Tek kasnije, početkom 12. stoljeća Ban Aleksije darovao je toplice Zagrebačkom kaptolu koji ovdje dao izgraditi utvrđeni grad koji je dobio svoj današnji izgled tek krajem 17. stoljeća.
Tek kasnije, početkom 12. stoljeća Ban Aleksije darovao je toplice Zagrebačkom kaptolu koji ovdje dao izgraditi utvrđeni grad koji je dobio svoj današnji izgled tek krajem 17. stoljeća.
Nagodbu o tom morali su u generalnoj kuriji u Rimu 16. lipnja 1700. sa zakletvom potpisati provincijal Bosne Srebrene Franjo Travničanin i kustos provincije svetog Ladislava Aleksije Buzijaković (Franj.
U ovim trenutcima nevolje i opasnosti prevladao je car Aleksije 1. Komnen (1081. - 1118.) ponos i predrasude koji su se u Carigradu osjećali prema rimskoj Crkvi.
Među zbirkama legendi iz kasnijeg srednjeg vijeka posebno mjesto zauzima Zlatna legenda (Legenda Aurea), čiji je autor genoveški biskup Jacobus de Voragine (oko 1230 - 1298); ona se stoljećima širila u bezbrojnim prijevodima i preradbama, a neki likovi i motivi te zbirke nadahnuli su mnoga kasnija književna djela kao i likovna ostvarenja (čarobnjak Kristijan, sv. Juraj, sveti Kristofor, božji čovjek Aleksije i drugi).
Poslije njega do 1921. župnik je bio Aleksije Ružić, a njega je zamijenio Dragutin Kordaš koji je bio župnikom do 1936. kad je župničku službu preuzeo Franjo Hrušetić.
Preminuo je 14. studenog 1263., primivši prije smrti monaški postrig pod imenom Aleksije.
U to vreme umire kostajničko-zrinopoljski episkop Aleksije Andrejević, pa arhimandrit Danilo Jakšić dobiva u administraciju obe eparhije.
Nije mogao napusiti Carstvo jer ga je na moru čekala neprijateljska mornarica, a približavao mu se i sam Aleksije.
Na glas da mu se Aleksije približava, Robert je poduzeo očajničke mjere.
Sam Aleksije je prema " Aleksijadi " Ane Komnene, " Božjom providnošću " izbjegao smrt te se spasio bijegom.
Aleksije je sada morao pribjeći najekstremnijim mjerama kako bi spasio Carstvo - pribjegao je konfiskaciji crkvenih dobara kako bi podigao novu vojsku, ali istovremeno je tim novcem nastavio prokušanu politiku bizantskih careva - potplatio je Robertove vazale u južnoj Italiji koji su podigli pobunu.
Aleksije je još dva puta bio poražen od Normana dok ih naposlijetku, 1083. nije natjerao na povlačenje iz Carstva.
U Bizantu je u ll. st. bolnicu uz crkvu sv. Pavla sagradio car Aleksije Komneni nazvao je orfanotrofij.
Dvanaest godina poslije Stefano Landi ističe važnost jednog drugog elementa pri postavljanju na pozornicu, u povodu njegovog crkvenog komada Sv. Aleksije (Sant ' Alessio):
Aleksije Komnen dolazi na vlast u dramatičnim trenutcima za Carstvo.
Po stupanju na vlast Aleksije je morao voditi računa o dvije stvari - kako zadržati vlast nad Balkanskim poluotokom i kako od Turaka Seldžuka vratiti Anatoliju koje je Carstvo izgubilo u razdoblju nakon smrti Bazilija II.
Aleksije je najvećeg protivnika vidio u Robertu Gviskardu, normanskom kralju u južnoj Italiji.
No u tih godinu dana Aleksije nije mirovao te je tražio saveznika u borbi protiv Normana i našao ga u Mlečanima.
Ipak, dvije će canzonette zapjevati i sam Aleksije: ÂťSe l ' ore volano/Ako sati leteÂŤ definirana kao ÂťariettaÂŤ (I, 2) i ÂťO morte gradita/O blažena smrtiÂŤ (II, 7).
Aleksije bio je Abrahamovski, uvijek u stilu Božjeg poziva: Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog.
Kada je u listopadu 1096. stigao do Carigrada, car Aleksije, bojeći se napada i pljački, naredio je da se Petrova vojska odmah prebaci na drugu stranu Bospora.
Prigoda za iznimni procvat pružit će im se osobito 1634. godine kada je kardinal odlučio organizirati saracensku vitešku igru (ÂťPunjanin, dakle, čezne vidjeti ponovno probuđen u rimskoj mladeži onaj negdašnji užitak u plemenitom viteškom nadmetanju, koji nikad u njoj ni umro nije, nego ga ova današnja vremena i običaji nisu odnjegovali, ocijeni on da nijedna druga svečanost ne bi u tu svrhu mogla biti prikladnijaÂŤ, kaže između ostalog njegov opis tiskan u Rimu 1635) 52 u čast kneza Aleksandra Karla Poljskog â za kojeg se tada ponovno izvodila i predstava Sveti Aleksije, dana potom u tisak â zbog koje bijaše stavljena u pokret skupina ferarskih stručnjaka osobito vještih i iskusnih u takvoj vrsti djelatnosti: Cornelio i Guido Bentivoglio, scenograf Francesco Guitti, Fulvio Testi.
Car Aleksije svojom novčanom reformom uvodi manji bakreni novac, kojeg danas nazivamo bakreni tetarteron, a isti takav komad samo manji nazivamo polutetarteron.
Tog dana odsluzen je poslednji parastos za pokoj duse Matrone, a zatim je pocela svecana liturgija koju je sluzio Njegova Svetost Patrijarh Moskovski i vascele Rusije Aleksije II, sa vise arhijereja i svestenika.
U Zadru se križarima pridružio bizantski kraljević Aleksije IV., sin svrgnutog i zatočenog cara Isaka Anđela.
Aleksije im je obećao golemu svotu novca za nastavak križarskog pohoda prema Jeruzalemu ako njegova oca vrate na prijestolje.
Križari su svoj dio pogodbe izvršili u ljeto 1203., no Aleksije, postavši očev suvladar, nije bio u mogućnosti platiti obećane iznose europskim vitezovima utaborenima izvan gradskih zidina.
Bizantski car Aleksije šalje pismo papi Urbanu II. tražeći vojnu pomoć Zapada.
Prema Jeruzalemu je krenulo ukupno oko 30.000 križara. 1099. Bez pomoći Bizantinaca (car Aleksije je križarskim ratnicima pružao pomoć i pojačanje, ali se ipak sa svojom vojskom vratio u Carigrad), križari osvajaju grad Antiohiju, zatim osvajaju kršćanska područja oko Edese, Antiohije te Tripolija (u Siriji) i konačno u mjesecu srpnju križari osvajaju Jeruzalem.
Aleksije potjecaše iz jedne odlične plemićke obitelji u Rimu.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com