Radnici su u velikom broju prihvatili ideje sindikalizma, odnosno anarhosindikalizma, koji se razvijao početkom stoljeća. 1911. godine osnovan je CNT.

On je inače jedan od onih tvrdih zagovornika isključivo biologizma (tj. sve ono što se naziva duhovnošću isključivo je produkt biološke osnove, ostalo je sve nadgradnja i kao takvo je manje bitno; usto, svi oni koji vjeruju u pacifizam, premoć duha nad materijom i ostalo, za njega su " hipiji "), pa me stoga zanima zašto se on, koji čovjeka isključivo promatra kao produkt biološke evolucije, zapravo bavi stvarima poput anarhosindikalizma.

To naravno ne znači da se studentski pokret ograničio samo na pitanje školarina, baš naprotiv, ulažu se veliki napori u edukaciju kako bi se ljudima ukazalo na širu sliku i potrebu preokretanja nekih štetnih političkih i ekonomskih trendova na globalnoj razini, međutim promjene na koje se poziva se, bar za sada, ne mogu po radikalnosti usporediti s dugoročnim ciljevima anarhosindikalizma.

Premda u Rusiji nije bilo snažnog anarhosindikalizma kakav je postojao, primjerice, u Francuskoj, premda ruski anarhosindikalistički pokret u Rusiji nije bio toliko snažan koliko u romanskim zemljama (iako su Rusiji u velikom broju gradova postojale anarhističke grupe koje su distribuirale svoje novine i širile ideje direktno-demokratskog organiziranja), radništvo je, takoreći, spontano oformilo direktno-demokratska tijela, odnosno sovjete i tvorničke komitete čime je preuzelo kontrolu i upravljanje na svojim radnim mjestima.

Naša je javnost već upoznata i razočarana djelovanjem sindikata, stoga je, kada govorimo o sindikalizmu, bitno ukazati na i naglasiti razliku između žutog sindikalizma, revolucionarnog sindikalizma i anarhosindikalizma kao jedne od podvrsta revolucionarnog sindikalizma.

Smatramo da se jedino konkretnim akcijama na radnom mjestu mogu prezentirati metode anarhosindikalizma kao učinkovite metode u borbi protiv kapitala.

To je onaj pozitivni zahtjev anarhosindikalizma da se uvijek radi sur le terrain de classe, i koji se nalazi u osnovi suvremenih pokušaja obnove sindikalizma.

Međutim, uprkos svim razlikama unutar komunističkih kritika boljševizma koje će biti predstavljene u ovoj antologiji: lijevi i radikalni komunisti, kao i druge opozicione grupacije unutar novoformiranih komunističkih partija, predstavnici komunizma savjeta, anarhosindikalizma i anarhokomunizma - postoji za sve njih jedan zajednički nazivnik: vjera i zalaganje za komunizam uz istovremeno duboko razočaranje u praksu boljševizma.

Ovdje bih svakako istaknuo njemačku marksisticu Rosu Luxemborg. [ 8 ] Od kvalitetnih tekstova o anarhizmu na hrvatskom jeziku izdvojio bih: Bakunjin, Mihail, 1979.: Država i Sloboda, Globus, Zagreb; Guérin, Daniel 1980.: Anarhizam: od doktrine do akcije, Naprijed, Zagreb; Kropotkin, Petar, 1984.: Anarhizam i moral, Prosveta, Beograd; Sekelj, Laslo, 1987.: O anarhizmu, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, Novi Beograd; Nettlau, Max, 2000.: Povijest anarhizma, DAF, Zagreb; Goldman, Emma, 2001.: Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb; Pouget, Émile, 2009.: Osnove sindikalizma/Direktna akcija/Sabotaža, Centar za anarhističke studije, Zagreb; Kropotkin, Petar Aleksijevič, 2009.: Anarhija, Demetra, Zagreb; Rocker, Rudolf, 2009.: Metode anarhosindikalizma/CNT: Anarhosindikalizam u Puerto Realu, Centar za anarhističke studije, Zagreb.

Krajnji cilj anarhosindikalizma je slobodarsko komunističkog društvo koje će se ostvariti kroz revoluciju radničke klase.

U ožujku je održano predstavljanje MASA-e i anarhosindikalizma, a CAS na svojoj web-stranici redovito prenosi obavijesti o našim sastancima i događanjima koja organiziramo.

Upravo ovdje uvodimo pojam anarhosindikalizma kao najpogodnije i najpoželjnije metode za ostvarenje tako organiziranog društva.

