Tomac je istaknuo da i oporba i vlast postupno prihvaæaju detuðmanizaciju kao uvjet za ulazak u EU, a provedba detuðmanizacije traži se da bi Hrvatska postala graðanska anacionalna država i da bi se Srbima dala politièka autonomija u Hrvatskoj.

EU je anacionalna, i nadnacionalna, tvorevina.

osim ak mu ne ulete dva anacionalna dupeglavca, ko što je on. onda će se samo iznapijat.

osim ak mu ne ulete dva anacionalna dupeglavca, ko što je on. onda će se samo iznapijat.

Za prijedlog SDP-a kojim bi se predstavnici dijaspore skidali sa stranačkih lista, a pravo glasa vezalo uz mjesto prebivališta, Babić je kazala da ga je mogla predložiti jedino anacionalna stranka poput SDP-a.

Problem Hrvatske je što ljevica nije nikada bila nacionalna nego anacionalna.

Poslije svih tih zbivanja, kao i poslije rapalskih ugovora (1920.), Babić je zaključio, poput Filipa Lukasa, da nas može održati samo probuđena nacionalna svijest, svijest o pripadništvu narodu, zemlji, tradiciji, kulturi, a nipošto anacionalna komunistička ideologija.

Jedan od razloga zašto se većina građana odrekla aktualnog režima, a što smo vidjeli na netom završenim lokalnim izborima, svakako je i katastrofalna anacionalna politika, a što je vidljivo na čitavom nizu primjera, posebno na primjeru Vukovara te na primjeru oslobađajućih presuda hrvatskim generalima, da ne spominjemo Bleiburg i izjave, odnosno beskrupulozne uvrede na račun hrvatskih branitelja.

Nju bi, čim u EU uđemo, trebalo skinuti s vlasti jer je, svime što je činila, prepoznata kao izrazito anacionalna, nesposobna za sve ono što nam predstoji.

Nakon toga Sanader novcem uništava HSP, jer njegov poltron Đapić čini sve da uništi vlastitu stranku koja je u to vrijeme ako se sjećate u usponu i na nakakovih 10 % sa fenomenalnim političarima poput Ruže Tomašić i Tončija Tadića.Sanader tada u potpunosti skreće u lijevo u jedan ljevičarsko jugoslavenski smjer, jer hrvatska je ljevica oduvijek bila anacionalna, jugoslavenske, a ponekad i prosrpske orijentacije.

U Hrvatskoj je specifična situacija na političkoj sceni, ljevica je kod nas većinom anacionalna jer se većina ljevičarskih stranaka naslanja na bivši režim koji Hrvatima nije baš drag.

EU je anacionalna, odrekla se svojih kršćanskih korjena i uvodi u Europu emigrante s drugih kontinenata.Takvu Hrvatsku ne želimo, kažu između ostalog u svom priopćenju pravaši iz Stuttgarta.

U Hrvatskoj, totalitani plan gradi se na brisanju hrvatskog karaktera naše države (današnji dan i minimalistički pristup tom povjesnom nadnevku je još jedan dokaz da na čelu države postoji anacionalna birokracija a ne hrvatsko vodstvo).

Prvotni naziv Hrvatska narodna stranka očito je bio neodgovarajući, jer je ova stranka anacionalna i elitistička, pa je dobila dodatak liberalni demokrati.

... ovo da su crveni jedini pravi fašisti u Domovini mi je razumljivo, istinito i samim tim prihvatljivo... ako budu organizirali " paradu nacionalnog ponosa " u Splitu ili Zagrebu sigurno ću biti tamo, biti će nas jako puno i neće nas morati nitko čuvati... od crvenih fašista možemo se sami obraniti a nikome drugome nqacionalno i ne smeta... a ovi crveni će biti u ljubičastoj " paradi " (ne i u Splitu) koja je anacionalna i abnormalna i čuvati će ih " kao zjenicu oka " rankova policija... strava...

Da cjelokupna situacija bude čak i gora, aktualna anacionalna vlast još i štiti ove privilegirane robovlasnike, a običnom narodu ponovno nalaže da zategne svoje remenje.

