Evo još nekih istaknutih Hrvata: Ante Pavelić, Mile Budak, Vjekoslav Maks Luburić, Miroslav Filipović-fra Satana, Andrija Artuković, Ljubo Miloš, Eugen Kvaternik, Ante Starčević (neka mi oproste drugi zaslužni Hrvati ako sam ih zaboravio).

Ćirilica je, naime, kao pismo zadnji put u Hrvatskoj bila zabranjena upravo u vrijeme fašističke NDH i to na temelju Zakonske odredbe o zabrani ćirilice, koju je 25. travnja 1941. potpisao i propisao ustaški poglavnik Ante Pavelić, te na temelju Provedbene naredbe Ministarstva unutarnjih poslova Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice, koju je istoga dana potpisao ustaški ministar policije i osuđeni ratni zločinac Andrija Artuković. Na području NDH zabranjuje se upotreba ćirilice, stajalo je u Pavelićevoj Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice, dok je Artuković u svojoj Provedbenoj naredbi detaljnije opisao samu zabranu: Zabranjena je svaka upotreba ćirilice na cijelom području NDH.

Većina ministara je izgleda postupalo na isti način: Andrija Artuković traži od svojih službenika da olakšaju prelaz Židovima koji to žele u okupiranu talijansku zonu, dok prema SS-Sturmbannführer Hans Helmu (4), hrvatska vojska daje sigurno utočište velikom broju židovskih liječnika

Posljednji doktor-ministar unutarnjih poslova u hrvatskim vladama bio je dr. Andrija Artuković, ali kod tog imena prestaje moja nostalgija za doktorskim vremenima.

Andrija Artuković, Jozo Dumandžić, Jurica i Mate Frković.

Mile Budak je imenovan 12. travnja 1941. predsjednikom privremenog Hrvatskog državnog vodstva, a ostali članovi su bili Mirko Puk (zamjenik, od 16. travnja ministar pravosuđa), Andrija Artuković (ministar unutarnjih poslova), Branko Benzon, Josip Dumandžić (ministar udružbe), Mladen Lorković (državni tajnik za vanjske poslove, od 9. lipnja ministar vanjskih poslova), Ismet Muftić, Marko Veršić, Jure Vranešić, Milovan Žanić (ministar zakonodavnog povjerenstva).

Tih je dana u Koprivnicu i u logor došao i dr. Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova NDH, koji je razgovarao o daljnjem organiziranju Danice.

Kako će smrdija doživjeti KATARZU kad su svi bili za detuđmanizaciju u RH lažni hrvati, pa za uhičenja hrv generala, malo pomalo vojska obezglavljena, pa afere i slično, pa zabrana Thompsona, a aboliranje četnika komšija, po youtube vrvi od četničkih piesama i nitko niš ne poduzima, KUD grupe četničke za pravoslavne slave dolaze potajno u zaleđa Hrvatskih gradova i četnikuju, to vam je isto da je 1945 Andrija Artuković u zaleđu Splita pa primjer slavio 10. travanj.......... ali neeee, ustašama je bilo zabranjeno tada, ubijani i proganjani su bili i od srba i Hrvata komunista, a danas se čedama u Kninu, Vukovarskim naseljima pačetinu, Silašu, Boboti i sl, Gračacu; udbini dozvoljava četnikovanje, rušenja hrv zastava, paljenje prijetnje, a oni pod izgovorom da su to pijani momci prolaze nekažnjeno.

Na to ukazuje činjenica da je tadašnji hrvatski ministar unutrašnjih poslova, Andrija Artuković, u ljeto 1941. godine u Vinkovcima, u pratnji njemačkog opunomoćenog predstavnika u Hrvatskoj (Reichsbevollmächtigter, u Hrvatskoj predstavljan kao ambasador), Siegfried Kaschea naveo u svojem govoru da Nijemci nisu riješili Židovsko pitanje i to kroz tolike godine, a da je Židovsko pitanje u Hrvatskoj već riješeno.

Na odsluženje vojnog roka u kninski garnizon otišao je 13. veljače 1986., na dan kada je Andrija Artuković izručen Jugoslaviji.

Iz JNA, gdje je služio u kaznenoj jedinici, pušten je 14. svibnja, dan nakon što je Andrija Artuković osuđen.

Ministar dr. Andrija Artuković iz Zagreba u ime HOS-a šalje bojnika Matu Primorca da uspostavi vezu sa partizanima, jer nisu više imali razloga de se zbog fašističkih okupatora Talijana bore i protiv NDH.

