Ipak, Agesilaj nije popustio strasti za ratom niti nagovaranjima nekih svojih sugrađana već po ključnim dijelovima grada postavlja hoplite i ostaje mirovati.

Epaminonda nakon neuspjeha zaključuje kako previše riskira ako ostane ispred neosvojena grada dok se Agesilaj združen s Arkađanima hitro vraća u pomoć braniteljima.

Na početku je Agesilaj razvrstao Orhomenjane na lijevo krilo nasuprot Tebancima, a spartanske snage na desno nasuprot Argivcima.

Prema Ksenofontu, Agesilaj je bio u poziciji da manevrom propuštanja lako potuče Tebance bez većih gubitaka ali tu je priliku namjerno propustio.

Agesilaj se borio na ključnom mjestu sukoba okružen pedesetoricom odabranih i pri tom je višestruko ranjen.

Ovime bitka završava, a Agesilaj je proglašava dobivenom nakon što su Tebanci od njega zatražili dopuštenje za prikupljanje svojih žrtava.

Spartanci mu daju slobodne ruke s uputom neka procijeni koja strana je probitačnija za državu i Agesilaj se odmetne od Taha.