Odjednom su osvanula č ileanska lica, lica mog djetinjstva i mog mladenaštva, svuda naokolo, u potocima, okružuju me Č ileanci, Č ileanci koji izgledaju kao Č ileanci, Č ileanci koji izgledaju kao Marsovci, Č ileanci koji besposleno tumaraju s jednog kraja aerodroma na drugi, koji o č igledno nije Pudahuel, iako je na trenutke podsje ć ao na njega, zatim Č ileanci koji su do č ekivali putnike i koji su mahali bijelim rupcima, pa i oni koji su plakali (to je sasvim uobi č ajeno, koliko se sje ć am Č ileanci dosta pla č u, katkad bez razloga, a katkad i preko volje), i Č ileanci koji su se hihotali kao da je kraj svijeta, i kao da su samo oni bili toga svjesni.