Teorija i kategorija recepcije, nedvojbeno, nije odgovarajuće sredstvo za odmjeravanje s ovim pojavama, ali hajde da barem za čas kažemo, poradi pogodnosti, da bi ovakva tablica, koju svakako na ovom mjestu neću skicirati, primjerice pokazala prijem anglo-američke analitičke filozofije u Zapadnoj Njemačkoj tijekom posljednjih 20 godina, njezine stare i nove premise, njezina filozofijska i izvanfilozofijska stanja, njezin razvoj, njezinu transformaciju, ono što je bitno razlikuje od prijema iste tradicije u Francuskoj; ili, opetovano, razliku između prijema francuske filozofije ili barem francuskog teorijskog diskursa iz 60 - tih i 70 - tih godina u Britaniji i SAD, to jest u sredini koja je, barem s lingvističke točke motrišta, ako ne homogena, tada barem krajnje propustljiva.

U stvari, moja je teza da je SF žanr primarno filozofski jer se bavi misaonim eksperimentom i protustvarnim kondicionalom, što je oružje i suvremene fizike i analitičke filozofije.

Motivi filozofije uma su objašnjenje uma, a sredstva su pojmovna analiza baštinjena iz tradicije analitičke filozofije te znanstvena otkrića o radu mozga/uma do kojih dolaze znanosti okupljene u kognitivnu znanost.

Nije li to što ipak nudimo definicije, odgovore na pitanja tipa Was ist Kunst već ' kažnjivo '; Nije li prekršaj, ' metafizičko prekoračenje ' kritičkog diskursa ' znanosti ', ' analitičke filozofije ' taj verbalni atak na pretpostavljeno umjetničko djelo?

Nastoji filozofiju izvući iz sklerotičnog životaranja u bjelokosnim kulama sveučilišnih katedri (koje su pak, u pošasti " analitičke filozofije " uglavnom također zaboravile stoljeća tradicije), te je ponovo približiti običnim ljudima, kao misaonu disciplinu koja uči mudrosti.

Tijekom tri dana simpozija sudionici će se baviti temama iz područja analitičke filozofije, a kroz svoja će izlaganja obraditi praktičnu filozofiju, odnosno bavit će se temom demokracije i kako u demokraciji donijeti ispravne odluke te će se baviti i temom analize jezika i logike. (I.

Uzmite Lacana: s jedne strane bio je veliki eklektik, uzimao je odasvud, iz velike filozofske tradicije od Platona i Aristotela, preko Descartesa, Kanta i Hegela do Heideggera i analitičke filozofije, pa iz književnosti, slikarstva, politike.

Njegov religijski obrat postao je moguć i vjerojatan još od sedamdesetih godina 20. stoljeća, kad se odrekao racionalističke analitičke filozofije u korist neopragmatizma.

Zapravo bismo sve teorije o etici u načelu mogli nazvati metaetikom, ali budući da je u većini literature naziv« metaetika »rezerviran za posebnu vrstu promišljanja morala i etike, odn. kako svakodnevnih moralnih iskaza tako i filozofskih iskaza o moralu, koji pronikao u krilu analitičke filozofije, metaetika će biti podvrsta teorija o etici.

S druge strane, u izravnom smislu, Žižekova knjiga nudi prodore prema heterogenim filozofskim kulturama, poput analitičke filozofije, prerađujući kroz semiološku analizu akta imenovanja Kripkeovu teoriju rigidnog označitelja do takvog refleksivnog nivoa kakvom se sama analitiča filozofija nije u stanju približiti niti preko pragmatičke analize jezika niti preko usputnih dodira s neostrukturalističkim jezičnim filozofijama.

Naime, kako nam je poznato još od analitičke filozofije, postoje sintetičke i analitičke rečenice.

To se danas diljem svijeta najvećim dijelom zbiva posredovanjem tzv. analitičke filozofije, koja je u osnovi refleksija logike znanstvenoga postupka, pa i onda kad se od početne preokupacije logikom, teorijom spoznaje ili filozofijom jezika okreće daljem nezadrživom osvajanju područja tradicionalne etike, estetike ili čak metafizike.

U sklopu drugog skupa, " Od Petrića do Boškovića: Mijene u filozofiji prirode ", mnoga će se izlaganja baviti stvaralaštvom i životom hrvatskog znanstvenika isusovca Ruđera Boškovića, pa će tako u četvrtak, 22. rujna, Francis Brassard održati izlaganje " Da Bošković nije bio isusovac: o odnosu između kulture i znanstvene kreativnosti ", a u subotu 24. rujna Aleksandra Golubović će govoriti o problemu " Boškovićeva promišljanja o Bogu u svjetlu suvremene (analitičke) filozofije religije ".

