Ja studentima govorim da se ne smijemo izražavati kao što se izrazio Adalbert Rebić koji se ispričao da je to rekao u afektu, kazao je Stojić, objasnivši da je pozivanje na Oluju pomoćnog biskupa Valentina Pozaića bilo " pozivanje na promjene, na nešto pozitivno, tu je riječ o alegoriji ".

Čini se da ova riječ u srcu (riječ objašnjenja? samilosti? oprosta? pokajanja?) nije došla, ali prije nego što se okupamo u alegoriji i izvučemo gigantomahijske zaključke o nijemosti bivstvovanja, koju germanist Gerhard Baumann suprotstavlja svjedoku nesreće, ne bi trebalo zaboraviti da su se oni u nekoliko navrata ponovno vidjeli u Freiburgu i da je, sudeći prema riječima Emmanuela Lévinasa, svaki od Celanovih boravaka ' ' duboko uznemiravao ' ' Heideggera.

Monaška mistika sastoji se od nastojanja da se postigne osobno sjedinjenje s božanskim našla je svojeg glavnog predstavnika u kombinaciji asketske prakse i kontemplativne pobožnosti u monahu cistercitu Bernardu iz Clairvauxa (1090. do 1153.) i njegovu tumačenju starozavjetne knjige Pjesma nad pjesmama, alegoriji odnosa između pojedinca i Boga u slici duhovnog zaručništva, tj. odnosa između zaručnika (Krista) i zaručnice (duša) koja vuče svoj početak još od Origena.

Koncept revizionističkog filma o Marie Antoinette nije nezanimljiv, no Coppolica odustaje od njega čim se radnja zakuha, okrenuvši se univerzalnoj, besmislenoj i neduhovitoj pop-alegoriji o tinejdžerici koja se, umjesto u Versaillesu, jednako tako mogla događati na Beverly Hillsu ili Šalati, prekidajući film prije nego što počnu najzanimljiviji trenuci u životu nesretne kraljice.

Kad to kažemo imamo na umu da alegorija i poznaje samo jedno (prvo) lice kojim izražava smrt njegovog života, da je ona, dakle, način na koji mrtvo lice izražava vlastitu smrt; život i povest se u alegoriji uvek " izražavaju u jednom licu - čak u jednoj mrtvačkoj glavi ", ili, da to kažemo drugačije, život i povest se u alegoriji izražavaju u jednom licu koje je već mrtvačka glava.

U ostvarenju prikazanu pri otvaranju festivala (činu za koji su zbog njegove kratkoće i jezgrovitosti organizatori zaslužili sve pohvale), cjelovečernjem crtanom filmu Azur i Asmar (Azur et Asmar) Francuza Michela Ocelota, inače poprilično jednostavnoj alegoriji o toleranciji i međusobnu uvažavanju rasne i kulturne različitosti, bez osobitih kinematičkih zadovoljstava, melankolija se više čuje nego vidi, u zavodljivim zvucima arapske pjesme koju junakinja pjeva dvojici dječaka.

U alegoriji promatrač je suočen s facies hippocratica [ licem patnika ] povijesti kao okamenjenom, primordijalnom krajoliku.

Nemanja 24.12.2006. 22:10... alegorija je uvek gluplja od autora samog. metafora je, u principu, trebalo bi da bude mudrija. vidim da se polako oprashtam (o) od metafore (entropije) ne bi li se priklonili kurvinski glupoj alegoriji. ipak je kljucahjuca zamisao nemanjine konstrukcije odvec glomazan zalogaj kojeg se mora temeljno sazvakati, prezivati i, onda, tek onda ispljunuti.

Monga njegova djela pripadaju srednjovjekovnim žanrovima, kao alegoriji, no bio je i inovator.

No, rekoh već i to, radi se o alegoriji.

E, sad, ta tema više nema veze s ovim danas vremenom, osim u nekoj genezi stvari, tako da smo tražili način da ostanemo u alegoriji, da napravimo jedan sustav kojeg današnja konkretna publika na ovoj planeti, u ovoj državi, u ovom gradu, prevodi na neke svoje živote i u tom smislu smo polarizirali likove na dvije grupe: jedna su svinje koje su na vlasti u nekakvom, uvjetno rečeno, diktatu osjetilnog uživanja, vlastiti gušt nadređuju tuđoj patnji, da je njima dobro po cijenu tuđe patnje, tuđe smrti, a s druge strane su ovce kao jedan stereotipični entitet nad kojim je lako manipulirat ' i kojeg je lako povest u smjeru nekog tora ideologije klanja.

Evanđeoski ulomak govori o alegoriji trsa i loze.

