Uvijek je tu, makar specifičnom varijablom splina, vedrina, radost života, izrugivanje nasilju i nepravdi, obrana vulnerabilnih, hendikepiranih, diskriminiranih (nacionalnošću, ekonomskim ili emocionalnim statusom, obrazovanjem, obiteljskom genezom, izgledom, manom...), a kad se i javi tužan zvuk, to nije patetika ili sentimentalnost, radi se o - srokom i akrobacijom riječi bez zamućene misli - nadi, prkosu, skromnosti, i najviše, pored prirodne suzdržanosti zbog koje plebej uvijek jest napaćen, tihoj hrabrosti te osobnoj drskoj uskrati kad se traži pokloniti i priznati poraz, što je zapravo i tema premijerne predstave Ufuraj se i pukni, komada koji plijeni zabavljačkom komunikativnošću, a ništa ne gubi na humanističkoj sugestibilnosti. (iz kritike Tomislava Kurelca)