Nakon četiri dana ispunjenih uzbuđenjima i nadama, spremamo se poći doma.Još se dojmovi sa natjecanja resetiraju i slažu u glavi.Stvarno je bilo prekrsnih borbi, bacanja, akrobatike, uzbuđenja.Jučer je pala i jedna medalja za naše susjede, Bosnu i Hercegovinu (78 kg) pa im i ovim putem čestitam.Malo mi je teško što se ovaj put vraćamo bez odličja jer prema svemu prikazanom na ovom natjecnju, naša reprezentacija ima što za reć i pokazati.Smatram da se radi o još samo malim stvarima koje treba popraviti i bit će medalja.Želja mi je da se i u buduće ide na natjecanja u većem broju, jer onda se i šanse povećavaju, odnosno ako netko i izgubi na recimo nesretan način, već druga pobjeda našeg reprezentativca briše gorak okus u ustima.Najbolji primjer tome je Lukina pobjeda odmah nakon Ivaninog poraza.Teško je bilo i u momentu kada se predstavnik Gruzije borio za broncu u ktg do 100 kila, jer smo bili svijesni da je naš Đeko bio bolji borac od njega ali Fortuna (i nedostatak iskustva u teškim mečevima) je odlučila drugačije.