U središtu je njegova interesa č ovjek, bilo unutar alegorijske scene ili portretnoga prikaza.

Srednjovjekovne alegorijske interpretacije uvodnih obreda slavlja euharistije čuvale su tu kristološku dimenziju ulazne procesije kroz tumačenja da procesija označava Kristovo utjelovljenje i silazak među ljude (Sicardus iz Cremone i Rupert iz Deuzta).

Slikao je po - vijesne, alegorijske i mitološke kompozicije u patetično - teatralnom stilu (Povijest Aleksan - dra Velikog; Kancelar Seguier na konju) te izveo freske i plastične dekoracije u dvorana - ma Louvrea i Versaillesa. (>)

Sredinom i krajem tog desetljeća počinje slikati i simboličke, fantastične i alegorijske prikaze kao što su Smrt Viriusa (1959.) ili Rogati konj (1961.), slike čije potpuno značenje možemo dokučiti tek kada se upoznamo s kontekstom njihova nastanka te sa simbolikom pojedinih njihovih elemenata.

Kroz spoj poopćene alegorijske kritike s visokom, naglašenom umjetničkom stilizacijom, društvena je kritika mogla proći kao nespecifična (i tako bi ju se moglo braniti) ili ambigvitetno određena (nije nudila jasan cilj za političke napade) te se film mogao braniti s pozicije umjetničke autonomije, kao ponajprije (i stilistički očito) estetsko djelo.

Slikao je krajolike, motive pletera i narodnog veza, ognjišta i interijere starih kuća, posebno u Istri, vedute istarskih gradova i malih primorskih mjesta, lučice, alegorijske preobrazbe stečaka i sl.

Više od 3000 njegovih platana obuhvaćaju religiozne prizore (" Posljednji sud ", " Skidanje s križa ", " Poklonstvo kraljeva "...), mitologiju i antičke legende (" Bitka Amazonki ", " Venera ", " Parisov sud "...), povijesno-alegorijske sadržaje (ciklus o francuskom kralju Henriku IV. i Mariji Medici), lovove (" Lov na tigrove i lavove "...), žanr-prizore, pejsaže i portrete (najzrelija ostvarenja).

Kratkim poetskim konstatacijama o osobinama, ponašanju i navikama pojedinih animalnih bića Said stvara alegorijske psihograme koji ne skrivaju povezanost s ljudskim ponašanjima i postojećim društvenim, umjetničkim i političkim prilikama.

U svitanju (ljudske svijesti) pojavit će se tri alegorijske zvijeri (tri najveća ljudska grijeha), od kojih će ga spasiti slavni rimski pjesnik Vergilije.

A je l hoćeš sada da vidimo alegorijske traktate na Knjigu o Jobu?

Ivan Rendić izlagao je samostalno u Trstu godine 1887, i 1897. Izradio je alegorijske likove: Um na zgradi austrijskog Lloyda i Milosrđe na zgradi Assicurazioni generali.

Bajkovite, alegorijske kompozicije, magijske snage, samozatajno nastaju u mirnom, sigurnom okruženju njegovog doma, kako bi ih potom ovjekovječio camerom obscurom ili kojom od svojih divovskih, starodrevnih kamera, neosporive muzejske vrijednosti.

Izradio ga je Bela Čikoš-Sesija, također slobodni zidar, a na njemu su prikazani različiti simboli vezani uz slobodno zidarstvo (graditeljski alat, antičke alegorijske figure, pantere, slon, konj, grana akacije), potom kralj Solomon te poznati slobodni zidari kao što su Matija Antun Relković, Josip Kozarac, Antun Kanižlić, Matija Petar Katančić, pa čak i Wolfgang Amadeus Mozart.

Jedan od najpoznatijih umjetnika anamorfne umjetnosti bio je Giuseppe Arcimboldo (1526 - 1593), koji je slavu stekao po antropomorfnim kompozicijama koje od voća, povrća, biljaka, životinja i predmeta sačinjavaju alegorijske portrete.

Prispodoba ima niz različitih oblika: poslovice (" Liječniče, izliječi sam sebe " Lk 4,23), metafore (čupanje biljke, Mt 15,13), slikovite iskaze (prispodoba o vinskim mijehovima, Lk 5,36 - 38), poredbe (o gorušičnom zrnu, Mk 4,30 - 32), priče (o deset djevica, Mt 25,1 - 13; o milosrdnom Samarijancu Lk 10,29 - 37) i alegorijske prispodobe (o sijaču, Mk 4,1 - 9 - 13 - 20).

Žene su zastupljene samo kao alegorijske figure i simboličke nositeljice nacionalne povijesti, kao što je slučaj sa luksemburškom skulpturom Nike.

Lynch je iz te priče izbacio futurizam, stvorivši posve jedinstven svijet iz neke makjavelističke bajke, a izbacio je i sve odveć očite alegorijske reference na islam.

Slijedi cijeli niz radova koji se bavi feminističkom tematikom: Struktura (1975. - 76.), Papirnate žene (1976. - 77.), Make Up Make Down (1978.), Ženska kuća te možda njen najpoznatiji javni projekt - Lady Rosa Luxemburg (2001.) kojim propituje svrhu i ulogu javnog spomenika gdje su žene zastupljene samo kao alegorijske figure i simboličke nositeljice nacionalne povijesti.