Taj njemački " zeitgeist " dvadesetih godina su formirali poznati njemački znanstvenici i intelektualci poput Gottlob Frege-a, oca moderne matematičke logike i analitičke filozofije, zatim Gerharda Hauptmanna, nobelovca, Philippe Lenarda nobelovac fizičar, Johannes Stark, također fizičar, Oswald Spengler, filozof i književnik, Moller Wandenbruck, intelektualac koji je 1923. izdao knjigu " III Reich ", koja je imala utjecaj na formiranje ideologije nacizma, sve su to bili najistknutiji ljudi toga razdoblja u Njemačkoj.

To je pristup nekolicine naših kolega, filozofa ili teologa formiranih na disciplini analitičke filozofije.

U filozofskoj tradiciji možemo pronaći veliki broj različitih pristupa i metoda, počev od sokratovog metoda postavljanja pitanja u obliku dijaloga, pa sve do analitičke filozofije, koja tradicionalne filozofske probleme (kao što su istina ili postojanje apsolutnog) prevazilazi logičkom analizom jezika.

Također je značajna ličnost na polju analitičke filozofije.

Postoje točke gledišta unutar analitičke filozofije koje se nazivaju ili ih nazivaju drugi biheviorističkima.

Naravno, potpuno je jasno da vaše polazište nije pragmatičko, ali Rortyjeva pragmatički inspirirana i fundirana kritika filozofije uopće i analitičke filozofije specijalno, iz koje je također potekao, i njegov daljnji zaokret od pragmatizma ka evropskoj filozofskoj hermeneutici, perspektivizmu i napuštanju pojma istine kao teorijskog itd., počiva na istom paušalnom redukcionizmu filozofskog načina pitanja kao spoznajno-teorijskog.

Uostalom, skeptični filozofi današnjice, koji nisu dokraja zapali u tehnificirane postupke i tautologije analitičke filozofije, ili pak u svjetovne spekulacije o odnosu globalizacije, znanja, vlasti i moći, primjerice Baudrillard, Finkielkraut, Bourdieu, rado postavljaju pitanja o zapalosti našega uma u ralje svjetovnosti, u kojima se taj naš um služi isključivo tehnikama informiranja odnosno prizivanja virtualne zbilje.

Međutim, i tu su velike razlike između kontinentalne i analitičke filozofije.

Ša se tiče analitičke filozofije, između nje i znanosti tek je jedan korak.

Doc. dr. sc. Kristijan Krkač je profesor Poslovne etike na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, Analitičke filozofije i Epistemologije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i Uvoda u Etiku i korporacijsku društvenu odgovornost na Školi političkih znanosti Sveučilišta Lille 2. Do sada je objavio 9 knjiga, preko 50 članaka u tuzemnim i inozemnim časopisima i uredio nekoliko zbornika, udžbenika i jedan broj međunarodnog časopisa.

Od 1997. redoviti je gost-predavač na FFDI, gdje drži kolegije iz filozofije o Bogu i analitičke filozofije.

Ipak, budući da sam filozofiju studirao u Rijeci, nikad se nisam osjećao izgubljenim u beskorisnim raspravama i egzistencijalnim dilemama uzrok čemu je jasan - prilično često inzistiranje na tradiciji tzv. analitičke filozofije i dinamični suvremenosti okrenuti predavači.

Glavni izdavači su, kako vidimo, Amerikanci što je logično zbog spoja tradicije tzv. analitičke filozofije koja pruža dobar aparat za detektiranje i analiziranje problema, te ekonomije inovativnosti u kojoj tržišna utakmica konstantno zahtjeva nove intrigantne ideje.

Semiotika, za razliku od analitičke filozofije, ističe da ni jedna interpretativna zajednica ne ovjerava sporazumno sve svoje referente upravo su oni referenti na kojima počiva njezin vrijednosni sustav najviše opterečeni sukobljenim interpretacijama.

Voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Logika, univerzalni jezik i filozofija jezika prof. dr, Goran Švob, jedan od vodećih hrvatskih filozofa i logičara, predstavnik analitičke filozofije te vrstan japanolog i sinolog, umro je u srijedu u Zagrebu.

Zagrebački su filozofi prepoznavali i prihvaćali kao mišljenje revolucije vrlo raznorodne teorije, na odsjeku su gostovala i velika imena analitičke filozofije: Ayer, Hare, Strawson, Williams

Glavni znanstveni interes je usmjeren prema različitim područjima analitičke filozofije, prije svega filozofiji logike (epistemologija logike), praktičkom zaključivanju i teorijama razloga te kognitivnoj teoriji i filozofiji uma.