Upozoravam da kod Gavrana ne nailazimo na prezirnu ina č icu seoskog života kakva postoji u latinskoameri č koj književnosti, kao ni na idealiziranu viziju s kojom se susre ć emo u magijskom realizmu, nego na realisti č ku i modernu viziju ovoga svijeta, na sukobe izme đ u tradicije i novoga, na napetost izme đ u kolektivnog duha iz davnina i individualizma koji izranja iz mega gradova i globaliziranog svijeta. Istaknuvši mogu ć nosti mnogostrukog iš č itavanja, dalje u tekstu Ampuero ukazuje i na sli č nosti Gavranova zaboravljenoga Mislava i Dje č aka koji je poludio od ljubavi iz istoimenoga romana č ileanskog Eduarda Barriosa. Kod oba lika istovremeno se naziru kriti č ki pogled na društvo kao i, makar potisnuta, stalna, mo ć na, legitimna i nužna osje ć ajnost svojstvena manjini.