Bez obzira na (razumljiv, pa i nepotreban) nedostatak vršnih književnih ambicija i pretenzija, upravo je taj lirski prosede uspio, unatoč nerijetkoj prećutilnosti, sačuvati izvornost kajkavske poetike, ma kakva ona bila: a izvorna kajkavska poetika nije akrobatsko balansiranje ni eksperimentalnim versifikatorskim izražajima ni antiglobalističkim idejnim prosvjedima a to ne treba biti teško priznati ni potpisniku ovih redaka, upravo promicatelju takve progresivnosti niti pak neuspješno, autorski ojadno i posvema nemoćno koketiranje neuspjelih kandidata s tovrsnim rekvizitarijem.