Na pročelju Loggie dei Mercanti, koje je njegovo djelo iz 1451. godine, isklesao je grb Ancone te alegorijske figure, od kojih je najsnažniji lik Milosrđa, prikazan u liku nage žene s dječicom.

Povrh dvojice slugu, takve canzonette rabe, prema tome i svi ostali likovi u priči: Poslužnici u jednoj koralnoj molitvi (I, 5: ÂťDovunque stassi/Ma gdje da siÂŤ), alegorijske figure poput Religije (II, 9: ÂťQuei che sospirano/Oni koji uzdišuÂŤ), te prikaze iz Pakla (I, 4).

Ono važnije što daje autorski pečat cijeloj priči jest, naravno, njezin siže u kojemu se u osnovnu linearno odmotanu naraciju umeću esejističko-filozofske dionice, ponekad i cijele uokvirene priče poput alegorijske porodi č ne bajke nazvane Srednji brat.

građanska odjeća u prvom planu ispred rendićeve alegorijske fontane. u lijevom uglu je nekad čuvena birimišina kafana (danas ' dubravka '). bila je to prva veća gradska kavana u dubrovniku, najomiljenije mjesto okupljanja i gospode i puka. sagrađena je 1836., a ime je dobila po prvom vlasniku. zvala se je jednostavno ' u birimiše ' i ' pred birimišom '. on je, naime uveo novotarije, pa si uz bijelu kavu mogao dobiti đelat (sladoled) i prolegati foje (pročitati novine). ovaj prizor iz 1900. je snimljen jednog nedjeljnog (ili blagdanskog) zimskog popodneva, kad bi na brsaljama uzavrelo od naroda koji je htio ući ' u birimiše ' ili samo prošetati ' pred birimišom ' i biti tu viđen.

Tako smo umjesto (polemičke) metafizičke zapitanosti o taštini i osvetljivosti boga Dionizija prema onima koji se distanciraju od njegova kulta (a što, dakako, može dosegnuti i alegorijske konotacije) dobili predstavu u kojoj se radikalnim selekcioniranjem teksta i uporabom znakova rekvizita (sirovo meso, odjeća šivena od krvavih odrezaka, mrtvačke vreće itd.) krvoločna pomahnitalost bakhantica i Pentejeve majke Agave (u odnosu na tinjajući žar apolonske razložnosti) prebacuje u posve druge semantičke signale: na sugestiju o općoj hrvatskoj ubilačkoj aktivnost tijekom minulog rata a ubacuje se i govor (a to je već dokazivalo potpunu nemoć takvog cilja predstave) jednog aktualnog hrvatskog političkog lidera s namjerom njegove kompromitacije.

Geografski motivi njegovih prizora od Trenta, Alpa, Rima do Aleksandrije i Babilona odrednice su identiteta svijeta kakav su poimali Farneseovi.« Razdijeljenu strukturu Časoslova autorica obrađuje u odvojenim poglavljima Božićni ciklus, Uskrsni ciklus, Duhovski ciklus, Atanazijevo Vjerovanje, u kojima uz teološka, ikonografs ka i programatska tumačenja pojave pojedinih simbola, njihovu značenjsku i vizualnu opravdanost te podrijetlo ideja koje pronose, pruža i identifikaciju portreta u medaljonima ili pak imenuje alegorijske likove.

U usmenim basnama (alegorijske poučne priče u kojima su glavni likovi životinje, katkada i stvari, biljke ili ljudi) i pričama o životinjama glavni su likovi lisica ili golpina, vuk i peteh (pijetao).

eto mene iz Baderne. biska, riblja juha, list, fuži sa šparogama i pršutom, čaša vina, ovčji sir, mladi i zreli sa maslinovim uljem, sladoled sa višnjama iz likere, superiška - 500 km, vreme za čorku. no ipak, blog... pogled na sunčanu Opatiju u prolazu... @komentator, nebum više, naj se srditi danas si bio prihvatljiv, ak ' buš i neprihvatljiv (meni), ne bum više, sorry:)... @Alecta, ak ' tražiš alatku među dlakama, vjerojatno si fulala, pa sišeš kvrgu na glavi, čekajući da se probudi;)... @Dalmin ćevapčić je logična asocijacija na raniji trljni atribut, bez obzira na " alegorijske napise).... a ti prozivalice @pipi, dodati ću i bradu, zašto te čudi nos? eto, ležiš na buši, netko je prošao iza, gdje je bio nos? moram se maknuti odavde, jer ću dobiti ni kriv ni dužan nezasluženi atribut: (... (Zlaja 07.05.2008., 20:06:39)

Mnogi predstavnici ove " alegorijske " škole (Origen, Jeronim, Grgur Veliki) razlikuju i više smislova koji se, uglavnom, daju podvesti pod četiri: povijesni, alegorijski, tropološki i moralan smisao, što je, uz varijacije, dugo bilo paradigma u tumačenju svetih spisa.

Kao i svaka bajka, Born This Way Ball Tour kreativna je ideja alegorijske pozadine koja kroz objedinjenje glume, plesa i glazbe izražava dubinu poruka o ravnopravnosti, solidarnosti i međusobnom prihvaćanju svega različitog izvan okvira uobičajenog.

Pitanje je samo po sebi prepuno alegorijske simbolike.

Teološki odgovor prisutan je već kod srednjevjekovnih teologa, poput naprimjer sv. Tome Akvinskog ili biskupa Oresmiusa, koji kažu da sve u Bibliji ne treba in terpretirati doslovno, nego kao zorne alegorijske poredbe.