Puno bolji odjek imaju skromno budžetirani filmovi poput španjolskog Razgovaraj s njom (film Pedra Almodovara osvojio je sve najvažnije ovogodišnje europske filmske nagrade) ili francuskog 8 žena.

Samo kazem da imam totalno " bad vibe " za Almodovara koji je kao svijetla tocka Europske kinematografije;) samo ne vidim ga nesto na temelju prethodnih filmova u liniji s Kiestlowskim, Antognioniem, Viscontiem, Goddardom, Wendersom, i inima.

Najveća španjolska glumačka ikona i muza glasovitoga Pedra Almodovara, Penelope Cruz, na veliko veselje svojih obožavatelja, ali i ljubitelja sedme umjetnosti, u novom filmu Roba Marshalla Nine neće pokazati samo svoje glumačko umijeće, već puno više od toga.

Najboljim stranim filmom proglašen je " Koža u kojoj živim " Pedra Almodovara.

Najbolji inozemni film je " Volver " (Vraćam se), španjolskog redatelja Pedra Almodovara, u kojem glumi Penelope Cruz.

Osnovao je istarsku Stranku prava, bio je protivnik talijanskom nacionalizmu i jedan od vođa hrvatskog narodnog pokreta u Istri, a 1920. godine bio je ban Hrvatske i Slavonije. 1950. godine rođen je španjolski glumac Antonio Banderas, jedan od omiljenih glumaca Pedra Almodovara.

Najnoviji film Pedra Almodovara " Koža u kojoj živim ", triler s elementima fantastike, prepun bizarnosti i koketiranja sa žanrom horora, i dalje je na tragu njegovih ranijih melodramatskih i stiliziranih filmova.

Putnici ljubavnici predstavljaju sedmu suradnju Pedra Almodovara i Antonija Banderasa (Labirint strasti, Zakon čežnje, Matador, Žene na rubu živčanog sloma, Veži me, Koža u kojoj živim), odnosno petu s Penelope Cruz (Živo meso, Sve o mojoj majci, Vraćam se, Slomljeni zagrljaji) i četvrtu s Lolom Duenas (Pričaj s njom, Vraćam se, Slomljeni zagrljaji).

Penelope Cruz jedna je od najpoznatijih glumica na svijetu, muza Pedra Almodovara i jedina Španjolka koja je osvojila Oscar, no ova 38 - godišnja ljepotica ima impresivan popis projekata koji nisu vezani za sedmu umjetnost.

Za sve ljubitelje Almodovara ovo je bila sretna večer jer je njegov posljednji uradak Koža u kojoj živim proglašen najboljim stranim filmom.

Mislim da mu dosta fali da dostigne Almodovara u tome, i nekako je nespretan u svemu tome prikazanom.

Pogledajmo: U prvi mah, kad dođemo do zareza, pred očima puca prizor: Ližem sliku Almodovara.

Nasuprot, riječ je o statementu: Tebi ližem, tebi ližem sliku, sliku Almodovara, tvoju ikonu, i konzekventno, instrument sam tvoga užitka (pervertit per definitionem, op.p.)

Ciklus filmova Pedra Almodovara na Tuškancu

Taj uspjeh je potvrdio da joj ipak najbolje paše španjolska redateljska elita, a i da su snovi o glumi za Almodovara bili sudbinski.

Zadnji smo put Almodovara vidjeli na djelu prije dvije godine, kada je ' La mala educación ' (' Loš odgoj '), pobrao i kritički i novčani uspjeh (barem koliko je to moguće za filmove ivan američke produkcije).

Danas možda nemamo novoga Bergmana, ali zato imamo Pedra Almodovara, Larsa von Triera i ostale mlade filmske autore koji talentom i originalnim filmovima zadivljuju stručnjake i publiku.

Prikazivanje dvaju filmova Douglasa Sirka Sve što nebo dopušta (1955) i Zapisano na vjetru (1956) u sklopu Almodovarovih fusnota, gdje je uz dva filma Pedra Almodovara prikazano i niz onih koji su utjecali na njegovo stvaralaštvo i poetiku, dobar je povod za ponovno promišljanje Sirkova stvaralaštva iz današnje perspektive.

Redoviti tuškanački se programi nastavljaju pravom poslasticom za filmoljupce, ciklusom od deset filmova španjolskog redatelja, pisca i producenta Pedra Almodovara i to od onih iz rane faze kao što su Žene na rubu živčanog sloma preko Kike ili Živog mesa iz devedesetih pa do najnovijih poput Pričaj s njom, Vraćam se i Slomljeni zagrljaji.

Najboljim ostvarenjima u glavnom programu smatram filmove Almodovara, Loacha i Kaurismakija, premda ni jedan nije donio veliki zaokret, već su potvrdili tematske preokupacije i postojanost režijske kvalitete spomenutih redatelja.

Osim matineje, Istarsko narodno kazalište će danas ugostiti i projekcije filmova iz programa Retrospektiva Pedra Almodovara: u 16 sati bit će prikazane Mračne navike, a u 18 sati će uslijediti projekcija filma Matador.

Nekog novog Almodovara najavio je odličan film Cvijet moje tajne (1995.), most između šarenih farsi i melankoličnih sirkovskih melodrama koje će kasnije uslijediti.

Na prvom popisu su imena glumaca Hugha Granta, Judea Lawa, Emily Blunt, Javiera Bardema, Penelope Cruz, Roberta Redforda i Jeremyja Ironsa, dramskog pisca Toma Stopparda, poduzetnika Richarda Bransona i Davida de Rothschilda, redatelja Pedra Almodovara i Stephena Frearsa, pjevača Paula McCartneyja, Annie Lennox i Bryana Adamsa te modne kreatorice Vivienne Westwood.

Ovaj put bez svog« mecene »Pedra Almodovara, Penelope je pokazala da može dobro glumiti i pod palicom newyorkškog redatelja Woodyja Allena u neobičnoj priči« Vicky, Christina, Barcelona ».

A glavne uloge u filmu, skoro pa i po običaju kod Almodovara, igraju Penelope Cruz i Antonio Banderas.

Iz današnje je optike jasno da bez Fassbindera možda ne bi bilo jednog Pedra Almodovara (Sve o mojoj majci) i Todda Haynesa (Daleko od raja) koje je inspirirao kao majstor ženskog portreta.

Ta priča prema istinitim zbivanjima sugestivna je drama o svijetu žena, koja u boljim trenucima priziva Almodovara, premda nije posve oslobođena stereotipa zatvorskog filma, koji nas uglavnom uspije uvjeriti kako je lakše naići na ljudsku emociju i suosjećanje unutar zatvorskih zidova negoli u sustavu koji ih podiže.

Iznimku je napravila i u slučaju Pedra Almodovara, kojega je nominirala za režiju premda je riječ o redatelju neengleskog govornog područja, ali ga je nagradila za izvorni scenarij, što također držimo sretnim rješenjem.

A za to što smo Almodovara, Lunu i Amenabara, za razliku od Menema uredno mogli gledati u kinima, kao i za to što ćemo i za iduće Menemove filmove morati uz televizor bdjeti noćima ili, jednostavnije, uključiti videorekorder nećemo kriviti ni Menemov talent ni naše distributere.

Svega 17 godina imala je Penelope Cruz kad je upoznala Pedra Almodovara.