Dokument kojega Anglikanci objavljuju 2 ima 65 stranica; sadrži znatnu količinu statističkih podataka, ali i obrazloženja o stanju znanosti.

Ili, konkretnije, koja je veza između Pape, kao vrhovnog poglavara Katoličke crkve, i svih onih raznoraznih (kršćanskih) crkvi u SADu (prezbiterijanci, baptisti, episkopalisti, anglikanci...).

Njegov primjer ističe nadbiskup Koch pokazuje da anglikanci i katolici trebaju priznati potrebu za uzajamnom potporom, te surađivati u zadaći propovijedanja Evanđelja u suvremenome društvu koje je pomalo zamršeno.

Takav potez bi izmijenio intrinzičnu (op. a. suštinsku, bitnu, nepromjenjivu) prirodu braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene, koja je očuvana u ljudskim uređenjima kroz čitavu povijest. Slično katoličkim biskupima, anglikanci također zamjeraju doktrinarnim nepreciznostima sadržanima u dokumentu kojim vlada traži konzultaciju: i oni prepoznaju da u ovakvoj stvari riječi doista jesu djela, ili da kažemo crkvenim starinskim jezikom da Cameronova vlada širi ozbiljne hereze.

Katolici, pravoslavci, anglikanci i protestanti, svjesni da je njihova podjela prepreka za prihvat evanđelja, zajedno mole kako bi Gospodin podao dar potpunog jedinstva.

No u mnogim stvarima anglikanci odbacuju pojedine dijlove nauka.

Anglikanci će se vratiti pod okrilje Svete Stolice s tim da će moći zadržati svoj anglikanski identitet i mnoge od liturgijskih tradicija, te ostati u braku.

Anglikanci tradicionalisti osudili su ovakav izbor, dok najžešća kritika dolazi iz redova Američkog anglikanskog vijeća, iz kojeg su poručili kako je Episkopska crkva izašla iz okvira povijesne kršćanske vjere i kako odbacuju ovakav postupak crkve.

Tri su najveće: rimokatolici kojih ima više od milijarde i čine više od polovice kršćanske populacije, protestanti (u koje se ubrajaju evangelici, reformirani kršćani, anglikanci, baptisti, pentekostalci), oko 500 milijuna vjernika, te pravoslavni kršćani, oko 225 milijuna vjernika.

Anglikanci sad mogu prijeći među katolike

S njom se formiraju crkvene strukture - osobni ordinarijati, u kojima će se pod vodstvom bivših anglikanskih svećenika okupljati anglikanci koji žele postati katolicima.

Obraćam se vama, katolici, pravoslavni, protestanti, anglikanci, itd., itd.

Danas se pod hrišćanstvom uglavnom podrazumevaju tri glavne denominacije: Pravoslavna, Rimokatolička i Protestantska (evangelici ili luterani, reformisani ili kalvini, anglikanci, baptisti, metodisti, kvekeri, adventisti, pentekostalci, Jehovini svedoci...).

Krapina je mjesto gdje mogu pozivati i braću kršćane drugih kršćanskih denominacija (pravoslavci, anglikanci, protestanti...) Te konačno da postanemo JEDNA, SVETA, APOSTOLSKA CRKVA.

Rimokatolici, anglikanci, luterani, baptisti i drugi " evangelisti " su protiv ove prakse, i oni su svakako inovatori u tome.

« Bilo je teško uvidjeti zašto su monofiziti trebali biti heretici ako to ne bi bili i protestanti i anglikanci.

Anglikanci evangelisti ovaj su potez uglavnom dočekali s kritikama.

Dok su anglikanci u liberalnijim zemljama (Americi, Kanadi, a dijelom i u Britaniji) skloni homoseksualne svećenike i svećenice izjednačiti u pravima i mogućnostima promocije s heteroseksualnim, veći dio crkve u afričkim, azijskim i latinskoameričkim zemljama se tome protivi, pozivajući se na slovo i duh Biblije.

Za ilustraciju troškova izvjesnog papina posjeta može poslužiti primjer Velike Britanije koja će, iako u njoj stoluju anglikanci, na Papin posjet, pišu tamošnji mediji, izdvojiti najmanje 20 milijuna funta ili oko 165 milijuna kuna.

Protestantske crkve kao što su Luterani (evangelici), anglikanci, kalvinisti (reformirana crkva) metodisti (proizašli iz anglikanske crkve) svi odreda krštavaju malu djecu.

Time bi bilo dobro prihvatiti svećenike iz tih religija kao pravoslavni, anglikanci... ali i nastaviti praksu celibata koji je jako važan.

Na službenim stranicama Katoličke nadbiskupije Sidney izvješćuje se o i sasvim konkretnom približavanju dijela australskih anglikanaca Katoličkoj Crkvi: nakon dugog duhovnog puta, mnogi su anglikanci vjernici i kler spremni pridružiti se Katoličkoj Crkvi.10 I tu se izvješćuje da je tradicionalnim anglikancima jako zasmetala neobična liberalizacija anglikanaca u pravcu službenog blagoslivljanja homoseksualnih zajednica i zaređivanja žena za svećenice.

Ta je podjela ojačana diskrepancijama među samim liderima Crkve u odnosu na homoseksualne parove; neki anglikanci bi prihvatili da se njihove zajednice civilno registriraju s širokim pravnim konsekvencama (glede nasljeđa, primjerice) i s eventualnim crkvenim blagoslovom, ali ne kao ' ' brak ' ' (već tisućljećima rezerviran za zajednicu žene i muškarca), s pravom na usvajanje djece i s nepredvidljivim posljedicama na djecu. 2. Opća dezorijentiranost među anglikanskim vjernicima: migracija anglikanskih svećenika i ponovno zaređenje u Rimskoj katoličkoj crkvi koje im je ponuđeno, mnogim anglikanskim vjernicima (i pastorima) postavlja krucijalno pitanje: je li uopće vrijedna zaređenost anglikanskih svećenika?

Ali, to da su katolici, protestanti, anglikanci i muslimani zajedno već puno znači i vrlo je pozitivan znak.

Spomenimo tek neke: katolici, pravoslavci, anglikanci...

Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi uznesenje.

Dolazili su i ljudi koji ne pripadaju Katoličkoj crkvi: muslimani, hindusi, anglikanci, pravoslavci svih rasa i nacionalnosti.

Uz katoličku manjinu, većina stanovnika su anglikanci.

Anglikanci su podijeljeni u tri veće zajednice: High Church, koja ističe katoličku tradiciju, Low Church, koja ističe protestantizam, i Broad Church, koja je sastavljena većim dijelom od liberalnih anglikanaca.

Tebi za informaciju, poklje Indijanaca i genocid nad njima provodili su i temeljito proveli protestanti i anglikanci, a ne katolici.