Tekst Metode anarhosindikalizma Rudolfa Rockera (1873 - 1958), jednog od najvažnijih pripadnika anarhosindikalističkog pokreta i inicijatora osnivanja Međunarodnog udruženja radnika i radnica u Berlinu (1922.) donosi detaljan prikaz različitih oblika metode direktne akcije: sabotaže, bojkota, okupacije radnog mjesta, štrajka, generalnog štrajka itd.

Upravo je taj dvostruki učinak prava snaga anarhosindikalizma.

Brkanje anarhosindikalizma sa subkulturama mladih poput punka često odbija radnike.

Tekstovi se bave osnovnim teoretskim postavkama anarhosindikalizma, kao i njegovim povijesnim razvojem.

Naime urednici glasila Direktna akcija postavljaju znak jednakosti između revolucionarnoga sindikalizma i anarhosindikalizma, a brošura Anarhosindikalizam, koju je s engleskoga preveo Mate Ćosić (Pula, Sabotaža pokvarenog sistema, lipanj 2008.) uspostavlja temeljne razlike između anarhosindikalizma i revolucionarnoga sindikalizma u tome što npr. anarhosindikalizam ističe isključivost revolucionarnoga sindikalizma, odnosno da se revolucionarni sindikalizam orijentira samo na ekonomska pitanja (radno mjesto) te da previše ne ističe vlastitu anarhističku prirodu.

Ova tendencija vidi sličan pokret na međunarodnoj razini, u prijedlogu da se stvori paralelna Internacionala koja bi se natjecala s MRU za međunarodno predstavljanje anarhosindikalizma.

Drugim riječima, postoji određeni tip strukture moći unutar anarhosindikalizma.

Aktivisti i aktivistkinje prezentirat će dosadašnji rad ove organizacije, svrhu i principe na kojima počiva, relevantnost anarhosindikalizma u suvremenoj Hrvatskoj, te iznijeti neke planove za buduće djelovanje.

Povezano s navedenim kakva je povijest anarhosindikalizma u Splitu?

Chomsky je u svojim poznim godinama dobio fantastičnu priliku napraviti most između gramatike, anarhosindikalizma i liberalizma s jedne i pop-kulture s druge strane, ali uprskao je, bez stila, nijekanjem Hustlera i popratnim izjavama koje vrve floskulama o pornografiji kao sinonimu za objektifikaciju i degradaciju žena.

(...) Stav je anarhosindikalizma i revolucionarnog sindikalizma da sindikat, pošto je to organizacija proleterske klase, treba imati ulogu organizacije društva, koja se obično dodjeljuje političkim strankama/partijama.

Dakle, vidi se da smo mi, suprotno onome što govore klevetnici anarhosindikalizma i revolucionarnog sindikalizma, znatno iznad kategorijskih, korporativnih i lokalnih problema; samoupravljanje ne može postojati i opstati ako se provodi u kapitalističkom sistemu, i ako ono nije uopćeno u svim oblicima ekonomskog i socijalnog života; ono je nespojivo sa bilo kakvim centraliziranim ekonomskim i političkim sistemom, sa državom.

kad vas netko, onako " pametno " upita, a koja je alternativa kapitalizmu, jedan od kvalitetnijih odgovora bi sigurno bio radničko samoupravljanje i direktna demokracija koje zapravo i proizlaze iz učenja anarhizma (anarhosindikalizma) i na koje se redovno poziva sam noam chomsky. ali ipak mislim da je kvalitetnije od njega tematiku obradio bakunjin. prikaži cijeli komentar

To je bio taj neki formirajući kontekst mojeg anarhosindikalizma, koji ne samo da je odgovarao nekom mojem shvaćanju anarhizma nego ga je i gradilo.

Brodogradilište i dalje radi i ima puno posla, posebno otkada pravimo brodove s duplim dnom, ekološke brodove, koje su naručile Velika Britanija, Francuska i Španjolska. [ 20 ] Pobjedu i spas brodogradilišta radnici su izborili metodama preuzetim iz anarhosindikalizma, direktno-demokratskim organiziranjem (organiziranjem radničkih zborova/plenuma koji su se održavali svakog tjedna i na kojima su se donosile sve odluke) i direktnom akcijom (štrajkom, sabotažom, okupacijom radnog mjesta...).

Bauk kruži Splitsko-dalmatinskom županijom bauk anarhosindikalizma.

Još dvije knjige su objavljene u Britaniji: pregled Anarhosindikalizma (1938.) i Londonske godine (1956.), dio iz njegove autobiografije.

Time je i započela stvarna povijest anarhosindikalizma u Hrvatskoj