kad realno sagledamo milosevica i tudmana vidjeti cemo niz slicnosti izmedju ta dva nacionalisticka lidera. milosevic kao i tudman su se razvijali u istom komunistickom " miljeu ", s tim da je tudman svoje nacionalisticko skretanje platio iskljucenjem iz komunisticke partije i sa statusom povlastenog " disidenta " (u odnosu na druge) bio politicki eutanaziran, dok je milosevic kao mnogo mladji imao " srecu " da svoj nacionalizam pretvori u vladajucu ideologiju. kod milosevica ce ostati sporno to, dali je njegovo nacionalisticko " osvjestenje " bilo njegov vlastiti izbor, ili je samo kao lukavi i pragmaticni politicar izabrao jedini moguci nacin (nacionalizam) na koji je komunisticka partija srbije i nakon raspada socijalizma mogla opstati na vlasti. da budemo na cistu, komunisticka partija bivse jugoslavije iako formalno anacionalna (samo klasna) partija, nikad se nije odrekla tog svog prikrivenog nacionalizma koji je bio najvise prisutan kod srpskih i hrvatskih komunista, sto je kratka povijest " nove jugoslavije " eksplicitno i pokazala. tako da kad govorim o skretanju komunisticke partije prema nacionalizmu, ne govorim o fenomenu koji u toj partiji do tada nije bio prisutan. no, vratimo se milosevicu i tudmanu. znaci, jedan i drugi su imali isto komunisticko polaziste i u toj komunstickoj partiji su zauzimali visoku politicku funkciju. jedan i drugi su politicki " odrasli " u totalitarnom okruzenju sto je presudno utjecalo na njihov autoritarni i nedemokratski politicki stav koji su otvoreno pokazivali. s tim da je tudman bio daleko vise cinik i otvoreno kroz svoje uvrede (" sitnozubani " i " janusi ") javno manifestirao sto misli o demokraciji i pravu na razlicit politicki stav. jedan i drugi su u skladu sa njihovom nacionalistickom (ne) svijescu sebe indetificirali kao narod i u skladu sa tim, svoju poziciju i poziciju svoje obitelji uspjesno materijalizirali u pretvorbenoj otimacini nekad drustve imovine. u cemu je bila jedina razlika izmedju tudmana i milosevica? da sam cinik, najednostavnije bi odgovorio.. " samo u kolicini oruzja kojim su raspolagali pocetkom devedesetih ":) slijedom povijesnih zbivanja tokom nastanka dviju jugoslavija u koje su srbi kao pobjednici u dva svjetska rata sebi svojatali veca prava u tim " jugoslavijama ", srpski nacinalizam pocetkom devedesetih je bio ekpspanzionisticki (osvajacki), dok se hrvatski svodio na obranu od tog srpskog osvajanja. tudman jednostavno nije imao povijesno uporiste (a ni municiju) da hrvatski nacionalizam prevede u ekspanzionisticki, iako je zbog toga strasno patio (" karadjordjevo ", " salvete " i ostale njegove bljezgarije o povijesnim pravima hrvatskog naroda), tako da nas jedino to spasava da na kraju ove tuzne povijesne epizode u kojoj su srpski i hrvatski narodi bezocno opljackani od svojih " nacionalnih lidera ", ne ispadnemo bash toliko " isti " no, kako je tudman taj svoj hendikep uspjesno iskompenzirao sa obracunom prema srbima u hrvatskoj, vise nego sam uvjeren, da je bog to dopustio, da bi on i milosevic danas u haagu tratili vrijeme igrajuci jedan protiv drugog belu u tom zatvoru.

Hrvatska već odavno nije socijalna država, bagra na vlasti je asocijalna koliko i anacionalna, i to pokazuje svakoga dana i na svakome mjestu.

Doduše, sada su " oni " klasa " globalista ", ne više proletera, ali i ta klasa je anacionalna

Anacionalna politika je u punom usponu s nesagledivim tragičnim posljedicama za narod i njegovu opstojnost.

Mora li pak ljevica biti internacionalistička, anacionalna, a zašto ne suverenistička?

Kako ono ide Lijepa li si i NEKA VIDE DA NAS IMA ann stoko anacionalna????

No, ne mislim da je danasnja ljevica anacionalna, ipak se bore oni za nase interese (a ne za nekog treceg).

Tko će podržavati Vladu koja je anacionalna, koja je nesposobna i koja je odlična isključivo u stvaranju neprijatelja?

Njegov prvi nasljednik, Stjepan Mesić, anacionalna avet i čovjek više oduševljen regionom i prvom državom kojoj je bio na čelu nego drugom, osiromašen je inteligencijom i kao takav je bio idealna marioneta u rukama globalnih vladara svijeta.

I prošlost i budućnost ostajale su zaključane u primordijalnom tranzicijskom sukobu - i politički (komunizam-antikomunizam), i kulturno (nacionalna zatvorenost, " ognjištarci " - anacionalna otvorenost, " emigranti ").

" U Hrvatskoj je na djelu upravljačka elita većinom naslijeđena iz jugoslavenskog komunističkog sustava u velikom dijelu anacionalna i korumpirana ", rekao je Miletić.

Stvara se anacionalna mladež koja odmahuje rukom na Norca ili Gotovinu...

Uvijek kada EU, ta sveta krava hrvatske političke oligarhije zamuče, na njezin oltar spremno se žrtvuje sve, jer za zajednički ulazak zapadnog Balkana ne smije biti žrtve i agresora već samo jedna velika sretna anacionalna obitelj u kojoj će se Hrvati poput kapi u moru naprosto utopiti.

Suočeni smo s vlasti koja je asocijalna i anacionalna, vlasti koja na mnoge načine zastupa kulturu smrti od donošenja zakona koji dopuštaju uništenje nerođenoga ljudskog bića, od potpore zajednicama čija veza ne rađa novi život, do izbjegavanja da se istraže i kazne komunistički zločini čija je posljedica najveći narodni gubitak u hrvatskoj povijesti.