Komentira anida @ 19 Feb 2013, 18:54

Anida Kušećek u samo dvije godine dostigla zavidnu formu u sportu koji postaje sve popularniji

" Anida je zajedno sa svojom trenericom Dinom Crnec složila izuzetno zahtjevnu koreografiju na modernu tango muziku koju je savršeno i samouvjereno izvela pred prepunom dvoranom i sudačkom komisijom koju su sačinjavale tri sutkinje i to iz Italije, Švicarske i Hrvatske i zasluženo postala viceprvakinja države ", kažu u Športsko aerobic klubu Dinamic u kojem se jedinom u Karlovcu i održavaju treninzi pole dancea.

Anida se ovim sportom bavi od 2011. no predanim radom i višemjesečnim pripremama ona je uspjela ostvariti daleko bolje rezultate od onih koji su u pole dance duže od nje.

Anida Kušećek polaznica je od samih početaka karlovačkog plesa i fitnessa na šipci.

Anida je ovaj sjajan rezultat osvojila u u naprednoj kategoriji expert među 24 natjecateljice iz cijele Hrvatske te je pozvana na Svjetsko prvenstvo koje se 2013. godine održava u Meksiko.

Anida Travančića kojeg je dovea dvojac jako dobro znamo koji....

Teror misli, početak je kazne što će je služiti, u odvojenim prostorima zatvorskih ćelija, dok će brojati preostale dane svog boravka, bježeći ukrug mislima na današnji dan, Ozrenovog ujaka, njegovog odvjetnika, seoskog župnika i policijskog službenika koji su ih slijedili od stanice i uhvatili na djelu, na poglede i riječi koje nisu dostojne njihovog čina, ali svejedno su ih uzeli uvredljivo i šokantno, gledajući u Ozrenove hladne oči kad im je posljednji put zaprijetio da mu kažu gdje je Anida

Jake građe, takva je bila Anida.

Tada bi šakom zagrabila zemlju i uprljala lice da sakrije sram koji osjeća, koji joj je nametnut od usana što se smiju i prstiju što u nju upiru, od zločeste djece i njihovih roditelja što im šapuću na uho da je Anida seoska luda, gorostas, smiješna rugobica što se izrodila nakon dva koljena potomaka one omražene stare ženetine koja je nekada trovala njihove majke, a sada to oni čine svojoj djeci.

Sve to Anida nije znala niti je mogla saznati, ona je imala 8 godina, okruglih i ispletenih poput bršljana ili poput zmije, naizmjenice je tjerajući na smijeh pa na suze

Pronaći je, shvatila je brzo, neće biti nimalo lako, a nije dobrodošlo ni to što je koristio neke književne izraze na koje bi se svako malo namrštila, kao da postoje druge riječi za " lijevo " i " desno ", on je zamarao sa " kompenzirati prečicom " i " frekventan promet " no Anida nije znala da je ovaj entuzijast u slobodno vrijeme pjesnik, pa ljubi rječnik kao ona svoju dječicu, što joj nikako ne pomaže.

Kako bi nahranila djecu, Anida se povukla na drugu stranu, od perona gdje nema ljudi, ali pazeći na vrijeme da joj autobus ne bi promakao.

Kad su izašli na stanicu, Anida se gledajući van naglo trgne, mali Matej počeo je glasno plakati, a kako bi ga umirila okrenula je leđa prizoru koji bi je rješio svih muka, ali što je tu je, Ozren je prošao kraj njenog prozora, a za njim spoznaja da su joj molitve uslišane mnogo prije nego ih je izrekla

Kakvo bi moglo biti sutra popodne, ali ono je daleko, kilometrima daleko od ove istine što ju Anida shvaća, da ni sada nije pravo vrijeme, iako je pravo mjesto, no ipak pogrešno i preduhitreno, kao i njene molitve, neuslišane, patnjom nevinog srca plaćene, tijelom obilježene, suzama isprane, što ne dobivaju odgovora osim nijeme tišine, pitajući se zašto joj Bog krati mir i pravdu što ih je zaslužila, zadaje još udaraca od kojih se nije obranila

Uskoro će jutro, provesti će svoj plan, ali bilo bi lakše da zna, gdje je Anida...

