Ananke kaže: Da možete, sada, ovog trena, kuda bi išli ili što bi htjeli raditi sad?

Ananke je jedina kojoj pred oltare, pred kipove ne može se doći, ona ne mari za žrtve.

Moire (mitologija) boginje su sudbine, usuda, tri sestre suđenice, tri kćeri Zeusa i Temide ili Nikte, a neki izvori tvrde Ananke.

Želja je u opreci s ananke.

Ali želja sve to nadilazi, hoće više od onoga što kani pružiti ananke.

Želja može biti velika i rastopiti ananke, rastopiti nužnost u vatri strasti i onda nestane zakon, a ona se ispuni.

No, moj ananke (kako čika Freud naziva stečenu potrebu za saznanjem) je trenutno usmjeren na Scar Tissue - Anthony Kiedis, da se čitajući vratim na prije jedno godinu dana (osjećam neki blag osmjeh na licu) i lijepa sjećanja, na kraju samo ona i ostanu

Svima nama naviještanje Evanđelja bi trebala biti potreba (grč. ananke - dužnost, potreba).

Predsokratici u Grčkoj mnogo govore o nužnosti (ananke) ali ne i o zakonu (nomos) u prirodi.

Da je Sudbina, upravljajujući nitima života poput Eshilove ananke, Faulknerova« Igrača »ili koje druge metafore, izabrala da hrvatski jezik bude temeljen na čakavskome narječju, možda oplemenjenom staroslovjenštinom, danas bismo mogli reći da su pravi temeljci suvrjemenoga hrvatskoga jezika (oni koji, po opsegu i dosegu izričaja i ambicije nadilaze pojave prvih pisanih dokumenata) sadržani u književnim djelima Marka Marulića (1501., tiskano 1520.), Petra Hektorovića (1566.), Petra Zoranića (1569.) i rječniku Fausta Vrančića (1595.)