Nema ni govora, dakle, o alegoriji ni o prenesenim značenjima kojima je baratao Spiegelman, nije tu stvar o upućivanju na drugu, ' normalnu ' razinu, čime se ta razina povratno (i implicitno) stabilizira i ' opravdava '; ne, ovdje je stvar ' razbucana ' do kraja a svaka sugestija ' realnosti ' suspendirana ili, u najboljem slučaju, uključena kroz svijest o pogledu Drugoga zna se da on pretendira na normativizaciju i hegemonizaciju značenjskog polja stvarnosti, ali se na te njegove pretenzije jednostavno ne obraća previše pažnje.

Međutim, od trenutka kad počinje rast dramske napetosti, kad film iz, recimo tako, neutralnog SF konteksta počinje skretati prema SF-trileru s elementima horora, odnosno prema eksplicitnoj SF alegoriji s metafizičkim pretenzijama, stvari postaju neuvjerljive.

Pedesetih godina prošlog stoljeća trilogiju Gospodar prstenova su u kršćanskim krugovima dočekali slično kao i devedesetih Harryja Pottera, dok se u vrijeme prikazivanja filmova temeljenih na Tolkienovu genijalnom djelu uvelike pričalo o kršćanskoj alegoriji.

Da li je Jergovićeva ironija poželjela gledateljima, koji reagiraju na svaku, pa i najplošniju, najprozirniju i najotrcaniju foru, da potonu do kraja u najbezbolniji eskapizam ili je pak Kovačevićevoj alegoriji Jergović dodao parabolu koja zahvaća i publiku, nije lako odgovoriti.

Zakorači misaono u sebe samu, pređi uistinu onu granicu između svijetova koju si dotakla u alegoriji trenutka.

U toj ćemo alegoriji na koncu nalikovati na neuspjeli kazališni predložak koji nema ni one bazične elemente tragedije da bude tema dostojna punokrvnog dramskog djela. "

Iza fotografskog objektiva osmišljava se budućnost staklenih čaša što na kraju završava krhotinama, te ako isto gledamo u alegoriji to su krhotine života.

Kao u alegoriji značenja, a ovdje tjelesna obilježja (rod i spol npr.) nisu prethodno dana već podložna promijeni.

Riječ je, dakako, o znamenitom Matrixu i njegovoj koncepciji matrice, ultralucidnoj alegoriji o korporacijskom neoliberalnom kapitalizmu i konzumerističkoj ovisnosti, o svemoći i nedodirljivosti razuzdanog kapitalističkog monstruma čiji je najdublji temelj i uzrok nepobjedivosti u samoj ljudskoj prirodi.

U pogano vrijeme, kad je pošast takozvane moderne poezije, koja nije štovala ni metriku ni rimu, harala hrvatskim pjesništvom, Mile budak je u domovinskoj književnosti čuvao i sačuvao oganj skladnog dvosložnog sroka. " Bjež ' te psine preko Drine ", pjevao je Budak u najboljoj tradiciji hrvatske rime, koja je svoj vrhunac doživjela u glasovitim Rimskim ugovorima (1941.), u kojima je i Budakov dio nezanemariv.Ta nisu li u toj nenadmašnoj alegoriji " psine " nenarodni Dalmatinci, morske psine, a Drina plavi Jadran, široka naša južna Drina?

Onda mi je problem, recimo, bio kako ostati u alegoriji, jer to je alegorijska satira.

Problem je vjerojatno bio u temi o katoličkoj crkvi i slobodi, te alegoriji na komunizam, teme koje su tada bile kontroverzne.

Ti pak govoriš o alegoriji koja daje naslutiti jedno nepoznato stanje stvari.

Vrlo efektna animacija u kojoj se nije zanemarivao ni najsitniji detalj, a sadržajno je pak riječ o nešto hermetičnijoj alegoriji svijeta u kojem živimo.

Zapravo, kad razmislim, mislim da su me godine filmske kritike i filmofilstva sklonile alegoriji: ja mislim da je, primjerice, američki film u bitnom alegorijska umjetnost, u najboljem smislu te riječi, i da svaka umjetnost kojoj je obraćati se siromašnima duhom upućena na alegoriju kao na svoju prirodnu saveznicu i element u kojemu se osjeća kao doma: djeca gledaju kako Kapetan Kuka strahuje od Tick Tock the Crocka, a mi znamo da se Kapetn boji vremena (a psiholozi onoga smera koji uvažava činjenicu da je ja netko drugi, znaju i više: krokodil je ili druga smrt ili nekakva kastrativna prijetnja ili tko zna što sve ne).

Ljudska spoznajna moć, kako je Platon ocrtao u Alegoriji o pećini, pokazuje uspon filozofa iz tmine neznanja na svjetlo istine.

Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine.

Barbie... greška u koracima... tekst je pisan u alegoriji i to te je zbunilo;))) ajmo iz početka...