Anida nije ispustila ni suzu, tek svoju dojenčad u ruke susjedove žene i pošla ga tražiti.

Prodrmao ju je i strasno poljubio, a njena se kosa rasula po travi kao iz košare divljeg kestena, prsti zgrčili na njegovim prsima, i na trenutak je zavladala tišina, no nije se dugo nastavila, jer Anida je i dalje vriskala i udarala, tko je ovaj barbar, divljak što je ljubi, tlačitelj, ma ubojic........ kad se utopila.

Ugledavši taj prizor Anida osjeti olakšanje, a zatim krivicu, jer nakon Ozrenova nestanka, svekrva joj je ponudila pomoć, barem za djecu, ali Anida je odbila, ponos i gorčina izmjenjivali su mjesta kad god je bila u blizini ljudi koji su ga poznavali, uzimajući pritom od nje više no što ima, jer kad je konačno mogla priznati da ga treba, više ga nije bilo.

A noć je ipak stigla, a je li Anida pronašla izgubljenog ujaka, tko će znati?

Anida je preuzela mjesto glave kuće i u tome joj nije proturiječio.

Mesar je šegrtu dobacio da ima hitnog posla u gradu, žena ugrabila torbicu i šešir, pa su upregnuli kola i nakon što su zamakli iza brda, pričekali Ozrena donijevši mu nešto odjeće i par cipela, učinili što i Anida dan prije, pošli do prvog sela da ih netko ne bi prepoznao i sjeli na autobus.

Da je znao kako sjedi red ispred sjedala do prozora, na kojem je jučer sjedila Anida, Ozrenu bi bilo lakše razmišljati, dok je nastojao dokučiti kamo je otišla, potiskujući strah odlučnošću kojom će se uskoro osvetiti, da na trenutak ugasi bol što žari njegovu dušu, pa poželi da je može uroniti u vodu kao kovač vruće željezo, jer ga pali mirisom što ga je tako davno udisao s njene kože, kose i njenih usana, između bedara i podno grudi, oko njenog pupka gdje bi položio glavu i satima osluškivao otkucaje srca stvorenja što su ih zauvijek povezala.

Da kad Anida zapjeva, a vjetar ponese njenu pjesmu, momci i muževi utihnu, njihova bila uspore, srca se raznježe i oni postaju njeni čuvari, branitelji pred stupovima svojih žena i štogod one rekle protiv nje, to neće čuti njihove uši, samo njihove, kako su spore i lajave, što dokazuju njihove okućnice naspram njene, jer vrijeme troše na svoje jezičine umjesto na obiteljske večere prije kojih se kod potoka skupi cijeli kokošinjac njih iz sela pa je ogovaraju, a u svom poslu zaborave na vrijeme i gladni trbusi ih moraju dotjeravati kući

Krenuvši za njom, konjanik je potjerao životinju u galop, pa ubrzo je stigavši ispružio ruku da je dohvati, no Anida je u posljednji trenutak izmakla među zbijena debla.

Anida se okrenula samo jednom, ali dovoljno da shvati kako iza nje nema nikoga, na što je zastala glasno dišući, nastojeći zanemariti zaglušujući zvuk otkucaja svog srca, da promisli što ubojica smjera.

Nekoliko grančica puklo je pod crnim ulaštenim cipelama i Anida spazi crno odijelo kako dolazi ravno ispred, presjekao joj je put i nema više kuda, ali neće, neće tako završiti, gotovo se gušila od straha i krenula ulijevo, a njena pratnja za njom.

Oborio ju je na tlo i Anida je glasno vrisnula, odgurnula ga rukama i udarala gdje je stigla, ali jadnica tako mršava i slaba, nije imala izgleda.

Tih nekoliko sati Anida je razmišljala kako će joj reći da su Ozrena ubili ljudi, ne životinje, kako nije bilo slučajnosti, već namjere što mu je namijenila smrt, bez groba i kamena da ih oplakuje, a njoj korotu i sramotu da ih se prisjeća i krije.

Tjedni su prolazili, Anida je venula.