(1) Prvi početak je bio Krfska deklaracija iz godine 1917 koju su potpisali kneževina Srbija i jugoslavenski odbor kojeg je, hoćeš/nećeš, predvodio Hrvat dr. Ante Trumbić.

Politički emigranti austrijskog dijela Monarhije - Franjo Supilo, Ante Trumbić i Ivan Meštrović u susretima s veleposlanicima sila Trojnog sporazuma u Rimu suprotstavljali su se talijanskim zahtjevima i isticali želju Hrvata, Slovenaca i Srba da se ujedine sa Srbijom u zajedničku državu.

Dr. Ante Trumbić bio je u to doba uvjereni orjunaš kao i večina drugih političara iz tog kraja.Kako kaže Kerum Njjeftinije je kupit političara.

Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović, a talijansku cavaliere Giovanni Giolotti, predsjednik ministarskog savjeta i ministar unutrašnjih poslova (ne sudjeluje na početku), grof Carlo Sforza i ministar obrane Ivan de Bonomi te Francesco Salata.

Za prvog počasnog člana H. V. K. izabran je prvi građanin Splita dr. Ante Trumbić.

Deklaraciju je u ime Jugoslavenskog odbora potpisao predsjednik Ante Trumbić, a u ime srp. vlade Nikola Pašić.

Još se biskup Strossmayer bavio južnoslavenskom idejom, a Ante Trumbić, Frano Supilo, Hinko Hinković, Ivan Meštrović i još neki su 1915., na inicijativu Srbina Nikole Pašića, u Parizu osnovali Jugoslavenski odbor.

Knjižnica Hrvatske revije objavljivala je djela kao što su: Pod tuđim nebom (Antologija Hrvatskog emigrantskog pjesništva), uredio Vinko Nikolić, Buenos Aires, 1957., Dr. Ante Trumbić (Politička studija), dr. Ante Smith Pavelić, München, 1959., Uspomene na političke ljude i događaje (Memoari), Ivan Meštrović, Buenos Aires, 1961., Hrvatska danas i sutra (Simpozij 1968.), München, 1969., Sredozemni povratak, (Eseji), Bogdan Radica, München-Barcelona, 1971., Soj i odžak ehli-Islama (Zbirka pjesama o domu i rodu muslimana hrvatskog koljena i jezika), Ferid Karihman, München-Barcelona, 1974., i druga.

Uz njih je, uglavnom kao alibi, bio i Ante Trumbić, koji je za Jugoslavenski odbor potpisao Krfsku deklaraciju 20 srpnja 1917. i bio kasnije nagrađen ministarstvom vanjskih poslova novostvorene države.

U zajednički odbor ušla su između ostalog i dvojica starih Supilovih prijatelja: gradonačelnik Dubrovnika Pero Čingrija i sve utjecajniji Ante Trumbić.

Ugovor je u ime jugoslavenske delegacije potpisao ministar vanjskih poslova dr. Ante Trumbić.

Ante Trumbić, predsjednik Odbora, pravaš, bio je ustvari federalist, ali je znao da to Srbija neće prihvatiti te da je zato mudrije odložiti taj problem za povoljnije vrijeme.

Kraljevinu Italiju u pregovorima su predstavljali premijer Giovanni Giolitti, ministar vanj. poslova Carlo Sforza i ministar obrane Ivanoe Bonomi, a Kraljevinu SHS premijer Milenko Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović.

Glavni hrvatski politički čelnici, Vlatko Maček, Ante Trumbić, Juraj Krnjević, Ljudevit Kežman, August Košutić i Ante Pavelić, poduzimaj brojne korake u europskim gradovima u kojima odsad njihove žalbe nailaze na više sluha.

Pisao je i skladateljima: Srećku Albiniju, Blagoju Bersi i Antunu Dobroniću, te mnogim uglednim političkim i kulturnim ličnostima, među kojima su i Juraj Biankini, Gajo Bulat, Ivan Meštrović, Vladimir Mažuranić, Tadija Smičiklas, Ante Trumbić.

