Sama dubina ne povećava tlak ugljičnog dioksida u alveolama niti povećava njegovu proizvodnju dok god ronilac izdiše onoliko ugljičnog dioksida koliko ga se stvara.

Dušnice se dalje granaju na sve tanje i tanje cjevčice, bronhiole, koje na krajevima završavaju plućnim mjehurićima ili alveolama.

On djeluje lokalno u dojci kad se dojke prepune, njegova visoka koncentracija u mlijeku u alveolama zaustavlja daljnju proizvodnju.

Kad su dojke prazne, njegov izostanak dopušta alveolama da dalje proizvode mlijeko.

Poznavajuà ¦ i prisan odnos koji pluà ¦ ne kapilare imaju s alveolama jasno je da propušteni sadržaj dolazi u dišne puteve i obzirom da se radi o stranom dakle neželjenom sadržaju podražuje ih da bi zaštitnim mehanizmom dišnog sustava - kašljem - bio izbaà en.

Tim refleksom otpuštanja mlijeka se dojke najučinkovitije isprazne i beba dobije zadnje, masno mlijeko koje se čuva u alveolama.

Dušnice se granaju na sitnije ogranke i završavaju s plućnim mjehurićima ili alveolama.

Stanice za izlučivanje mlijeka na alveolama u mliječnim žlijezdama okružuju se mnoštvom krvnih žila sintetizirajući, između ostalog, laktozu, aminokiseline i masti.

Bronhioli završavaju alveolama, plućnim mjehurićima u kojima se odvija izmjena kisika (O2) i ugljičnog dioksida (CO2) između krvi i zraka.

Aerosol je suspenzija krutih čestica i/ili kapljica tekućine, koja prolazi kroz usta i nos, ulazi u respiratorni trakt i dospijeva duboko u larinks, farinks, traheje te pluća, gdje dolazi u kontakt sa bronhijalnom sluznicom i alveolama.

Razvija joj se krvožilni sustav pluća s alveolama kao i struktura kralješnice, a nosnice se počinju otvarati.

Bronhioli završavaju alveolama, sitnim okruglastim vrećicama - mjehurićima promjera oko 0,3 mm iz kojih kisik prelazi u krv odnosno u koje iz krvi ulazi CO2. Pluća se sastoje od alveola, bogate mreže krvnih žila i tkiva koje se nalazi između njih.

Njezina funkcija jest fizička blokada izravnog kontakta bronhijalne sluznice i zraka koji ulazi u dišne putove, vlaženje i zagrijavanje zraka na putu prema alveolama.

U najtežim slučajevima, kada razlika tlakova u alveolama i vanjskoj sredini (vodi ili barokomori) prijeđe 50 - 100 mmHg (3 - 5 fsw, 1 1.5 msw), slobodni plin može biti protisnut kroz fine alveolarne membrane u plućno tkivo, plućne kapilare, ili plućnu maramicu (pleuru).

Mjerenja veličine čestica pokazuju da se čestice talože i u bronhijama i u alveolama.

Opasne su i kretnje (posebice inspiratorne) dijafragme na veà ¦ oj dubini jer pridonose poveà ¦ anju ionako dosta izražene razlike tlakova (okoline na kojoj se ronioc nalazi i onog u alveolama) što opet pridonosi još veà ¦ oj veà ¦ oj prepunjenosti kapilara.

U posljednjim metrima izrona (zbog razmjerno najveće promjene vrijednosti hidrostatskog tlaka) taj je pad vrijednosti parcijalnog tlaka kisika izrazito ubrzan te ako vrijednost parcijalnog tlaka kisika u alveolama dosegne (tj. padne na) vrijednost od 4,2 kPa dolazi do sinkope - naglog gubitka svijesti kao znaka otkazivanja moždane funkcije zbog hipoksije/anoksije.

Kako pluća ne bi kolabirala, zrak se mora dovoditi također pod visokim tlakom, pa se krv u plućima izlaže izvanredno visokim tlakovima u alveolama pluća (plućnim mjehurićima), što se naziva hiperbarizam.

Nakon što se ronilac potpuno zasitio dušikom, potrebno je nekoliko sati da se tlak dušika u tkivima izjednači s tlakom dušika u plućnim alveolama.

Prilikom naglog izranjanja, ako ronilac ne izdiše zrak iz pluća, zbog promjene u tlakovima plinova u alveolama može nastati zračna embolija krvnih žila pluća te pneumotoraks (prisutnost slobodnog zraka u pleuralnoj šupljini), a nisu rijetke ni ozljede organa trbušne šupljine

Kada zaronimo postupno se s dubinom počinje povećavati tlak oko nas koji djeluje na svaku stanicu našeg organizma pa tako i na zrak u alveolama.

Možda bi trebalo naglasiti da je krv u kapilarama strogo odijeljena od zraka u alveolama.

Osnovna građevna jedinica pluća jest acinus, u koji ulazi po jedan terminalni bronhiol koji se dalje grana u manje segmente s alveolama.

U alveolama se odvija izmjena plinova.

Zrak koji udišemo prirodno se kreće prema otvorenim alveolama gornjeg dijela pluća.

Ubrzano disanje, koje je najvažniji element u svakom paničnom napadaju, izaziva mučninu, omaglicu, ubrzani rad srca, znojenje i zbunjenost zbog poremećene razmjene kisika i ugljičnog dioksida u plućnim alveolama, u krvi i u stanicama.

Stijenka u alveolarnim vodovima i alveolama građena je od pločastih stanica (pneumocita tip 1 i tip 2) kroz koje se odvija izmjena plinova.

HEMOGLOBIN - bjelančevina koja se nalazi u eritrocitima a koja na razini alveola tijekom alveolarne izmjene plinova preuzima kisik (proces se naziva oksigenacija a nastaje kemijski spoj oksihemoglobin) iz udahnutog zraka te ga prenosi stanicama gdje iz njih preuzima ugljični dioksid (pa nastaje kemijski spoj karboksihemoglobin nastao staničnom mijenom tvari) pa ga u alveolama predaje u zrak koji se izdiše.

Vrlo je važan, jer time do bebe dolazi zadnje, hranjivo mlijeko koje se čuva u alveolama.

Ove promjene nastaju kada se u alveolama često nakuplja tekućina, tj. kad postoji edem pluća, emfizem pluća zatim fibroza pluća, ali i mnoge druge bolesti pluća mogu dovesti do ovih poremećaja.