1) Rezultat analize smatra se pozitivnim ako je veći od granične koncentracije (količine) analita (CCa) po potvrdnoj metodi.

Rf vrijednosti analita moraju se podudarati s Rf vrijednostima standarda uz toleranciju od 5 %.

Pokazati razumijevanje temeljnih načela različitih elektroanalitičkih, spektroskopskih i kromatografskih tehnika, poznavati metode separacije i analize različitih spojeva, te u skladu s kompleksnim uzorcima, kao što je hrana, odabrati najbolju instrumentalnu tehniku za kvantitativno određivanje analita.

Usvojena teorijska znanja i vještine stečene tijekom eksperimentalnog rada omogućiti će samostalno rješavanje problema vezanih uz identifikaciju i karakterizaciju te kvantitativno određivanje analita.

Najmanja zahtjevana granica učinkovitosti izvedbe metode (MRPL): najmanji udio analita u uzorku, koji se mora dokazati i potvrditi.

Ako se ne može upotrijebiti odgovarajući unutarnji standard, identifikacija analita potvrđuje se ko-kromatografijom.

U tom slučaju, dobiva se samo jedan pik, pri čemu visina ili površina pika odgovara količini dodanog analita.

Službeni laboratoriji koriste norme EN ISO 24276, ISO 21570, ISO 21569 i ISO 21571 koje definiraju strategije za homogenizaciju konačnog uzorka (koji se u ISO normama naziva i »laboratorijski uzorak«), smanjenje konačnog uzorka do uzorka za analizu, pripremu ispitnog uzorka te ekstrakciju i analizu ciljnog analita.

za svaku razinu analita, analizu treba obaviti s najmanje šest replika,

procijeniti prikladnost pojedinih instrumentalnih tehnika za analizu s obzirom na fizikalno-kemijska svojstva analita i uzorka.

Ako se mjerna nesigurnost računa iz granične količine analita CCα (kako je opisano u Prilogu I., točki 5) tada se mora navesti i taj parametar.

»LOD« = granica detekcije, najmanja količina analita u uzorku koju je moguće odrediti uz određenu statističku vjerojatnost.

»LOQ« = granica kvantifikacije, najmanja količina analita koji se može odrediti uz određenu statističku vjerojatnost.

Područje znanstvenoga interesa su joj analitička kemija, kromatografski separacijski procesi te procesi pripreme uzorka i izolacije analita.

Boja se mjeri spektrofotometrijski, a intenzitet boje obrnuto je proporcionalan koncentraciji analita u početnom uzorku.

ako se zna da neka farmakološki aktivna tvar (lijekovi, alkohol, kofein, nikotin, sredstva ovisnosti, oralni kontraceptiv) značajno utječe na koncentraciju analita koji se mjeri, treba je ako je moguće izbjegavati najmanje dva dana prije uzimanja krvi

Na temelju podataka o sastavu matrice identificirati potencijalne interakcije između analita i komponenata matrice i procijeniti njihov utjecaj na analizu.

Slijepa proba s uzorkom: primjena cijelog analitičkog postupka na poduzorak za analizu koji je uzet iz uzorka u kojemu nema analita.

Postupci s uzorcima moraju spriječiti mogućnost slučajne kontaminacije ili gubitka analita.

Obogaćeni uzorak je uzorak kojemu je dodana poznata količina analita koji treba dokazati.

Za analitičke metode je važna sposobnost razlučivanja između analita i njima srodnih tvari (izomera, metabolita, produkata razgradnje, endogenih tvari, sastojaka matriksa, itd.).

Prednost u primjeni imaju srodni spojevi s vremenom zadržavanja blizu analita.

Vrijeme zadržavanja analita mora biti u dopuštenim granicama prema odgovarajućem baždarnom standardu uz iste uvjete ispitivanja.

Omjer između vremena zadržavanja analita i vremena zadržavanja unutarnjeg standarda, tj. relativno vrijeme zadržavanja analita, mora biti jednako vremenu zadržavanja baždarnog standarda u odgovarajućem matriksu, uz toleranciju od 2,5 %.

Odabir valnih duljina za mjerenje emisije analita mora biti sukladan koncentracijama elemenata koji se određuju.

Ako je koncentracija analita izvan djelatnog raspona jedne emisijske linije, mora se primijeniti druga emisijska linija.

Sa svakom serijom ispitivanih uzoraka, na isti način kao i uzorci, mora se obraditi i referentni i obogaćeni materijal koji sadrži poznate količine jednog ili više analita.

Izgled analita ne smije se razlikovati od izgleda standarda.

Metodama za ispitivanje više analita moguće je istodobno analizirati nekoliko analita, uz uvjet da su prethodno isključene interferencije koje bi mogle biti značajne.

Kod višekratnog analiziranja ovjerenog referentnog materijala za kemijske elemente, odstupanje eksperimentalno utvrđene srednje vrijednosti udjela analita od ovjerene vrijednosti, ne smije biti izvan granice od 10 %.