Njime je Italija, za ulazak u rat na strani Antante, trebala dobiti Trentino i južni Tirol do Brennera, Trst, Goricu i Gradišku, čitavu Istru do Kvarnera, uključujući Volosko, Matulje i Kastav, otoke Cres i Lošinj s nizom manjih okolnih otoka, dio sjev. i srednje Dalmacije od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča na jugu, uključujući Zadar i Šibenik, te otoke u sjev. i srednjoj Dalmaciji, od Paga do Mljeta, izuzevši Veliki i Mali Drvenik, Čiovo, Šoltu i Brač.

Tako su iza monarhofašističke i kasnije boljševičke diktature u Jugoslaviji, što su samo bile velikosrpske inačice, stajale sile Antante, kao tvoriteljice i pokroviteljice obih Jugoslavijâ.

Za ovu bojišnicu osobito je to što se pod Livenovom i Avalovom zapovjedništvom borilo i dosta baltičkih Nijemaca, kao i intervencija Antante u korist bjelogardejaca.

Pod pritiskom Njemačke, Austro-Ugarska bila je spremna udovoljiti talijanskim zahtjevima, međutim, 10. travnja Italija je proširila svoje zahtjeve prema Tirolu, Istri, Slovenskom primorju i Albaniji, dok je istovremeno vodila pregovore sa silama Antante u Londonu, koji su završeni 26. travnja 1915. godine potpisivanjem sporazuma po kojem je Italija trebala u roku od mjesec dana stupiti u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske, a kao kompenzacija za to obećani su joj Južni Tirol do Brennera, Trst, Gorica, Gradišće, Istra, Sjeverna i Srednja Dalmacija s Trebinjem, veći jadranski otoci, Valona i otok Sazan te sudjelovanje u poslijeratnoj raspodjeli teritorija u Maloj Aziji i Sjevernoj Africi.

Nakon I. svjetskog rata centralne sile trebale su platiti reparaciju pobjedničkim zemljama Antante, a i to isto je zadesilo pobijeđene zemlje Njemačku, Italiju i Japan nakon II. svjetskog rata kada su naknadile ratnu štetu nekim savezničkim zemljama.

Ovim se mjerama nastojala racionalizirati potrošnja hrane, budući da su se Centralne sile nalazile u gospodarskoj blokadi država Antante.

Svojevremeno, govoreći o potrebi da se Srbija veže za sile Antante pred Prvi svetski rat, kao i o tome da će Srbija možda propasti tokom rata sa Austrougarskom, Nikola Pašić navodno je rekao: bar neka propadnemo u dobrom društvu.

Privremena vlada inzistirala je na nastavku rata do pobjede i bezuvjetnom poštivanju savezničkih obaveza spram snaga Antante.

Dana 6. travnja 1917. SAD je stupio u rat na strani Antante.

1915. Italija ušla u rat na strani država Antante: otvara se novo veliko bojište od austrijsko-talijansko-švicarske tromeđe i uz Soču do Jadranskoga mora.

U I. svjetskom ratu isprva neutralne postaju arsenal oružja i sirovina za sile Antante.

Izazvane podmorničkim ratom 1917. ulaze u rat te pridonose pobjedi Antante.

Talijansko političko koketiranje raznim mogućnostima prekinuto je Londonskim sporazumom od 26. travnja 1915. Tog je dana marchese Imperiali stavio potpis na dokument koji je Italiju odveo u rat na strani Antante.

Tome su prethodila uvjeravanja odgovornih čimbenika Antante da će se o talijanskim teritorijalnim zahtjevima i te kako voditi računa, naravno u slučaju povoljnog ishoda rata, te da će Italija biti izdašno potpomognuta u potrebnim ratnim tvorivima i naoružanju.

Prvo obećanje dano Italiji ispunjeno je, naravno nauštrb hrvatskih nacionalnih interesa, dok se s ispunjenjem drugog, a kad se rat već rasplamsao, zemlje Antante nisu žurile.