Budućnost same BiH i njenih naroda je odlučena kolapsom Austro-Ugarske, sovjetskom komunističkom revolucijom koja je Srbiji oduzela glavnog zaštitnika velikosrpskih projekata, te mješavinom političkih igara u kojima su sudjelovali razni činitelji od Jugoslavenskoga odbora u kojemu su različite uloge igrali političari kao Ante Trumbić ili Svetozar Pribićević i srbijanske vlade s Pašićem na čelu do britanskih, američkih, francuskih i, posebno, talijanskih vojnopolitičkih aspiracija.

Prvi jugoslavenski ministar vanjskih poslova bio je 1918. Ante Trumbić, a ja sam bio prvi hrvatski, sredinom 1991. Sudbina se poigrala pa su, eto, te naslove podijelila dvojici građana Splita.

95. Ante Trumbić (1864. - 1938.).

3. VIII. 1928. Zastupnici Hrvatskog bloka (HB) Ante Trumbić (HFSS) i odvjetnik Ante Pavelić (HSP) ulaze u zastupnički klub HSS-a, Hrvatski seljački klub.

Taj ugovor potpisao je dr. Ante... Trumbić, tadašnji ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije.

Kada su 2000. Stjepan Mesić, Ivica Račan i Dražen Budiša inaugurirali politiku novoga smjera, nazivom su hotice ili nehotice - prizvali u sjećanje politiku novoga kursa iz god. 1905. Tada su dalmatinski pravaši Frano Supilo i Ante Trumbić odbacili Starčevićev suverenizam i priklonili se Strossmayerovu integracionizmu.

U otvorenom pismu, Ante Trumbić ga je upitao zašto služi Nijemcima i vodi mlade Jugoslavene u smrt umjesto da im pomogne u borbi za oslobođenje.

Za prvog počasnog člana H. V. K. izabran je prvi građanin Splita dr. Ante Trumbić.

Kada je postalo izvjesno da ni kraljevska diktatura ne dovodi do poboljšanja, oporbeni političari iz Hrvatske (HSS, HSP, HFSS), koje predvode Vladko Maček (HSS), Mile Budak (HSP) i Ante Trumbić (HFSS), okupljaju se u Zagrebu i donose zajednički protestni dokument znan kao Zagrebačke punktacije (1932.).

Što se tiče Ante Pavelića, on se redovno uskljađuje s ljudima kao što su odvjetnik Ante Trumbić (jedan od očeva Jugoslavije) i geopolitičar Ivo Pilar koji upravo nisu baš fašisti.

Ante Trumbić, Vicko Krstulović, Ante Pavelić, Gojko Šušak...

Kada je Ante Trumbić 1926. godine utemeljio Hrvatsku federalističku seljačku stranku, Barac je postao njezin potpredsjednik.

U programu te stranke stoji: " Hrvati i Srbi su jedan narod po krvi i jeziku, spojeni nerazdruživo zemljištem, na kojem stanuju... " Tu je Hrvatska stranka otvoreno stala na jugoslavensko stajalište, a dr. Ante Trumbić i Fran Supilo odbacili su svaku svezu s izvornim pravaštvom.

Glavni grad Hrvatske izabrao je Hrvatski blok (HSP, Hrvatska federalistička seljačka stranka i Hrvatski seljački republikanski savez), odnosno njegovi poslanici su odvjetnik Ante Pavelić (HSP) i Ante Trumbić (HFSS). [ 2 ]

Ante Trumbić i Fran Supilo, lideri s početka dvadesetog stoljeća bili su ljudi od formata, obrazovani, upućeni u politička kretanja u ondašnjoj Europi, iskreni domoljubi i ljudi spremni na rizike koje sa sobom nosi političko djelovanje u neslobodnoj zemlji.