Postoje brojne opasnosti - od toga da policija počne pucati živom municijom na ljude do toga da iz AKP-a počnu dovoditi svoje " pristaše " iz ruralnih sredina.

Erdogan: Prosvjedi odnijeli četiri života " Troje mladih i jedan policajac izgubili su živote u tim događajima ", rekao je Erdogan zastupnicima svoje Stranke pravde i razvoja (AKP). Prosvjedi diljem Turske odnijeli s...

@Pale Razumjeli smo da si apolegeta AKP i Erdogana, no o stvarnoj legitimnosti i pravednosti izgleda da ima nešto važno za reći turski narod, mi na ovom portalu ne smatramo da su tzv. parlamentarizam i demokratski izbori " sveta krava ". prikaži cijeli komentar

No, pad AKP-a bio bi definitivno i gubitak rata u Siriji za sve agresore.

Ovo je po redu 4. objedinjeni izvještaj o provedbi mjera predviđenih Antikorupcijskim programom (AKP) koji uključuje sve aktivnosti uključene u metodologiji iz listopada 2010, travnja i listopada 2011. Uz izmjene i dopune.

SAD-u progon turskog vojnog vrha ne odgovora jer znaju da će u tom procesu porasti moć Erdogana i njegove umjereno islamističke stranke AKP, a takva situacija nije im pogodna.

Glavna opoziciona stranka u Turskoj optužila vladajuće zbog eskalacije sirijske krize: " Čak ni pripadnici AKP-a ne odobravaju ovakvu politiku prema Siriji "

Rast potpore članstvu u EU - tumači se kao reakcija na moguću presudu Vrhovnog suda Turske kojom bi se zabranio rad proeuropske stranke AKP zbog kršenja načela sekularnosti u državnim institucijama.

Kroz nekoliko dana ovaj prosvjed prerastao je u opću narodnu pobunu protiv vlasti premijera Erdogana i njegove islamističke vladajuće stranke AKP.

EK: Prosvjednici su uglavnom obrazovani potomci srednjih slojeva stanovništva, uključujući i one koji su izabrali AKP.

Mislim da ovi protesti mogu postići maksimum u eventualnom ishođenju koalicijske vlade koja bi smanjila utjecaj AKP-a.

Turski aktivist Sanar Yurdatapan, koji je 12 godina proveo u egzilu, smatra kako je sloboda govora u Turskoj dosegla najniži nivo otkako je Stranka za pravdu i razvoj (AKP) preuzela vlast prije 10 godina.

Naročito je zanimljiv komentar gošće iz New Yorka koja u drugom dijelu emisije govori o načinima na koji stranka AKP s " lakoćom " osvaja izbore u Turskoj. (izvor: Press TV, emisija: The Debate): 22:45 Kamioni na barikadama u Istanbulu, kako bi se spriječilo brzo kretanje policije 22:40 Hakerska skupina Anonymous pokrenula je napade na niz internetskih stranica turske vlade.

EPP također ima i sedam predsjednika država ili Vlada iz zemalja koje nisu članice Europske unije, to su kao što slijedi: Jadranka Kosor (Hrvatska, HDZ), Doris Leuthard (Švicarska, CVP), Recep Tayyip Erdoğan (Turska, AKP), Sali Berisha (Albanija, DP), Nikola Gruevski (Makedonija, VMRO-DPMNE), Mikheil Saakashvili (Gruzija, UNM) i Vlad Filat (Moldavija, PLDM).

U temeljnom govoru povodom svoga ponovnog izbora za predsjednika vladajuće stranke AKP, šef turske vlade Reçep Tayyip Erdogan ocrtao je svoju viziju budućnosti za svoju zemlju i za čitavu regiju do godine 2071. To je budućnost u kojoj on za EU nije našao riječi.

Turska Republikanska Narodna Stranka, glavna opozicija i najstarija stranka u Turskoj, optužila je Erdogana i njegovu stranku Pravda i Razvoj (AKP) za eskalaciju sirijske krize.

Upravo nevjerojatnom izbornom pobjedom, turska Stranka pravde i razvoja (AKP), osnovana prije samo godinu dana, pomela je iz parlamenta sve stranke koje su prije sudjelovale u njegovu sazivu

Šokantnim trijumfom, koji će kontroverznom AKP-u omogućiti samostalno formiranje vlade i upravljanje državom, turski su birači, njih više od 40 milijuna, svojim glasovima dali povjerenje stranci koja je islamističkih korijena i ujedno izbacili iz parlamentarnih fotelja predstavnike dosadašnje političke elite koja je, pokazali su jasno građani, ispala potpuno nesposobna sanirati ekonomsku krizu u državi i ispuniti očekivanja birača.

Spektakularna pobjeda na izborima, a na sam dan kada su birači ubacivali listiće došlo je i do izravnih sukoba pristaša suparničkih stranaka, nije pak izazvala euforiju kod vodstva AKP-a.

AKP je izbore dobio upravo promovirajući prozapadnu politiku Turske, ali kritičari već otvoreno upozoravaju da je teško uopće govoriti o tome kako će ta prozapadnjačka politika izgledati kada je stranka utemeljena na doduše umjerenom islamizmu, i kako će zemlja s takvim vodstvom biti prihvaćena u NATO-u ili Europskoj uniji, strateškim ciljevima Turske.

Od AKP-a se puno očekuje kada je u pitanju saniranje ekonomske krize, odnosno provedba 16 milijardi dolara vrijednog aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom, ali i ponašanje turske vlasti u slučaju američkog napada na Irak.

Trenutno je Abdullah Gül član stranke AKP (Stranka pravde i razvoja) koju vodi premijer Recep Erdogan.

Jasno je kako iz AKP-a i dalje inzistiraju kako su svi prosvjedi u zemlji isključivo povezani sa situacijom oko parka u Istanbulu, što je prestalo biti slučaj još 31.5. kada je policija po prvi put nasilno razbila prosvjede.

Od onda su se prosvjedi transformirali u anti-vladinu pobunu protiv Erdogana i vladajuće stranke, no, iz AKP-a tu činjenicu jednostavno ignoriraju.

U noći s petka na subotu u zračnoj luci u Istanbulu okupilo se nekoliko tisuća simpatizera Stranke pravde i razvoja (AKP) kako bi dočekali turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana.

Simpatizeri su između zastava Turske, EU i AKP-a nosili transparente s natpisima: Nova zvijezda u EU, Dobrodošlica našem premijeru, osvajaču Europske unije, Nema EU bez Turske. Turska je u Bruxellesu konkretizirala 41 godinu nastojanja, izjavio je Erdogan aludirajući na prvu tursku kandidaturu za europske integracije iz 1963. godine.

U petnaestminutnom govoru pred zastupnicima svoje stranke Pravde i razvoja (AKP, proistekao iz islamističkog pokreta), osudio je " neprijateljski čin " i " kukavički napad režima (predsjednika Bašara) al-Asada " na Tursku.

AKP drži većinu u parlamentu i bilo je sasvim očekivano da će glasat za napad.

Premda je još uvijek teško donijeti detaljniju procjenu socioekonomske strukture prosvjednika, Okar smatra da prosvjedne mase imaju zajedničku motivaciju koja se može iščitati iz njihovih zahtjeva: antagonizam naspram AKP-a i želju za obranom sloboda koje je ta politika ugrozila.

Vladajući AKP predao je parlamentu prijedlog zakona o strogom ograničenju izvođenja carskih rezova, ali u tekstu ne spominje pobačaj, što znači da je vlada učinila korak unatrag