Uz prijevod biografije Rudolfa Rockera, do sada je objavljeno samo nekoliko prijevoda kraćih teorijskih tekstova članak o " dobroj vlasti " Errica Malateste i tekst o tome zašto se anarhosindikalisti protive sistemu nadnica.

Ti sistemi nisu ono za što se anarhosindikalisti zalažu jer samo doprinose otuđenju i eksploataciji radnika.

Zbog toga se anarhosindikalisti odlučno suprotstavljaju svakoj boljševičkoj inicijativi, prokazujući njezinu autoritarnost i antiradničku bit.

Idejom radničke kontrole, radnici i radnice u praksu su zapravo počeli provoditi upravo direktno-demokratske ideje, u čemu su im ruski anarhosindikalisti uvelike pomagali [ 7 ].

Anarhosindikalisti se protive sistemu nadnica jer on predstavlja materijalno otuđenje i ekonomsku prisilu.

Jasno je da onda, kao odgovor na sistem nadnica, anarhosindikalisti zagovaraju klasni rat.

Doduše, kada anarhosindikalisti govore o klasnom ratu, ono na što misle je klasni rat koji im nameću ekonomske elite koje svakim svojim potezom pokušavaju uništiti slobodu radništva svijeta u ime svemogućeg profita.

Svojim konstantnim razvodnjavanjem radničkog gnjeva i kočenjem svake inicijative koja dolazi iz baze, od samih radnika, te laprdanjem o socijalnom partnerstvu i nepostojećim nacionalnim interesima oni samo potpomažu eroziju klasne svijesti, toliko karakterističnu za današnje društvo, te nas time efektivno udaljavaju od cilja kojem mi kao anarhosindikalisti težimo, a to je, između ostalog, i ukidanje klasnog društva.

Laburista se Čačić ne plaši jer su prema njegovim riječima ta sindikalna stranka koja ulazi u politički teren SDP-a, a glasači Laburista su anarhosindikalisti.

Unatoč svemu, anarhosindikalisti su se, kako su istaknuli, razišli zadovoljni.

Može se zaključiti, a tako tvrde i anarhosindikalisti, da sistem nadnica ne jamči materijalnu neovisnost i individualnu slobodu.

Upravo suprotno tome, ističu anarhosindikalisti, sistem nadnica guši individualnu autonomiju te ponižava i kvari ljudsku prirodu.

Temelj individualne materijalne neovisnosti, nastavljaju anarhosindikalisti, i ono što garantira ista prava i povlastice svakom čovjeku je to da svaki pojedinac mora imati slobodan i ravnopravan pristup sredstvima proizvodnje i da kroz taj slobodan i ravnopravan pristup dobiva potpuni proizvod svojega rada.

Međutim, anarhosindikalisti smatraju da će korupcija u Hrvatskoj samo izgledati bezazlenije u odnosu, kako smatraju, na puno snažniju korupciju u Europi, koja se odvija spregom politike i gospodarstva.

Anarhosindikalisti smatraju da će revolucija biti uspješna jedino pod geslom Prve Internacionale: " Oslobođenje radničke klase djelo je samih radnika i radnica ili se uopće neće dogoditi ".

Umjesto ovoga, anarhosindikalisti žele slobodarski komunizam.

Anarhosindikalisti, kao i ostali sindikalisti, žele stvoriti sindikalan pokret baziran na anarhističkim idejama.

Naime, anarhosindikalisti su smatrali trenutna poboljšanja radničkoga položaja važnima, ali istovremeno su držali da treba ukinuti sam onaj sustav koji uopće dozvoljava izrabljivanje većine u korist povlaštene manjine, sustav čiji je ekonomski vid kapitalizam, a politički vid država.

Anarhosindikalisti pokušavaju u okviru kapitalizma stvoriti " Slobodne asocijacije slobodnih proizvođača ".

Anarhosindikalisti, kao i ostali socijalni anarhisti, " su uvjereni da se socijalistički ekonomski poredak ne može stvoriti dekretima, statutima vlada već jedino solidarnom suradnjom radnika u svakoj grani proizvodnje tj. preuzimanjem uprave svih tvornica od strane proizvođača i to na način da svaka zasebna grupa, tvornica i grana industrije postanu nezavisni članovi općeg ekonomskog organizma i sistematski nastavi proizvodnju i distribuciju proizvoda u interesu zajednice i na temelju slobodnih uzajamnih dogovora. "

Anarhosindikalisti se nisu željeli složiti s anarhokomunistima, a i jedni i drugi su se istovremeno suprotstavljali individualistima (da i ne govorimo o ostalim tendencijama).

Direktna akcija može biti pojedinačna ili kolektivna, od štrajka i sabotaže, preko bojkota i propagande, sve do oružane borbe za zaštitu života i slobode. Pod direktnom akcijom kao metodom borbe, anarhosindikalisti smatraju svaku neposrednu akciju radnika protiv ekonomskih i političkih ugnjetavača (Rocker, 2009: 12). Direktnoj akciji nije cilj reformirati sistem, ona se bori za osvajanje ustupaka u svakodnevnoj borbi, kao način izgradnje socijalne revolucije u kojoj će ljudi direktno preuzeti sredstva za proizvodnju i svoje zajednice, i izdvojiti se iz kapitalističkog sistema i države (Miller, 2009: 12)

Anarhosindikalisti se protive djelovanju današnjih sindikalnih činovnika i političkih stranaka.

Anarhosindikalisti se tome protive i zalažu se za direktnu akciju.

Protestu su se pridruzile i radnice Uzora, anarhosindikalisti i drugi.

Nakon povorke i govora na trgu svi su se razišli, a anarhosindikalisti su pokušali otići do Markovog (ili je možda bolje nazvati ga Zabranjenog?) trga, no u tome ih je zaustavio kordon policije kojima su pročitali svoj proglas.

- Slučajevi poput ovoga najbolje ilustriraju kako su anarhosindikalisti u pravu kada tvrde da reformistički, žuti sindikati više služe smirivanju radničkog gnjeva nego borbi za radnička prava, odnosno da su korisniji poslodavcima i državi nego radnicima.

Premda je ustvrdio kako ' mu je želja da se na prosvjedu istaknu novi ljudi ', očito je da Pernaru spomenuti transparent ipak nije najbolje sjeo, jer je u najnovijem razgovoru za tportal, uoči prosvjeda, kazao da ' Crvena akcija i anarhosindikalisti žele Hrvatsku vratiti u komunizam ' te da ' on nije ničija marioneta '.

U brošuri Kronsustanak (1922), Aleksandar Berkman poziva na treću revoluciju, na revoluciju protiv državnog socijalizma, a radi ostvarenja izvornog revolucionarnog principa " sva vlast savjetima. " (59) Kao i zastupnici komunizma sayeta, tako će i anarhisti i anarhosindikalisti krajem dvadesetih i u tridesetim godinama ovoga stoljeća interpretirati stvarnost Sovjetske Rusije u okviru paradigme totalitarizma i nove vladajuće klase - partijske oligarhije. (60)

Činjenica da mi, slobodarski komunisti ili anarhosindikalisti, nismo uspjeli predvidjeti tijek ruske revolucije i da nismo uspjeli pravovremeno potaknuti nove oblike društvene djelatnosti, mnoge je naše skupine i organizacije pokolebala u njihovoj političkoj i socio-strateškoj djelatnosti na bojišnici ruske revolucije.