Najbolje što pacijent može učiniti je da izbjegava kontakt sa alergenom.

Pri svakom ponovnom kontaktu s istim alergenom reakcija se ponavlja i intezivira što rezultira opće poznatim simptomima.

To je zapravo najgori mogući scenarij koji se može desiti kod osobe koja ima alergiju.Tu dolazi unutar jednog sata nakon drugog kontakta sa određenim alergenom do simptoma.

Jedino što u vrijeme tretmana treba piti oko 2,5 l vode dnevno, ne jesti tešku hranu i izbjegavati kontakt s alergenom.

Naime, kod osoba alergičnih na, primjerice pelud, razvijaju se protutijela koja, vezana u kompleks s peludnim alergenom, daju signal imunološkim stanicama za pokretanje cijelog niza reakcija koje završavaju oslobađanjem histamina i drugih tvari (kao što su prostaglandini i leukotrieni) koje izazivaju upalu i alergijske simptome.

Kada one dođu u kontakt sa specifičnim alergenom dolazi do otpuštanja kemijskih tvari u okolna tkiva.

Alergenom se smatra bilo koja supstanca koja je uzročnik alergijskih reakcija.

Pedijatar mi je potvrdio da je bolje ne opterećivati osjetljivi probavni sustav kravljim mlijekom najčešćim alergenom kod djece.

U tom slučaju potrebno je izbjegavati kontakt s alergenom.

1. Edukacija i obrazovanje bolesnika o tome što su alergije, kako nastaju i koje su najteži oblici. 2. Izbjegavanje alergena pacijent mora znati da je vrlo važno da izbjegava kontakt s alergenom na koji je osjetljiv (čišćenje prašine, mijenjane posteljine svakih sedam dana, dubinsko čišćenje krevera, kauča, odstranjenje tepiha, životinja, zatvaranje prozora u sezoni polenacije, sušenje rublja u kući, itd.) 4. Adekvatna terapija lijekovima, koje propisuje liječnik a ne sam pacijent. 5. Imunoterapija.

Bez obzira na to što više nema kontakta s alergenom, nosna sluznica bolesnika pokazuje tzv. hiperreaktivnost, odnosno povećanu osjetljivost na kontakt s iritansima (npr. duhanski dim) ili promjene vlažnosti ili temperature zraka u okolini.

Tek kod ponovnog/opetovanog kontakta s alergenom, isti se veže za molekulu alergen-specifičnog IgE-a, a taj proces pokreće niz biokemijskih reakcija u kojima glavnu ulogu imaju stanice (mastociti i eozinofili), te mnogi upalni medijatori kao što su histamini, prostaglandini i leukotrieni.

Nastaje kod osoba koje su već bile u kontaktu s određenim alergenom.

Simptomi se javljaju trenutno do jedan sat od kontakta s alergenom.

Osobe koje su već imale anafilaktičku reakciju (npr. na ubod pčele) moraju uvijek sa sobom nositi set za samopomoć u kojem se nalazi injekcija s adrenalinom za jednokratnu intramuskularnu primjenu (u setu se može nalaziti uz adrenalin i antihistaminske tablete za žvakanje) i primijeniti ga u slučaju kontakta s alergenom.

Kod imunološki uzrokovanih kontaktnih urtikarija potreban je prethodni kontakt s uzročnim alergenom kako bi se razvila preosjetljivost osobe, dok kod neimunoloških kontaktnih urtikarija već i prvi kontakt dovodi do stvaranja urtike.

Quaternium-15 smatra se najznačajnijim kliničkim alergenom kod djece.

Dodir s alergenom uzrokuje imunološku reakciju što rezultira oslobađanjem kemijske tvari histamina koja je pak odgovorna za klinička očitovanja koprivnjače.

Danas je sve više osoba alergično na razne vrste peluda i spora pa je i jedno od važnih pitanja na koje aerobiologija treba dati odgovor: na koji način smanjiti kontakt senzibilizirane osobe s alergenom, te na taj način prevenirati pojavu simptoma alergije ili ih bar umanjiti?

1. Organizam počinje stvarati specifičnu vrstu IgE antitijela, kako bi se povezao s alergenom.

simptome cjelogodišnjeg rinitisa je nešto teže prepoznati: ne javljaju se sezonski, nego povremeno tijekom godine neovisno o sezoni cvjetanja, a ponekad su doista cjelogodišnji uz promjene u intenzitetu simptoma; simptomi se pojavljuju ovisno o tome kada i s kojim alergenom osoba dolazi u doticaj (grinje, kućna prašina, dlaka mačke ili psa, perje, plijesni...).

Ako je osoba alergična, na mjestu uboda tim alergenom za 15 - tak minuta pojavit će se oteklina (urtika) i crvenilo kao pokazatelji kemijskih tvari koje se oslobađaju tijekom alergijske reakcije.

Udisanje ili dodir s takvim alergenom izazva osip, naticanje očiju, peludnu groznicu ili astmu.

Reakcija obično stiže par minuta nakon kontakta s alergenom.

Bolesnik dolazi u kontakt s alergenom udisanjem određenih tvari, neposrednim kontaktom preko kože, unosi ga hranom ili putem krvotoka.

Naime, organizam se brani u susretu s alergenom čitavim nizom takozvanih imunoloških reakcija koje onda izazivaju simptome, poput pečenja i iritacije kože, očiju, suzenja očiju i nosa, kihanja, osipa na koži, kao i mnogo teže simptome, poput trajnih i kroničnih oboljenja.

Što manje kontakata s alergenom, u ovom slučaju s grinjama, znači i manje alergijskih problema.

Alergija je po definiciji prekomjerna reakcija imunološkog sustava na inače ne škodljivu tvar koju nazivamo alergenom.

Važno je napomenuti i da je ambrozija vrlo prilagodljiv i invazivan korov jer na staništu gdje raste sprječava rast drugih biljaka, a što je još značajnije pelud joj se smatra najjačim postojećim alergenom.

Prevencija Prevencija je najbolji način liječenja, a kod alergijskih bolesti ona znači izbjegavanje kontakta s alergenom.