Kao dječak nisam bio ni nalik Leoneu, niti je u meni bilo tih Basilides - Daniellijevskim navještaja jedne kasnije dekadanse i mogućeg kraha ante diem, a u komoditetu svih tih rasprava o slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu i Singerici, te prilici da se demantira jedan infamni Revolverblatt, vidite nikome nije palo na pamet da bi Glembayevi, koji su Falschspieler und Mörder, mogli i pomisliti da ta venetska genetika zaziva propast jedne više hijerarhije, onih koji su zaista aristoi, razumijete što mislim...; dapače, sve su to, moj amice, Barboczy legende, ta nagađanja da bih ja kroz neku lirski nepreciznu, snježnu i nježnu predbožićnu noć hrlio prama Stubici, Luci ili Ljubici - vi znate da naša najveća građanska drama počinje čuvenim stavkom: " Formfehler je učinjen ", pa kako bih ja onda poslije svog lirskog, wildeovskog simbolizma u tim mojim stvarima na sceni počeo da radim s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrsti: ta tonule bi čitave lađe, rušile bi se crkve i katedrale, stvari bi se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale bi čitave regimente i umiralo se u masama... svi oni simbolični dance-i macabre-i, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, gorućih anđela i bogova... sve je to samo traženje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom.

Za dvadeset i četiri sata bio je opet u Brezovici, i ja dobih od njega pisamce: Carissime amice

Davno bi to već bilo, ali nesretni oni Kranjci zavukoše in illo tempore - govoraše Batorić: Začas će opet: - Ali, amice, re vera ja nisam mislil, Zagreb se je kruto polepšal.

- Ha, amice, zar je sve to tek slučaj?

- A znaš, illustrissime amice, da ja od onda nikuda - što ću?

Ja mu na široko i daleko rastumačim svoje stanovište, te sam bio potpuno uvjeren, da sam ga predobio; no kad dođe da bi mi se morao izjaviti, uze me za ruku, odvede k djeci svojoj, pozove ženu, zagrli je i poput pokojne Kornelije Grakovice pokaže na suprugu i djecu, te mi rekne: " Evo ti, amice - moje politike " - Tako ti se bio sav dao na ljubav k djeci i ženi.

Moj mladi amice, ti ćeš se možda smijati, ali vjeruj mi, nije to smiješno

Ta ti, amice Štefica, znadeš najbolje " Ova jeremijada međutim nije mogla raspršiti veselja u društvu.

Amice, je l ', ti si gladan?

- Ta - molim te, amice - zar me uistinu ne vidiš i ne čuješ? - ulovim ga najzad.

Eh, amice moj, da Vladimir - uzmimo tako - nađe dolje sreću svoju, eto nas onda opet u staroj našoj domaji.

Sada samo treba uzeti svoj anatomski nožić, reći: - No vi, amice, uzajmite mi za sekundu mozak i srce vaše - i ja ću radosno biti i fizički mrtav.

- Ja imam, amice, veliku obitelj, a grad je malen - nasmija se Tahi - a šta ću vam dati nego komoricu kad ste časnik komore?

Nemanja 06.02.2007. 23:28 bdw, blagodarim, uvelike me je (i to lijepo) iznenadilo vase poznavanje scheme ideje nase - novac vas, zbiljam ste me razgalili amice cveba 06.02.2007. 23:35 Midetza... to je stanje duha, to je ono sto se moglo vidjeti na izlozbi Slavena Tolja gore u Galeriji preko Bozica i Nove 2007 - e, ja sam pred neko vrijeme mislila da se o midetzi moze pisati ali nakon ove izlozbe se o tome vise nema smisla trositi ni versa, Slaven je sve rekao u tisini.. meni je narafski zao da tu nema neke pismene podrske no to je Grad... a poslije sam se vratila u Afriku i tu su prioriteti krvaviji i desperatniji nego li dolje.. etc. cveba 06.02.2007. 23:42 E jebogati, Cveba.

Ali neka uđe; bar ćeš, amice podbane, vidjeti s kakovom bagrom ja tu gospodstvo dijeliti moram.

Amice, kakve su to danas pravice, mogli bi ga pustiti u svijet.

- Servus, amice - odvrati fiškal.

Tako vam stoji u knjigama - rekao je onda uzdahnuvši - a život je, amice, drugačije...

Mali Jožica Zdelar sad bi pače zaboravio da ima na svijetu purana, i razvaljenim od čuda ustima jedva bi jedvice propentao najbližemu kolegi: »Amice, ovo ti je propheta Esaias ili Elias redivivus.« Susjed njegov Donat Sudač, mladić žučljiva i suha izgleda, prezirno bi i surovo turnuo od sebe debelog Jožicu i znakom mu zapovjedio neka šuti; ali začas nije više ni sam mogao sobom vladati te bi zaneseno i začarano izlanuo: »Divota, krasota

- Moja gospa Jela, amice, suši se kao stara vrba, i sveci roje joj se po glavi kao muhe.

Jedan kaže: Amice, jeste li čuli veliku novost?

Gledaj, mladi amice, zato je Božić tako drag svetac, što imade radosti i za bogataša i za siromaha.

No reci mi, amice, kakvu će farbu imati naše cedulje, da se poznamo.

- Istina, nobilis amice, porez je nepravedan, zemlja istrošena, poreznici su pijavice, ali pijavice su i zemaljska gospoda.

To ti je, amice, ženski Turčin, žena za tri čovjeka, pa pitaj je za me

- Ali čega vi, velečasni amice moj, ne znate, evo je ovo.

Domine nec non Protector ac amice gratiosissime

Upravitelj časti velikog župana u pravednu ili nepravednu gnjevu, nakon prvih časaka sveopće zabune i straha, nešto je zaviknuo, što je bilo svemu prije slično nego milostivu pozdravu, a onda tek zapitao podžupana: - " A čuju, amice magnifice, gdo je taj prokleti norc? " - pak zapovjedio, da se krene odmah dalje.

Valeas - amice - ha - požuri se - drugač eto mene medveda dolje - javi se starački, od izgubljenih zubi piskutljivi glas, i eto začas do prve stube kuće domaćine, starca Batorićevih godina, nešto manje svježa i čila od silne debljine, koja mu je nisko tijelo posve okruglim učinila i skrivila teške, trome noge.

- Ha - ha - ha - daj, amice, sjedi.