A spomenike zaslužuju pravi junaci živi i pokojni Blago Zadro, Mirko Norac, Ante Gotovina, Jure Francetić, Rafael Boban, Mile Budak, Andrija Artuković, Ante Pavelić i mnogi drugi zatirani više od 50 godina samo zato što su Hrvati.

Glavnim zapovjednikom hrvatske vojske (vojskovođom) imenovan je Slavko Kvaternik, ministrom pravosuđa Mirko Puk, ministrom unutarnjih poslova dr. Andrija Artuković, ministrom zdravstva dr. Ivan Petrić, ministrom gospodarstva dr. Lovro Sušić, ministrom prosvjete i bogoštovlja dr. Mile Budak, ministrom šuma i poljoprivrede Ivica Frković, ministrom u vladi dr. Jozo Dumančić te ministrom pravosuđa dr. Milovan Žanić.

" Najvjerniji ustaše ", " Andrija Artuković - Jasenovac ", " Mi smo fašisti " samo su neki od grafita koji " začinjeni " velikim kukastim križevima već mjesecima rese fasadu dječjeg vrtića " Latica " na Visokoj.

Jedno vrijeme bio je ministar pravosuđa i bogoštovlja, ANDRIJA ARTUKOVIĆ - ISUSE, HELP

Zaključak: Kada se spomenu Hitler i nacisti, Ante Pavelić, Andrija Artuković, Maks Luburić, Dinko Šakić pa i Bleiburg te blajburški vod, i« kolona »Židovi Hrvatske, u većini, stvarat će buku.

Poštenjačina koje bi se i Andrija Artuković posramio.

Naime, u toj rečenici spominje se kako je kroz franjevačku školu prošao ustaški ministar Andrija Artuković te je to dovoljan razlog, prema Schilleru, da se istu instituciju degradira.

Poznati pravaši bili su: August Harambašić, Ante Kovačić, Josip Frank, Silvije Strahimir Kranjčević, Matija Laginja, Fran Supilo, Antun Gustav Matoš, Tin Ujević, Janko Ibler, Fran Galović, Stjepan Miletić, Andrija Artuković, Mile Budak, Ante Pavelić

Kad je u Jugoslaviju prebačen ratni ministar NDH Andrija Artuković, bio je gotovo na samrti.

Zatvorenici i stražari nadmeću se u pričanju zabranjenih političkih viceva i pjevaju kuplete. U toj kabaretskoj igri ukupno je sedamnaest songova koje naizmjenca pjevaju sljedeći likovi: Skupina zatvorenika: Andrija (Artuković), Dražen (Budiša), Ivan Zvonimir (Čičak), Vlado (Gotovac) i Franjo (Tuđman).

Akciju je, po zapovijedi Poglavnika, organizirala ustaška organizacija u Gospiću, koju je vodio dr. Andrija Artuković, a izvršni zapovjednik i vođa oružnika bio je Juraj (Juco) Rukavina.

U toj su bolnici umrli Andrija Artuković i Dinko Šakić.

Da, to nema veze s temom pisanja imena i prezimena, ali imenom i prezimenom Andrija Artuković je osuđen na osnovu indicija, a ne dokaza.

19. XI. 1899. U Klobuku kraj Ljubuškog rođen Andrija Artuković, umro u Zagrebu 16. I. 1988. Završio Franjevačku gimnaziju u Širokom Brijegu, a studij prava s doktoratom u Zagrebu.

Mi znamo da velika Hrvatska može opstati samo ako do korijena, još u koljevci, istrijebimo sve ono što je Srpsko. " (Andrija Artuković)

I nama svaki drugi misec infuzije i transfuzije kad ti nije baš najbolje.Krepaj.Da si krepa prije 3 - 4 godine u osamdeset i nekoj ka ostali svit, nebi nas sramotia.Još ćeš u pržun, i završiti ka bidni Andrija Artuković "

Ustaše su se prebacile na Velebit i povezale sa ustaškim centrom u Gospiću u kojemu su djelovali dr Andrija Artuković, odvjetnik iz Gospića, Marko Došen veleposjednik iz Gospića i bivši austrougarski častnik Joco Rukavina.

To je bio poznati Velebitski ustanak 7. rujna 1932. Nakon završetka akcije, Andrija Artuković, Joco Rukavina i Marko Došen, sa nekoliko ubačenih ustaša, prebjegli su u Zadar, a odatle preko Rijeke u Bogataro u Italiji, gdje se nalazio logor za obuku.