Istupivši zbog toga iz Odbora u lipnju 1916., Supilo je u svom daljnjem radu nastojao zainteresirati sile Antante za položaj Hrvata i za cjelovito rješenje jugoslavenskog pitanja na temelju nacionalne ravnopravnosti (poznate su njegove predstavke i memorandumi britanskim, talijanskim i ruskim političarima Greyu, Sonninu i Sazonovu).

Do Oktobarske revolucije 1917. Srbija je imala punu potporu carske Rusije, a u I. svjetskom ratu i poslije njega, uzivala je politicku pomoc Antante, posebice Francuske i Engleske.

Tajnim sporazumom sile Antante obećavaju Italiji, ako stane na njihovu stranu, dijelove hrvatske jadranske obale.

Istre, pa tako i Ližnjanaca, u austr. logorima, kamo su bili evakuirani ugl. žene, djeca i starci nakon ulaska Italije u rat na strani Antante.

Bio je prvi ministar vanjskih poslova ČSR-a i jedan od glavnih organizatora Male antante, a kad se Masaryk povukao 1935. do 1938. te od 1946. do 1948. Godine 1948. je dao ostavku.

POZNAT I U ČEŠKOJ Uz bok Ivani Brlić Mažuranić i Mati Lovraku U prosinačkom broju praškog časopisa« Kulturna služba »godine 1936. objavljen je mali feljton o hrvatskoj dječjoj književnosti, posvećen književnosti za omladinu u državama Male Antante, dječjoj lektiri i literaturi za omladinu.

Zapovjedništvo flote Države SHS brzojavom je obavještavalo države članice Antante o preuzimanju brodovlja, ali ta vijest nije posvuda primljena i prihvaćena u skladu s njegovim očekivanjima.

Nakon rata, zemlje članice Antante nisu priznale predaju austroug. flote Državi SHS, već su je među sobom podijelile.

Primjerice, u kontekstu Prvog svjetskog rata, državu X možemo zamijeniti savezom Antante koji su činile Rusija, Francuska i Velika Britanija, a državu Y savezom sila osovine u kojem su sudjelovale Njemačka i Austro-Ugarska.

U predvečerje Prvog svjetskog rata Francuska je bila članica Antante.

To je razlog što je britanska vlada tajnim Londonskim ugovorom s Italijom zajamčila Italiji 1915. godine, u slučaju pobjede Antante, zaposjedanje hrvatske obale kako ne bi pala u ruke Rusiji preko Srbije.

Početkom ožujka 1915, kada se očekivalo da će Italija uskoro ući u rat na strani Antante, kako piše dr. Zlatko Matijević u knjizi »Slom politike katoličkog jugoslavenstva«, sazvan je sastanak kod riječkih kapucina, na kome su osim biskupa Mahnića te Biničkog i Rogulje bili i o.

Srbija je 1914. namjerno izazvala Sarajevski atentat i dala povod I. svjetskom ratu u kome je, iako porazena vojnicki, uspjela zahvaljujuci i svojim saveznicima - silama Antante, izaci kao pobjednik, pa zauzeti ili inkorporirati u svoju drzavu sve juznoslavenske zemlje koje su bile u sastavu Austro-Ugarske, silom odstraniti crnogorskog kralja i zauzeti Crnu Goru, a Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu dobiti diplomatski, takodjer bez referenduma tih naroda, bez odluke Hrvatskog sabora koji je jedini na tom prostoru imao autonomiju i drzavnu tradiciju.

U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju. Nato je Pasic upitao: Dalmacija, a sto je to? Tada za Velikosrbe, u Dalmaciji nije bilo Hrvata, nego samo Srba i katolika

Nakon što je Viktor Dankl zbog ulaska Italije u rat na strani Antante morao biti premješten na novoformirano Talijansko bojište, Kirchbach je u svibnju 1915. privremeno na mjesec dana preuzeo zapovjedništvo nad 1. armijom.