Sate i sate smo kao klinci, i mi koji nismo bili članovi kinoklubova, proveli razgovarajući o svemu ovome o čemu Orlić piše u ovoj knjizi: o filmovima, o glumcima i glumicama, o njihovim likovima, režiserima, o sjajnim filmskim trenucima i gafovima, o glazbi na filmu, o top-listama najboljih filmova ili najboljih filmskih naslova (neka mi bude dopušteno ukazati na jedan Orlićev propust: na top-listu najduljih filmskih naslova zaboravio je uvrstiti moj osobni i filmski i naslovni favorit, Woody Allenov Sve što ste ikada željeli znati o seksu a niste se usudili pitati), svađali se oko vlastitih favorita i miljenika, prolazili što i svi drugi klinci kada je riječ o kinoulaznicama, novcu za te ulaznice i načinima ulaska na projekciju; da ne zaboravimo ni na mrak kinodvorane i prilike koje taj mrak pruža